Prošlo je točno 35 godina i dva tjedna od jedne od najtežih nukleranih nesreća poznate kao Černobilska katastrofa.

Izgleda kako fisijska reakcija ponovno tinja u uranijskom gorivu zakopanom u dvorani reaktora, prenosi Science.

Kemičar Neil Hyatt tvrdi: “To je poput žara na roštilju”. S druge strane, ukrajinskim znanstvenicima i dalje nije najjasnije hoće li se reakcija ugasiti sama od sebe ili će se morati intervenirati kako bi se izbjeglo ono najgore.

Anatolij Dorošenko iz Instituta za sigurnosne probleme nuklearnih elektrana (ISPNPP) u Kijevu u Ukrajini je rekao kako je primijećen sve veći broj neutrona, što je signal fisije, koji struji iz jedne nepristupačne prostorije.

U nadolazećim godinama stručnjaci se moraju dosjetiti kako smiriti potencijalnu nuklearnu katastrofu. Situaciju pomno prate i japanski stručnjaci koji i danas rješavaju posljedice nuklearne nesreće u Fukušimi.

“Mnogo je neizvjesnosti, ali ne možemo isključiti mogućnost nezgode. Broj neutrona polako raste”, poručio je Maksim Saveljev iz ISPNPP-a.

Inače, kada se 26. travnja 1986. godine otopio dio jezgre reaktora broj četiri, bilo je neophodno na bilo koji način ugasiti požar. Ubacivanjem štapova uranijskog goriva, njihovog obloga od cirkonija, kontrolne grafitne šipke i pijeska u jezgru, oni su se stopili u lavu koja je prodrla u podrumske prostorije reaktorske dvorane i očvrsnula u formacije nazvane materijalima koji sadrže gorivo (FCM), prenosi RTL.

Senzorima je zabilježen rast neutrona o čemu govore podaci da se u posljednje četiri godine udvostručio njihov broj u sobi 305/2 u kojoj se nalaze tone FCM-a.

Srećom, ponavljanje nuklearne katastrofe iz kobne 1986. godine nije moguće. Tada se nad Europom nadvio radioaktivni oblak. Valja napomenuti kako bi bilo koja eksplozivna reakcija bila ograničena jer bi mogla dovesti do urušavanja nestabilnih dijelova klimavog Skloništa.