Cijene ukapljenog prirodnog plina (LNG) na globalnom tržištu ove bi godine mogle dosegnuti rekordne razine jer potražnja raste a ponuda pada, pa bi vodeća svjetska gospodarstva mogla biti suočena s rastom troškova energenata. Nakon rekordnog, neočekivanog pada proizvodnje LNG-a u 2012. godini, očekuje se da bi ove godine mogla tek blago porasti. Istodobno, potražnja će nastaviti znatno rasti, pod utjecajem brzog gospodarskog rasta azijskih država, zatvaranja nuklearki u Japanu i suše u Brazilu.

Otprilike 80 posto globalnih LNG isporuka ugovoreno je dugoročnim ugovorima, pa zemlje poput Brazila, Argentine, Kine i Indije ovise o kratkoročnim (spot) ugovorima koji su podložni velikim promjenama cijena. LNG pomaže premostiti jazove u ponudi plina u zemljama gdje domaća proizvodnja ne uspijeva pokriti potražnju. No, proces ukapljivanja plina, njegov prijevoz i ponovno pretvaranje u plinovito stanje čini ga i skupljim od opskrbe putem plinovoda.

Spot cijena LNG-a trenutno je 18 dolara za milijun britanskih toplinskih jedinica (mmBtu), što je otprilike 2 dolara više nego u isto vrijeme prošle godine, no i nešto niže od rekordne razine u 2008. godini, kada je cijena iznosila 20 dolara. “Situacija s ponudom mnogo je lošija nego što bi trebala biti. Proizvodnja LNG-a lani se smanjila, a ne čini se ni da će ove godine porasti”, kaže nezavisni analitičar Andy Flower.

Flower procjenjuje da je prošle godine proizvodnja smanjena za 1,6 posto, na 238 milijuna tona, ponajviše zbog nepredvidljivih događaja. Naime, zbog održavanja pogona smanjena je proizvodnja vodećeg svjetskog izvoznika LNG-a – Katara, smanjen je i izvoz Egipta i Indonezije zbog rasta domaće potrošnje, a i nemiri u Jemenu zaustavili su njegovu proizvodnju i izvoz.

Proizvodnja LNG-a pala je svega tri puta u zadnjih 50 godina, i to u 2008. kada je globalno gospodarstvo zbog krize bilo u slobodnome padu, te u 1980. i 1981., kada je Alžir prekinuo izvoz LNG-a u SAD zbog nesporazuma oko cijena. Niti ove godine situacija s proizvodnjom ne izgleda obećavajuće. Sigurnosna situacija u Jemenu i nadalje zabrinjava, a Indonezija očekuje pad proizvodnje LNG-a za gotovo 14 posto.

Istodobno, novi projekti u Aziji – pet uvoznih plinskih terminala u Indiji, Kini i Singapuru, godišnjeg kapaciteta od gotovo 18 milijuna tona, što čini gotovo 8 posto ukupne svjetske ponude u prošloj godini – usisat ću svu eventualnu novu ponudu LNG-a sa svjetskog tržišta. Odluka Katara, proteklih godina ključnog za uspostavu ravnoteže između ponude i potražnje na LNG tržištu, da se okrene sklapanju dugoročnih ugovora o isporuci tog energenta, također stvara pritisak na spot tržištu.

Katarska središnja banka predviđa da bi zbog toga katarska prodaja LNG-a na spot tržištu mogla biti smanjena za 40 posto u razdoblju od 2012. do 2014. Rezultat toga bit će manja ponuda na spot tržištu, na kojem su kupci obično spremni platiti najvišu cijenu, dok drugi, ako nemaju dovoljno novaca, odlaze praznih ruku.
Izvoznici LNG-a tek u drugoj polovini ovoga desetljeća očekuju veću ponudu, jer se očekuje rast isporuka iz Australije, Afrike i SAD-a. Do tada svjetsko se tržište suočava s mogućom nestašicom LNG-a i mogućim dodatnim rastom cijena tog energenta dođe li do nepredvidljivih događaja, kao što je bila nuklearna katastrofa u japanskoj Fukushimi, ili ako dođe do velikih vremenskih nepogoda.