U Brazilu se možete obogatiti na brojne načine, ali jedna od strategija obogaćivanja u gospodarskom okruženju današnjice poprilično je iznenađujuća: državni posao. Dok su plaće javnih službenika u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama srezane ili su čak ostali bez posla, neki državni službenici u Brazilu imaju plaće i doprinose kojima potpuno posramljuju svoje kolege u razvijenim zemljama svijeta. Tako je jedan niskorangirani službenik u brazilskom glavnom gradu Brasiliji u samo godinu dana zaradio 226.000 dolara, više od predsjednika Vrhovnog suda te zemlje. Odjel za održavanje autoceste u São Paulu jednom je svojemu inženjeru u godinu dana isplatio više od 263.000 dolara, koliko nije zaradila ni predsjednica. A tu je i 168 zaposlenika suda za revizije u São Paulu. U tom je odjelu najniža mjesečna plaća iznosila 12.000 dolara, a znala se popeti i do 25.000, više od naknade koju prima gradonačelnik najvećega grada u Brazilu. Štoviše, upravo se tadašnji gradonačelnik našalio kako se, nakon što mu u prosincu istekne mandat, namjerava prijaviti za posao čuvara parkirališta uz gradsku vijećnicu jer su pravne službe toga grada objavile kako čuvar parkirališta zarađuje 11.500 dolara na mjesec. No, kako brazilsko gospodarstvo počinje usporavati te “superplaće” benzin su na vatru nezadovoljstva zbog nejednakosti u nezgrapnoj birokraciji. Brazilski javni sektor postao je priželjkivana utvrda povlastica zbog moćnih sindikata određenih skupina javnih službenika, jake pravne zaštite zaposlenih u državnim službama, nabujala javnog sektora te obilatih beneficija koje poznavatelji znaju i te kako dobro iskoristiti.

Izvisili učitelji i policajci
Plijen se, međutim, ne raspoređuje ravnopravno. Dok tisuće zaposlenika u javnim službama premašuje ustavna ograničenja u pogledu plaće, tisuće ostalih jedva spajaju kraj s krajem. Diljem zemlje učitelji i policijski službenici ne zarađuju ni 1000 dolara mjesečno, čime se dodatno pogoršava krhko sigurnosno stanje u zemlji, kao i obrazovni sustav, koji je već odavna na koljenima. “Neravnomjernost plaća u našoj državnoj birokraciji dosegnula je točku krajnje i apsolutne sramote”, tvrdi Gil Castello Branco, direktor organizacije Contas Abertas, koja pomno prati državni proračun. Povlašteni javni službenici, koje su nekada nazivali maharadžama po uzoru na staro indijsko plemstvo, u Brazilu postoje jako dugo. No, kako se ta zemlja želi pridružiti društvu razvijenih, prema novom zakonu o slobodi pristupa informacijama javne ustanove moraju objaviti plaće svojih zaposlenika, od najnižeg službenika na šalteru sve do ministara u užem kabinetu vlade. Iako se nekolicina dužnosnika opire novim propisima, objave visine plaća u javnim ustanovama otkrivaju slučaj za slučajem javnih službenika koji zarađuju i više od sudaca Vrhovnog suda, koji su u 2012. primali mjesečnu plaću u iznosu od oko 13.360 dolara, a njihova primanja ustavom su određena kao najviša svota plaće koju neki javni službenik smije dobiti. Samo u Senatu i Donjem domu zastupnika više od 1500 zaposlenika zarađuje više od ustavom određene gornje granice.

Sucima zna biti još bolje. Tako je jedan sudac u São Paulu u samo jednom mjesecu zaradio 361.500 dolara. Ne, nije posrijedi tiskarska greška: neki suci u Brazilu u samo jednom mjesecu zarade više negoli neki njihovi kolege u razvijenim zemljama za cijelu godinu. (Najviša godišnja plaća suca u državi New York iznosi oko 198.600 dolara.) Ta najnovija otkrića, uključujući i ono o revizoru u državi Minas Gerais koji je u samo jednom mjesecu zaradio 81.000 dolara te ono o knjižničaru koji je za mjesec dana rada primio plaću od 24.000 dolara, potaknula su žestoke reakcije. Predsjednik Vrhovnoga suda Joaquim Barbosa poništio je “superplaće” 168 zaposlenika revizorskog suda u São Paulu. Još je jedan savezni sudac kojemu je prekipjelo u listopadu izdao zabranu kojom se zaustavlja isplata plaće za 11 ministara, no državni je tužitelj izjavio kako će zatražiti poništenje te presude. Ipak, u razvijenom svijetu brazilskoj javnoj upravi, odnosno njezinim određenim dijelovima, zavide na profesionalnosti. Zahvaljujući strogim ispitima za cijelu lepezu priželjkivanih poslova u vladi, nepripremljeni kandidati smjesta otpadaju. Izvrsnost odlikuje organizacije za javna istraživanja, kao i određena područja poput tropske poljoprivrede. No, brojni porezni obveznici bjesne zbog povlastica zaposlenih u javnom sektoru, koji je u posljednjih desetak godina porastao za 30 posto te sada ima 9,4 milijuna zaposlenika u zemlji od 194 milijuna stanovnika. Moćni sindikati zatiru nastojanja vezana uz smanjenje broja javnih službenika, pa su ti poslovi iznimno stabilni i dobro zaštićeni.

