Svijet je opet otkrio sindikalno organiziranje – može se zaključiti iz primjetnog rasta osnivanja sindikata u kompanijama gdje je to donedavno bilo nezamislivo, pa do cijelih sektora poznatih po lošim radnim uvjetima.

Kako navodi Reuters, nikoga ne bi trebalo iznenaditi da se prvo veliko sindikalno organiziranje radnika nakon pandemijske ere dogodilo u sektoru zračnog prijevoza, ističe Sharan Burrow, šefica Međunarodne unije sindikata.

Ostali bez moći
”Zrakoplovni sektor globalno je odličan primjer loših politika zapošljavanja”, kaže Burrow za industriju čiji je niskotarifni model poslovanja dugogodišnja meta kritika zbog loših radnih uvjeta i srozavanja radničkih prava.

Upravo zrakoplovni sektor, od avioprijevoznika do operatera zračnih luka, trenutno muku muči s nedostatkom radnika jer se dobar dio nekadašnjih zaposlenika koji su ostali bez posla tijekom pandemije više ne želi vratti na ta radna mjesta.

No. veće je pitanje hoće li se u narednom razdoblju poslodavci iz cijelog niza sektora suočiti s povećanim brojem industrijskih akcija, poput štrajkova, instrumenta pritiska na poslodavce koji je već desetak godina globalno u padu.

Naime, pandemija koronavirusa naglasila je ekonomske nejednakosti u svijetu, a lanjska studija Svjetske banke pokazala je kako je tijekom COVID krize ekonomski najteže stradala najsiromašnija petina svjetskog stanovništva.

Radnici u sektorima prijevoza, trgovine i zdravstvene skrbi – često isticani od strane političara kao primjer hrabrosti tijekom pandemije – obavljali su nisko plaćene poslove u epidemiološki nesigurnim okolnostima dok su milijuni “bijelih ovratnika” radili iz sigurnosti svojih domova.

Osim desetljeća dugog sporog rasta plaća – nasljedstva krize iz 2008./2009. godine – standard radnika na Zapadu sada sve ozbiljnije nagriza i inflacija. Međutim, sadašnji sindikati na Zapadu izgubili su veći dio one moći koju su imali prije ekonomske liberalizacije iz 80-ih godina.

Primjerice, udjel članova sindikata u broju zaposlenih doslovno se prepolovio u razvijenim gospodarstvima u zadnjih pola stoljeća. Taj je udjel 1970. iznosio 34 posto, a 2019. tek 15,8 posto, pokazuju podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Pad broja štrajkova
Američke statistike pokazuju da se u tom razdoblju značajno smanjio broj obustava rada, a industrijske akcije bile su rijetke i u Japanu tijekom “izgubljenog desetljeća” jer su tamošnji sindikati prioritet davali sigurnosti radnog mjesta, a ne povećanju plaća. U Australiji je tijekom godina zakonskom regulativom otežano korištenje prava na štrajk.

Europski sindikati još imaju ponešto bivše moći, unatoč padu broja članova. No, podaci Europskog sindikalnog instituta pokazuju sličan pad broja industrijskih akcija uslijed trendova izdvajanja poslova i gig ekonomije.

No, sindikati opet ulaze u modu. I to zahvaljujući i novim liderima koji su zvijezde društvenih mreža, poput Christiana Smallsa čiji je aktivizam rezultirao prvim sindikalno organiziranim Amazonovim skladištem.

Ohrabreni Bidenovom administracijom sklonoj sindikatima, u devet mjeseci do 30. lipnja broj peticija američkih radnika koji traže osnivanje sindikata u kompanijama u kojima rade skočio je za 58 posto.

Stvari se mijenjaju i u Njemačkoj gdje je najveći sindikat IG Metall zatražio povećanje plaća za 8 posto u ovoj godini, napravivši zaokret od svoje dosadašnje politike sigurnosti radnog mjesta. U Ujedinjenom Kraljevstvu tamošnja središnjica Kongres sindikata također bilježi skok interesa radnika.