Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju (EU) izašla iz regionalnoga sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), ali je zato ušla u globalni sporazum CETA – bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini EU s dalekom Kanadom. I dok je od CEFTA-e imala opipljive pozitivne rezultate u trgovinskoj bilanci, Hrvatskoj će to u CETA-i biti mnogo teže postići. "Središnje zemlje eurozone, koje ionako bilježe trgovinske suficite, profitirat će od sporazuma, dok će periferne zemlje eurozone i EU samo produbiti problem svoje nekonkurentnosti", smatra Zdeslav Šantić, makroekonomski analitičar Societe Generale Splitske banke. 

Dugi pregovori
Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i kanadski premijer Stephen Harper prije nekoliko su dana potpisali sporazum nakon pregovora koji su počeli 2009. godine. Pregovori su trajali dugo zbog kvota na izvoz mesa iz Kanade u zemlje EU, kao i kvote na izvoz sira iz zemalja EU u Kanadu. Prema mišljenju obiju strana, sporazum bi trebao donijeti velike koristi svim stranama te bi morao povećati vrijednost razmjene između dviju obala oceana za nekoliko desetaka milijardi dolara. Predviđa se da će izvoz iz EU u Kanadu narasti 24,3 posto, odnosno za 17 milijardi eura, dok će kanadski izvoz u suprotnom smjeru skočiti 20,6 posto, ili 8,6 milijardi eura. Najveći rast Unija bi trebala postići u izvozu usluga i poljoprivrede, a postojat će mogućnost da se europske kompanije javljaju na tendere u Kanadi. Barroso je nakon potpisivanja sporazuma izjavio da je navedeni sporazum povijesni trenutak za jačanje transatlantske trgovine.

Premijer Harper istaknuo je kako je posrijedi najveći sporazum koji je Kanada ikada potpisala. Sporazum još uvijek treba proći ratifikaciju u 28 država članica EU te 10 provincija i tri teritorija u Kanadi. Usto, treba ga prevesti na 24 službena jezika Europske unije. Očekuje se stoga da će CETA stupiti na snagu 2015. godine, čime će odmah nestati 98 posto svih carinskih tarifa između Kanade i EU kojih je danas na tisuće. To uključuje i carine na poljoprivredne proizvode poput voća i žitarica. Nestat će i carine na industrijske proizvode, a Kanada će priznati standarde automobilske industrije EU, što će automobilskoj industriji, kao kralježnici europske ekonomije, olakšati prodaju i oporavak. Europske će kompanije imati i olakšan ulazak u ključne kanadske sektore – financijski, telekomunikacijski, energetski i pomorski sektor. 

Strah za farmaceutiku
"Smisao sporazuma proširenje je postojećih ekonomskih aranžmana obiju zemalja jer su jedna drugoj važni vanjskotrgovinski partneri, kao i zemlje ulagači. Što se tiče EU, očekuje se rast izvoza opreme, automobila, kao i poljoprivrednih proizvoda, u Kanadu. Izuzev proizvoda zasnovanih na resursima, Kanada je i značajan izvor energenata, poput različitih vrsta ruda, kao i prirodnog plina, čija je cijena slaba točka EU privrede u usporedbi s glavnim globalnim rivalima. U tom smjeru treba tražiti dalje proširenje suradnje između Kanade i zemalja Europske unije", kaže Zoran Aralica, analitičar s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Iako Europljani i Kanađani barataju širokim spektrom svih beneficija koje bi sporazum trebao donijeti za širok spektar ekonomije, najviše se nade polažu u poljoprivredu i prehrambenu industriju. Kanađani smatraju da će stupanjem sporazuma na snagu povećati prihode od prodaje kanadske govedine, bizonova mesa i svinjetine za oko milijardu dolara. Europljani, pak, računaju na to da će Kanađanima prodati mnogo više sira, izračunali su da će se izvoz u tu veliku zemlju povećati s današnjih 13 tisuća na 29 tisuća tona godišnje. Europljani su se tijekom pregovora najviše bojali za svoju farmaceutsku industriju, inzistirajući na snažnijoj zaštiti patenata, dok Kanađani smatraju da će sporazum povećati inovativnost na području farmacije. Usto, gotovo svi očekuju da će slobodna trgovina povećati radna mjesta. 

Farmeri protiv 
Izvan te idealne slike koju su pregovarači s obiju strana Atlantika predstavljali tijekom pregovora velik je broj nezadovoljnika. Predstavnici poljoprivrednih farmi u Kanadi smatraju da će ih veći europski trgovinski partner pojesti te da će nestati 10.000 radnih mjesta u poljoprivredi jednom kada europski necarinjeni proizvodi stignu na kanadske police. Nisu ni Europljani zadovoljniji: očekuje se da će pojedine zemlje imati štošta prigovoriti tijekom ratifikacijskih postupaka jer se boje za vlastite industrije koje bi mogle ugroziti moćni kanadski proizvođači. 