Iako se brazilska vlada bez ikakvih problema financira putem naplate poreza i izdavanja dugovanja, službe kao što su obrazovanje i sustav obrade otpada i dalje su u bijednom stanju. Unatoč visokim porezima, Brazil je na posljednjem mjestu popisa 30 bogatih industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvoju po kvaliteti usluga koje građani dobivaju u odnosu na plaćeni porez, tvrde u neprofitnoj udruzi Brazilian Institute of Tax Planning.
Određeni zakonodavci našli su se pod povećalom javnosti. Nedavno je otkriveno kako Fernando Collor de Mello, bivši predsjednik koji se davno odrekao maharadža, a danas senator, mjesečno troši oko 30.000 dolara javnih sredstava na zapošljavanje jednoga vrtlara i dvaju arhivista. U jednoj od najsiromašnijih brazilskih država Maranhão zakonodavci su sebi dodijelili plaću 18 puta veću od prosječne, u iznosu od oko 10.000 dolara mjesečno, opravdavši taj potez kao naknadu za troškove života. Cilj je novoga zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji podržava i predsjednica Dilma Rousseff, koja na godinu zaradi oko 174.000 dolara, razotkriti pojedince koji se ponašaju na opisani način. Nije nikakvo iznenađenje što su određene ukorijenjene interesne skupine u vlasti pokušale odgoditi njegovu provedbu.

Prkose nadzoru
Kada je Kongres 2012. konačno odlučio omogućiti građanima pristup podacima o plaćama javnih službenika, od njih je zatražio i da pronađu ime svakog pojedinog zaposlenika i podnesu ga na internetskoj prijavi. Drugim riječima, ako netko želi podatke o 25.000 zaposlenih u Zastupničkom domu, mora zasebno identificirati svakoga od njih i podnijeti 25.000 internetskih upita. Da je barem sve tako lako i u São Paulu. Navodno je jednoj službenici visokoga državnog suda pod imenom Ivete Sartorio isplaćeno oko 115.000 dolara nakon što je uvjerila svoje nadređene da bi trebala dobiti naknadu jer nije iskoristila pravo na dopust. No, kada je nedavno upitan za njezinu plaću, glasnogovornik toga suda Romulo Pordeus izjavio je da je za pristup podacima o njezinoj plaći potreban njezin “registracijski broj”. Zamoljen da objasni kako bi neki znatiželjni porezni obveznik mogao doći do tog broja, odgovorio je da se on nalazi u posjedu Ivete Sartorio te da je on ne želi zamarati time. “Neću tražiti od nje registracijski broj jer to nije pristojno, shvaćate li?”, odvratio je. “Nitko ne voli govoriti o tome koliko zarađuje.” 

Vješto manipuliraju rupama u zakonu

Svakih pet godina na tromjesečni dopust, ili novčana naknada
Neki povjesničari krive Portugal, bivšega brazilskog kolonijalnog vladara, za stvaranje birokracije u kojoj su službenici pretjerano utjecajni i imaju previsoke plaće. I pravosudni sustav pruža brojne načine zaobilaženja ustavnih ograničenja u vezi s plaćama, osobito kada je riječ o određenim visokopozicioniranim javnim službenicima. Tako neki primaju mirovine za bivši posao u vladi, nerijetko iznos pune plaće u trenutku umirovljenja, iako su se samo prebacili na neki drugi posao u javnoj službi. Tu su i dodatne naknade za stanovanje i hranu, za putne troškove te neizbježne rupe u zakonu. Naime, prema jednoj odredbi iz 1955. određeni javni službenici svakih pet godina imaju pravo na tromjesečni dopust. No, oni koji se odreknu toga dopusta, kojem je danas cilj potaknuti zaposlenike na dodatno obrazovanje, mogu zatražiti novčanu naknadu. Neki visokorangirani dužnosnici vladajuće Radničke stranke, uključujući i ministra financija Guida Mantegu, zaobišli su ustavna ograničenja tako što primaju dodatnih 8000 dolara mjesečno za sudjelovanje u radu odbora javnih poduzeća, a brojni zastupnici imaju pravo i na godišnje bonuse više od 26.000 dolara za kupnju odijela i ostale poslovne odjeće.

Simon Romero