Čak i nakon smrti Hugo Chávez izaziva kontroverze, kao i njegovo političko i ekonomsko naslijeđe. Analitičari nude širok spektar prognoza o budućnosti Venezuele, od raspada sustava i izbijanja masovnih nereda, preko ublažavanja stroga odnosa prema stranim ulagačima, ponajprije američkima, pa sve do onih koji smatraju kako se zapravo ništa bitno neće promijeniti.Cháveza i njegovu socijalističku revoluciju koja je zaleđe osigurala velikim prihodom od proizvodnje i izvoza nafte mnogi su otpisivali još prije dvije godine, kada je obolio od raka. Oni konzervativniji su pak poručivali kako će se plamen "Bolivarske revolucije", kako ju je nazivao Chávez, sam ugasiti nakon njegove smrti pod pritiskom kronične neefikasnosti i korupcije u zemlji. No, nakon Chávezove smrti stvari više ne izgledaju tako.

Vozač čvrste ruke
U očima pristaša, Chávezu je suđeno da uđe u mitološki panteon rame uz rame sa Simonom Bolivarom i Che Guevarom, iako je taj najmlađi član toga kluba imao uvjerljivo najdeblju lisnicu. Zapravo bi bilo jednako čudu da se chavizam ne produlji za barem još nekoliko godina. Kako piše Financial Times, najboli primjer toga su predsjednički izbori održani lani u listopadu, na kojima je Chávez glatko pobijedio unatoč očitoj činjenici da je teško bolestan te da se Venezuela teško nosi s visokom inflacijom, sve češćim nestašicama i zabrinjavajućim porastom ubojstava i zločina. U gotovo svakoj drugoj državi to bi bio razlog za gubitak izbora, no u Venezueli je očito već tada chavizam počeo živjeti bez Cháveza.Toga je bio svjesan i bivši padobranac, koji je proveo 14 godina u uredu predsjednika. Zato je svojim pristašama poručio da za njegova nasljednika izaberu potpredsjednika Nicolasa Madura ako on bude spriječen obnašati dužnost predsjednika. Maduro je preuzeo dužnost predsjednika u prijelaznom razdoblju do novih izbora koji se moraju održati u roku od 30 dana.Nicolas Maduro, bivši vozač autobusa i sindikalni aktivist koji je od 2006. bio ministar vanjskih poslova, nakon objave Chávezove smrti naredio je razmještaj specijalnih vojnih snaga kako "bi se zaštitilo stanovništvo i zajamčila sigurnost u zemlji". Vojni zapovjednici koji su bili u njegovu društvu iskazali su mu punu lojalnost. Time je de facto demonstrirao kako kontrolira oružane snage, koje su ključan čimbenik političke stabilnosti u Venezueli, to više što je Chávez brojne visoke vojne dužnosnike instalirao na pozicije guvernera. Teško je i zamisliti kakvu bi pogrešku morao napraviti Maduro da ne pobijedi na predstojećim predsjedničkim izborima, osobito zato što razjedinjena opozicija nema prevelike šanse za uspjeh.

Dubok utjecaj
No, ni oporba nema razloga za očaj. Gospodarstvo Venezuele još ima prostora za napredak, iako ne previše, jer je proizvodnja nafte pala posljednjih godina i Chávezov nasljednik morat će se uhvatiti u koštac s brojnim velikim problemima. Maduro će tim nemirnim vodama ipak lakše ploviti nošen uspomenama na Cháveza i njegovu socijalističku revoluciju. Vremenom će ti osjećaji početi jenjati i među najtvrdokornijiom pristašama, pa će se i oni probuditi u novoj stvarnosti Venezuele. Ipak, ona neće biti mnogo drukčija nego za Chávezove vladavine."Oporbi su trebale godine da shvati kako se Venezuelancima sviđaju potezi koje je povukao Chávez. Sve kada bi socijalisti i izgubili na izborima, utjecaj koji je Chávez imao u pravosuđu, vojsci i kongresu, još dugo neće izblijediti. Chávezov fokus na socijalna pitanja i dalje će biti ključna odrednica svih političara koji računaju na bilo kakav izborni uspjeh, kao i naglasak na važnoj ulozi države u gospodarstvu", rekao je za Bloomberg Gregory Weeks, profesor Latinoameričkih studija na Sveučilištu Sjeverne Karoline.

Rezovi ili zaduživanje
Ipak vlasti u Venzueli morat će se kad-tad pozabaviti pitanjima zapuštene infrastrukture, već gotovo uobičajenim devalvacijama bolivara, ekspropriacijama stranih kompanija i donošenjem suvisle ekonomske strategije, jer Chávez je ekonomiju, kao i većinu drugih pitanja u državi, uglavnom rješavao ad hoc. Ne ulazeći u ideološke rasprave o načinu raspodjele društvenog bogatstva, može se reći da je Chavezov najveći ekonomski neuspjeh to što nije uspio diversificirati gospodarstvo Venezuele, pa je za gotovo 90 posto priljeva novca iz inozemstva zaslužna petrokemijska industrija.Čini se da nakon godina neulaganja ni ona više neće moći servisirati veliku javnu potrošnju, na što upućuju podaci Svjetske banke. Prema njihovoj analizi, gospodarstvo Venezule lani je raslo po stopi većoj od pet posto, no ove godine se očekuje rast od samo 1,8 posto. Kako je teško očekivati da će se nova vlada upuštati u rezove, izvjesno je zaduživanje.

Reakcija tržišta

Čekaju se predsjednički izbori

Vijest da je, nakon duge borbe s karcinomom, umro Hugo Chávez, predsjednik Venezuele, jedne od naftom najbogatijih zemalja u svijetu, nije osjetnije utjecala na tržište. Dolarske obveznice Venezuele u srijedu su pale drugi dan zaredom, dok je cijena zaštite od neplaćanja duga ostala nepromijenjena. Inače, Venezuela je izdala 36 milijardi dolara vrijedne obveznice s rokom dospijeća 2038. godine i milijardu eura s rokom dospijeća 2015. godine. "Bilo bi za očekivati da će cijene nafte oslabjeti jer se s odlaskom Cháveza s venezuelanske političke scene smanjuje rizik od manipulacija, kao što su kontrola cijene ili proizvodnje 'crnog zlata', kakvih je bilo za njegove vladavine", rekao je za Reuters Naohiro Niimura, strateg u tvrtki Market Risk Advisory. David Riley iz Loomis Sayles&Co.-a pak za Bloomberg je rekao kako će se tržište sada uredotočiti na predstojeće predsjedničke izbore.

'Petrodiplomacija'

Novac istomišljenicima

Prevelika potrošnja Venezuele nije samo unutarnji nego i vanjski problem. S ciljem širenja "Bolivarske revolucije" Hugo Chávez izdašno je, naime, sufinancirao političke istomišljenike diljem Srednje i Južne Amerike. Tako su države poput Kube dobile vrlo povoljne uvjete pri kupnji nafte, a Venezuela je svojim prijateljima osiguravala i zajmove s gotovo zanemarivim kamatama kroz programa Alba i Petrocaribe. Nova vlast u Venezueli morat će odlučiti hoće li i dalje nastaviti financirati svoju veliku mrežu "petrodiplomacije". Njihovi partneri nadaju se da će zadržati postojeći smjer jer bi gubitak infuzije iz Venezuele značio ozbiljne probleme za države koje su ionako pogođene krizom i padom turizma.