Najmoćniji svjetski čelnici uskoro će se sastati u New Delhiju, najavljujući vrhunac indijskog predsjedništva G20. Iako je skupina G20 postigla vrlo malo od svojih ranih uspjeha nakon globalne financijske krize 2008., postoje dva razloga zašto je predstojeći summit te skupine još uvijek važan za Indiju.

Prvo, premijer Narendra Modi pretvorio je predsjedništvo skupine G20 u veliko unutarnje pitanje uključivanjem cijele Indije u pripreme. Plakati G20 s Modijem nalijepljeni su po cijeloj zemlji, ukazujući na njegovu namjeru da Indiju predstavi kao ključnog igrača na globalnoj sceni. Što su Indijci više uvjereni da je njihova zemlja vishwaguru (učitelj svijetu), to su veće šanse vladajuće stranke na predstojećim državnim izborima i nacionalnim izborima sljedeće godine.

Bogatstvo nije jamac

Drugo, Indija se sada suočava s velikim strateškim izborom, nakon odluke BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) o dodavanju Saudijske Arabije, Irana, Etiopije, Egipta, Argentine i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Donedavno je BRICS bio netipično osmišljen i neučinkovit (a time i bezopasan) u radu.

Ali prošireni je BRICS više usmjeren na politiku, više usmjeren na Kinu što se tiče vodstva, a po pitanju motivacije, antizapadno orijentiran. Njegov sastav oblikuje njegov karakter. Pitanje za Indiju je, dakle, ima li još uvijek smisla pripadati takvoj grupi. Taj odgovor je “vjerojatno ne”, iz tri razloga. Prvo, razmislite o gospodarstvu. Još 2004. Brazil, Rusija, Indija i Kina sjajno su napredovali. Ali danas BRICS riskira da postane kolektiv zvijezda koje blijede. Mnoge zemlje BRICS-a svakako još uvijek imaju visoku razinu bogatstva. Ali samo bogatstvo nije jamstvo globalnog ekonomskog utjecaja. Pogledajte samo Japan.

Nema sumnje da je BRICS 2023. mnogo manje dinamičan. Prošli su dani kada je Kina mogla bez napora postići 10% godišnjeg rasta. Gospodarski model koji je donio te spektakularne rezultate raspao se. U međuvremenu, Rusija je godinama u krajnjem padu – a sada će je njezin osvajački rat dodatno oslabiti. Iako Brazil trenutno bilježi procvat zbog viših cijena sirovina, tek će se vidjeti može li se njegova sreća održati.

Što se tiče ostalih, Argentina opet tetura, na rubu financijskog kolapsa, a Južna Afrika ostaje opterećena astronomski visokom nezaposlenošću i dubokim izazovima po pitanju upravljanja i financija. Egipat treba potporu Međunarodnog monetarnog fonda, a čak i Saudijska Arabija i UAE žive na posuđenom vremenu: usklađeni globalni pritisak na klimatske promjene ostavit će ih na cjedilu s obezvrijeđenim poljima ugljikovodika.

Ukratko, prošireni BRICS obuhvaća hrpu gospodarstava koja su nekad nešto značila. Velika iznimka je Indija, koja i dalje brzo raste, s dugoročnim izgledima koji su se značajno poboljšali posljednjih godina. Budući da više nema mnogo zajedničkog s ostalim članicama BRICS-a, trebala bi razmisliti o odlasku – i iz simboličkih i iz praktičnih razloga. To nas dovodi do drugog velikog pitanja: politike. Novi prošireni BRICS svime pokazuje da postaje više politički-orijentiran i na načine koji predstavljaju ozbiljne probleme za Indiju. Za početak, njegova antizapadna orijentacija usmjerena na Kinu u suprotnosti je s dugogodišnjim indijskim načelom nesvrstanosti.

Podupiranje kineskih težnji

Modijevom golemom zaslugom, Indija se uspjela približiti SAD-u i Japanu, a istovremeno je zadržala svoje odnose s Rusijom; također je produbila veze s Izraelom i izgradila bolje odnose s Egiptom, Saudijskom Arabijom, a osobito Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Je li Indija spremna ugroziti ovaj uspjeh samo da bi ostala članica u dobrom položaju unutar proširenog BRICS-a. Štoviše, osim Argentine i Etiopije, nove članice su sve autokracije, a ta je činjenica važna sada kada skupina postaje sve više politički orijentirana. Želi li Indija doista pripadati autoritarnom klubu? Bez obzira na vlastito političko nazadovanje pod Modijem, ona i dalje smatra demokraciju svojom međunarodnom posjetnicom.

Treći razlog za napuštanje BRICS-a odnosi se na globalno upravljanje. Više nema sumnje da međunarodni poredak pod vodstvom SAD-a i G7 nije svrsishodan. Uostalom, multilateralne financijske institucije ne daju ni približno dovoljno važnosti silama u usponu; multilateralne trgovinske institucije narušene su jednostranim protekcionističkim mjerama; i sama se međuovisnost rabi kao oružje u ime američke nacionalne sigurnosti.

Ali čak i ako bi Indija više voljela novi svjetski poredak, njezina vizija ne bi se podudarala s vizijom Kine, Rusije ili Saudijske Arabije. Između ostalog, ostale članice BRICS-a nastoje svrgnuti američki dolar kao dominantnu svjetsku valutu i osigurati alternativne razvojne resurse i hitna sredstva siromašnijim zemljama. Međutim, ti ciljevi podrazumijevaju da bi se bolji svijet temeljio na dominaciji kineskog juana, kreditiranju tipa “Jedan pojas, jedan put” i većoj nevoljkosti službenih vjerovnika da otpisuju dugove. Ta rješenja očito nisu bolja od statusa quo, a iz perspektive Indije gotovo su sigurno lošija.

Kako bi Indija imala koristi od zamjene američke dominacije kineskom dominacijom? Doprinoseći kredibilitetu proširenom BRICS-u, postala bi suučesnica u podupiranju kineskih geopolitičkih težnji.

O autorima teksta

*Arvind Subramanian viši je suradnik Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju.

*Josh Felman direktor je tvrtke JH Consulting