Devetog studenog, dan nakon predsjedničkih izbora u Sjedinjenim američkim državama, započeo je proces primopredaje vlasti u kojem će mjesto predsjednika SAD-a preuzeti Donald Trump. Nakon gotovo godinu i pol kampanje, izabrani predsjednički kandidat Trump ima samo 73 dana da se pripremi na preuzimanje kormila jednog od najvećih administrativnih tijela na svijetu, savezne vlade SAD-a. Kad se u obzir uzme veličina i složenost zadatka, svaki je sat važan.

Kako da izabrani predsjednički kandidat najbolje iskoristi ta 73 dana? Riječ je o iznimno zahtjevnoj zadaći, ali ipak ima mogućnost ponešto naučiti iz iskustava svojih prethodnika. Mel Wolfgang i Sharon Marcil, stariji partneri i direktori u The Boston Consulting Group proučili su zapise o primopredaji vlasti od vremena Ronalda Reagana nadalje da bi vidjeli kako su tadašnji izabrani predsjednički kandidati iskoristili to vrijeme. Obratili su pažnju i na to kako su primopredaju vlasti zamišljali i planirali i protukandidati koji su izbore bili izgubili. Kroz istraživanje, došli su do četiri preporuke kako da izabrani predsjednički kandidat najbolje iskoristi  proces primopredaje vlasti da bi se pripremio učinkovito voditi državu nakon inauguracije.

Konkretno, izabrani predsjednički kandidat trebao bi:

Kreirati i utanačiti politike nove administracije;

Odabrati ekipu koja će provesti te politike;

Odrediti ton komunikacije s medijima i Kongresom;

Oporaviti se od iscrpljujuće kampanje.

Riječ je o jasnim preporukama koje će izabranom predsjedničkom kandidatu omogućiti da ući iz uspjeha i izazova svojih prethodnika i olakša promjene u Bijeloj kući.

Kreiranje i utanačenje politika nove administracije

Prva stvar koju izabrani predsjednički kandidat mora učiniti jest da odredi ciljeve politika u sljedeće četiri godine. Kandidati često tijekom kampanja štošta obećaju, ali nije jednako lako ni teško ispuniti sva ta obećanja. Novoj administraciji treba odrediti prioritete i razumjeti da neće biti moguće ispuniti sve ciljeve u prvom mandatu.

Konkretno, postoje dva pristupa stvaranju politika, uzak i dubok ili plitak i širok. Tijekom 2012., tim predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja, koji je izgubio od Baracka Obame, planirao je uzak i dubok pristup, koji se usredotočio na samo četiri prioriteta u politikama. U usporedbi s njima, tim Baracka Obame imao je drugačiji pristup, tražili su jednostavne poteze koji su im brzo mogli donijeti poboljšanja u svakom području. Dok svaki pristup ima svojih prednosti i mana, timovima za kampanju i tranzicijskim timovima mora biti jasno koji se pristup primjenjuje  i prilagoditi ga ciljevima politika nove administracije.

Utanačivanje politika nove administracije je proces s puno ponavljanja koji započinje prije izbora. Ciljeve se treba brusiti tijekom procesa primopredaje, kad tranzicijski timovi uče o prednostima i manama državnih agencija i načinima na koje te agencije mogu pomoći ili ometati ispunjenje obećanja iz kampanje.

Odabiranje tima za provedbu politika

Nakon što su politike definirane, izabrani bi se predsjednički kandidat trebao usredotočiti na to da u periodu  primopredaje vlasti  odabere vodeće ljude nove administracije. Kao što smo i u prošlosti preporučivali, izabrani predsjednički kandidat morao bi kongresu predati sto nominacija do tjedna inauguracije i osigurati potvrdu Senata za do 500 svojih ljudi u prvih sedam mjeseci od preuzimanja dužnosti . (Pogledajte BCG tekst iz rujna 2016.: „Zašto proces primopredaje vlasti nakon američkih predsjedničkih izbora treba početi odmah“). Potrebno je poduzeti neke važne korake koji će novoj administraciji omogućiti da stave prave ljude na prava mjesta.

Prvo, nova administracija treba steći osnovna saznanja o tome što uopće uključuju različite funkcije koje razmatraju. Dok se to biznis liderima može učiniti samorazumljivim, svaka nova administracija mora ponovno definirati što koja pozicija uključuje. Mnoge pozicije zahtijevaju specifične vještine prije nego dubinsko razumijevanje teme kojom se agencija bavi. Shvatiti zahtjeva li neka pozicija specifičnu vrstu znanja (primjerice, iskustvo u vođenju koje je potrebno za tajnika kabineta, operativno menadžersko iskustvo za zamjenika ministra ili znanje o nekoj temi za kreatore ključnih politika) od ključne je važnosti za to da pravi čovjek bude stavljen na pravo mjesto.

Drugo, izabrani predsjednički kandidat treba biti u mogućnosti realno procijeniti vlastite prednosti i mane kako bi odabrao druge lidere koji će mu služiti kao pojačanja.

