Pogledajmo Orbanovu Mađarsku kao stres-test za Uniju – koliko zajednica može izdržati njegove vanjskopolitičke poteze, pa i strategiju koju je nedavno najavio? Kamo to može odvesti?

Možda u novu političku geografiju Europske unije? Viktor Orban najočitiji je primjer soliranja i omalovažavanja dogovora, zato jer dolazi iz zemlje s ruba Unije, nove zemlje, no niti Emmanuel Macron se ne dogovara, nego samo obavještava europske partnere, nekad i post festum. No kako je momentalno iz najjače zemlje u EU, to ne toliko ne uočava.

Od Kijeva do Xija
Međutim, to što Mađarska do kraja godine drži u rukama šestomjesečno predsjedanje nad Unijom, stavilo je Orbana u prvi plan. Mađarski predsjednik amplificira probleme koje ima Europska unija, dovodi ih skoro do groteske. Ali nije bez podrške. Ne samo da ga podržava Donald Trump, i da će Orbanova agenda, ako Trump pobijedi, biti prominentnija, nego ga kao inspiraciju ili istomišljenika vidi niz neugodnih političkih stranaka, na zapadu od talijanske Lege, od njemačkog AfD-a, lepenista u Francuskoj, a u istočnoj Europi podršku mu daju neke slovačke, češke, poljske stranke.

U temelju te podrške je Orbanovo odbacivanje takozvaniheuropskih vrijednosti, koje nisu samo zapisane u Ugovorima, nego su stvarno postojale, a za velik dio još postoje kao horizont europskog zajedništva. Kad su htjele u Uniju, tome su stremile i istočnoeuropske zemlje. Među njima, po reformama, Mađarska je bila najbolji đak u razredu. Sad je postala najdestruktivnija članica.

Drugi problematični dio mađarskog predsjedanja jest opstrukcija običaja na koji predsjedavajuća zemlja vodi Uniju za vrijeme svog mandata. Obično to predsjedavanje služi članicama kao potvrda da njihova vlastita javna uprava može organizirati složenu šestomjesečnu operaciju vođenja briselskog aparata u Vijeću, a to znači koordinaciju zemalja članica oko brojnih svakodnevnih zadataka, povezivanje i suradnju EU institucija međusobno i s državama članicama. Usto, zemlje za vrijeme svog predsjedanja nude i viziju. U ideji predsjedavanja jest da svaka zemlja koja šest mjeseci vodi, ponudi neki boljitak zajednici.

Što je ponudio Orban otkako je 1. srpnja preuzeo predsjedavanje? Otputovao je u Kijev kod Zelenskog, predstavljao mu svoje prijedloge, i propustio mu je spomenuti da se sprema i za put u Moskvu. Dakle, bio je kod Putina za vrijeme dok Europska unija, nad kojom u tom trenutku predsjedava, sprema obnovu sankcija, da bi onda otišao još u Peking kod Xija, kojemu je to vjerojatno bilo samo zabavno.

Napad na Janaf
Nakon toga sudjelovao je na sastanku lidera NATO-a, s kojeg je poslana poruka, prvenstveno Putinu, da NATO čvrto stoji uz Ukrajinu. Ali Orbanovo putovanje u Moskvu, i inače blizak odnos s Putinom, pokazali su kolike su razlike i unutar NATO-a. Dakako, na summitu NATO-a sigurno nisu pred njim, ili pred Slovacima, ozbiljni ljudi govorili o svojim namjerama.

Nakon toga, u govoru koji je održao studentima u Rumunjskoj, u istočnoj Transilvaniji pokrajini koja je povijesno bila dio Mađarske do Trianonskog mira 1920. godine, najavio je strategiju, kako se izrazio, “širu od male Mađarske” i najavio da će “nacionalni tabor izaći na zvuk trube i može se okupiti samo pod visoko podignutom zastavom”.”Moramo pronaći mlade nacionalističke borce!”, nadodao je Orban.

Najave truba i zastava zasad su sigurno tek slikovito izražavanje, ali su neugodne jer ako se poklope neka politička zbivanja, mogu postati stvarnost.

Nadalje, šire od štete koju je nanio hrvatskoj tvrtki, kad je ishodio izbacivanje JANAF-a, jest činjenica da je Europska unija ponovo popustila onome koji je iznutra najviše napada, i nije stala iza svojih ranijih odluka pa to rezultira posve novom klimom.

Sve to se događa dok Ursula Von der Leyen slaže novu Europsku komisiju, prema tome “Bruxelles” nema političko vodstvo. Njemačka vlada je slaba i povučena, francuski predsjednik sklon hektičnim odlukama, rat u Ukrajini i dalje traje, a u studenom se u SAD-u bira između Trumpa i Kamale Harris.

Da je Komisija čvrsta, kao što nije, moglo bi se reagirati na Orbana. Da je Vijeće takvo da ima lidera da se brine za zajedničku korist, također bi se moglo reagirati, ali u ovom momentu svi vuku na svoju stranu. Orban ima slobodne ruke.

Ova izuzetna ranjivost trajat će do Nove godine, kad će se dio dilema razriješiti, Najprije, najvažnije, znat ćemo što nas čeka u naredne četiri godine u Americi i s Amerikom, a to znači i s ratom u Ukrajini. U Bruxellesu, Europska komisija bit će formirana i potvrđena, šestomjesečno predsjedanje preuzet će Poljska, a Varšava ima potpuno drugi odnos prema Moskvi od Mađarske, iako je točno da se u EU-u širi zamor oko ratnog napora.

Fokus će se premjestiti na debatu o Draghijevim prijedlozima za reformu, na još neke prijedloge oko vanjske politike, i, iznimno bitno – na početak razgovora o novom višegodišnjem zajedničkom europskom proračunu. Dakle, stres-test će EU proći, a Orbanu neće ništa naštetiti.