Političko pitanje 
Kad se Kanada i Europska unija usporede brojčano, vidljive su velike razlike, barem kad je riječ o broju stanovnika. Naspram gotovo pola milijardi europskih porošača stoji kanadskih 34 milijuna. Takvu veličinu pati i odgovarajući BDP: Europska unija ima 12.260 tisuća milijardi eura BDP-a, a kanadski je 1190. Kanada kao jedno od najbogatijih svjetskih gospodarstava ipak može parirati EU u koječemu jer ima nominalni BDP po paritetu kupovne moći po stanovniku od 43,594 američkih dolara, dok je prosjek 28 članica EU 32,999 dolara. CETA će se u Kanadi, ako je suditi po medijskim najavama, pojaviti kao jedno od najvrućih političkih pitanja. Već se pojavljuju glasovi kako obični Kanađani koji nisu dioničari ili suvlasnici poduzeća ne mogu profitirati od sporazuma, pa traže da se i njih pita o prihvaćanju sporazuma.

Optužuju vladajuće konzervativce da su potajice pregovarali sa svojim europskim partnerima. Sada se traže da budući parlamentarni izbori 2015. godine budu neka vrsta referenduma o sporazumu, baš kao što je to bio slučaj 1988. i 1993. godine, kada je Kanada potpisivala slične sporazume sa SAD-om. Harper to želi izbjeći i tvrdi da će se svi glasovi čuti tijekom parlamentarne debate. Europska unija drugi je najvažniji trgovinski partner Kanade, odmah iza SAD-a, pa joj je stalo do sporazuma. Kanada je, pak, tek 12. Unijin trgovinski partner. Ukupna razmjena je 2012. godine vrijedila 61,6 milijardi eura, od čega EU najviše izvozi strojarsku i transportnu opremu te kemijske proizvode, pri čemu je EU u blagom suficitu. Razmjena usluga također postaje sve izraženija, pa je u 2012. godini vrijedila 26,8 miijardi eura. Ulagači iz Europske unije istodobno su u Kanadu 2011. godine uložili 221,6 milijardi eura, dok su njihovi kanadski kolege u EU uložili 137,6 milijardi eura. EU navodi da će sporazumom porasti trgovinska razmjena s Kanadom u visini od 26 milijardi eura.

Hrvatska postrani 
I dok je sporazum u Kanadi vruće političke pitanje, u Hrvatskoj je kao članici EU malo tko znao da dolazi do onoga što je Barroso nazvao povijesnim sporazumom. Robna razmjena između Hrvatske i Kanade u prošloj je godini iznosila 137,6 milijuna američkih dolara, pri čemu je u Kanadu izvezeno robe za 68,7 milijuna dolara, dok je uvoz iz te zemlje iznosio 68,8 milijuna dolara. Stoga je teško pretpostaviti da će CETA donijeti Hrvatskoj promjenu kakvu očekuju velika europska gospodarstva. Aralica podsjeća na to da su hrvatska poduzeća izvozno slabo prisutna na sjevernoameričkim tržištima. "Dakle, ne treba očekivati masovno povećanje vanjskotrgovinske razmjene. Drugo, ne proizvodimo u dovoljnoj mjeri sredstva za rad, što je dominantan dio izvoza EU prema Kanadi. Automatski nemamo potrebe za dodatnim energentima. Stoga su potrebni veći napori naših poduzeća, ali i državnih institucija, kao što je primjerice osnivanje vanjskotrgovinske agencije ili širenje ovlasti postojećoj agenciji za investicije i konkurentnost, bolji rad postojećih veleposlanstava u gospodarskom dijelu i trgovačkih predstavništva kako bismo imali značajnije povoljnije učinke na tim tržištma", kaže Aralica.

CETA-u bi se moglo i promatrati i kao priprema za predstojeće pregovore EU i SAD-a o sličnom sporazumu koji bi, ako stupi na snagu, slobodnom trgovinom obuhvatio gotovo pola svjetske ekonomije. Prema nekim izračunima, sporazumom bi se više okoristo SAD, čiji bi BDP po stanovniku u tom slučaju dugoročno porastao 13,4 posto, dok bi u Europskoj uniji bio veći za samo pet posto. Da će biti problema, pokazuje i Francuska, koja se izborila da europska filmska, televizijska i glazbena industrija budu izuzete iz pregovaračkoga mandata Europske komisije. Američki dužnosnici upozorili su na to kako upravo taj primjer "kulturalnog izuzeća", a i slični koji bi mogli uslijediti, ozbiljno dovodi u pitanje ishod pregovora i prije nego što su oni uopće počeli.Hrvatska i po tom pitanju stoji postrani i ne izgovara glasno svoje mišljenje, a zasad nije poznato što bi joj mogao donijeti sporazum s SAD-om jer takvi izračuni ne postoje. Ako je suditi prema CETA-i, neće dobiti mnogo. Zasad se zna samo koliko je izgubila izlaskom iz CEFTA-e.

Lani 137,6 mil. dolara

Robna razmjena na razini statističke pogreške  

Hrvatska gospodarska komora svojedobno je procjenjivala da će domaća poljoprivreda u prvoj godini izlaska iz CEFTA-e izgubiti oko 200 milijuna dolara. Druge su analize baratale gubitkom od 0,5 posto BDP-a te gubitkom do 4000 radnih mjesta nakon seljenja proizvodnje u zemlje CEFTA-e. Takve analize ne postoje u slučaju CETA-e jer je hrvatska trgovinska razmjena s Kanadom na razini statističke pogreške u EU. Robna razmjena između Hrvatske i Kanade u prošloj je godini iznosila 137,6 milijuna dolara.