Treće, iako su ministri često brzo odabrani, u pravilu je potrebno između šezdeset i devedeset dana da se odaberu i potvrde njihovi suradnici. Umjesto da taj proces bude obavljen kaskadno, kao što su prethodne administracije radile, izabrani predsjednički kandidat trebao bi odmah slati cijele liste kandidata na odobrenje Senatu, tako da cijeli timovi u ključnim agencijama budu odobreni odjednom.

No, ukoliko se inzistira na tome da se na brzinu imenuju cijeli timovi baš u agencijama u kojima se planiraju velike promjene politika, postoji opasnost da lošije potkovani timovi budu manje učinkoviti u promjeni tih politika.

Konačno, nova bi administracija trebala odrediti koliko učinkovito koja agencija radi, kako bi shvatili kakva vrsta lidera je za tu agenciju potrebna. Primjerice, ako agencija ima problema i treba joj veća promjena, izabrani predsjednički kandidat trebao bi imenovati tajnika koji ima iskustvo u velikim preslagivanjima organizacija.

Da bi se uopće prepoznalo, a zatim i odabralo dužnosnike, potrebno je vrijeme, i to tijekom perioda kad izabrani predsjednički kandidat ima cijeli niz drugih obveza. Dodatno, taj je proces postao puno rigorozniji u proteklih nekoliko desetljeća, zbog čega tijekom primopredaje zahtijeva sve više i više vremena i resursa.  Uz to, izabrani se predsjednički kandidat mora pripremiti na to da će mu najmanje jedna nominacija za ministra propasti, predsjedniku Obami propale su tri, i treba pripremiti listu zamjenskih kandidata unaprijed kako bi uštedio vrijeme.

Određivanje tona komunikacije s medijima i Kongresom

Nakon što kampanja završi, nova administracija ima priliku zadati takt i ton komunikacije s medijima i Kongresom. Analiza upućuje na to da su načini komunikacije s medijima i Kongresom različiti barem onoliko koliko su različiti odabrani predsjednički kandidati.

Reagan je svoja imenovanja predstavljao putem objava za medije. Obama je, s druge strane, često imenovanja javnosti predstavljao putem konferencija za novinare. Obama je također preferirao svoju vidljivost u javnosti održavati putem redovitih tjednih obraćanja na internetu, dok je Bush bio skloniji tome da ga se fotografira s obitelji više nego formalnim konferencijama za novinare. Ne postoji savršena formula, nova administracija treba odrediti svoju strategiju i početi je provoditi tijekom primopredaje vlasti.

Nova administracija trebat će i članove Kongresa da im pomognu u provedbi velike većine prioritetnih politika, pa je potrebno da se faza primirja tijekom primopredaje vlasti iskoristi da bi se počeli graditi odnosi s liderima u Kongresu. Uz to, nova administracija trebat će popraviti sve odnose koje je pokvarila s vodećim ljudima u Kongresu tijekom kampanje. Proces primopredaje vlasti jedinstveno je vrijeme tijekom kojeg izabrani predsjednički kandidat može pokazati galantnost i neovisno o rezultatima izbora pokušati stvoriti zdrav odnos s Kongresom.

Kako bi to učinkovito ostvario, izabrani predsjednički kandidat mora odrediti svoju strategiju za stvaranje dobrih odnosa s liderima u Kongresu. Neki predsjednici, poput Reagana, s članovima kongresa su imali osoban odnos, neovisno o njihovom statusu u Kongresu, pa je Reagan sve novoizabrane kongresmene pozivao u Bijelu kuću na večere, dok su drugi komunicirali samo s kongresnim liderima. Izabrani predsjednički kandidat mora odabrati strategiju i početi je provoditi tijekom procesa primopredaje kako bi učinkovito preuzeo vlast.

Oporavak od iscrpljujuće kampanje

Konačno, izabrani predsjednički kandidat trebao bi proces primopredaje vlasti iskoristiti i da se odmori prije prvog dana u Ovalnom uredu. Četvorica prethodnih predsjednika koje je BCG analizirao iskoristili su oko trećinu perioda primopredaje vlasti privatno i daleko od javnih dužnosti. Ipak, najviše vremena provodili su sastančeći sa savjetnicima ili slušajući izvještaje sigurnosnih službi, a onda odmarajući. Najviše izabranih predsjedničkih kandidata provodilo je vrijeme u svojoj saveznoj državi, a ne u Washingtonu. Zbog toga je većina tranzicijskih timova uspostavila po dva ureda, od kojih je jedan u glavnom gradu pripremao temelje buduće vladavine. Iako je period primopredaje vlasti vrijeme s puno obveza za izabranog predsjedničkog kandidata, tijekom kojeg će raditi najmanje dvanaest sati dnevno, to vrijeme treba iskoristiti učinkovito i za oporavak, prije hvatanja ukoštac s izazovima predsjedničkog mandata.