Usred eskalacije klimatske krize i globalne dužničke krize, pozivi na novu globalnu financijsku arhitekturu “pogodnu za klimatske promjene” sve su glasniji diljem zemalja u razvoju. Hitnu potrebu za odlučnim djelovanjem istaknuli su Inicijativa Bridgetown premijerke Barbadosa Mije Mottley, skupina zemalja ugroženih klimatskim promjenama V20 i nedavno održan Pariški summit o novom globalnom sporazumu o financiranju. Nedavno je Afrički summit o klimi u Nairobiju predstavio jedinstvenu priliku za promicanje prijeko potrebnih mjera za potporu zemljama s niskim prihodima u ostvarivanju održivog rasta.

Onečišćivač plaća

Situacija je posebno hitna u Africi. Prema nedavnim procjenama Afričke razvojne banke, tom su kontinentu potrebna 2,8 bilijuna dolara sredstava za borbu protiv klimatskih promjena između 2020. i 2030. godine. No Afrika trenutačno dobiva samo tri posto globalnih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena od čega samo 14 posto dolazi i z privatnog sektora. Važno je napomenuti da je taj kontinent odgovoran za 3,8 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, dok je globalni sjever odgovoran za 90 posto.

No, iako najugroženije zemlje svijeta snose najveći teret krize koju nisu stvorile, financiranje borbe protiv klimatskih promjena povezano s razvojem zapravo se smanjilo, kao i ukupna razvojna pomoć Africi. Preliminarni podaci za 2020. pokazuju da su tokovi bilateralne službene razvojne pomoći članova Odbora za razvojnu pomoć OECD-a za Afriku prošle godine iznosili 34 milijarde dolara, što je realno smanjenje od 7,4 posto u odnosu na 2021. U međuvremenu, ukupna imovina privatnog tržišta pod upravljanjem porasla je na 11,7 bilijuna dolara 2022. nakon što se povećala po godišnjoj stopi od gotovo 20 posto od 2017.

S obzirom na ozbiljnost i hitnost klimatske krize, međunarodna se zajednica mora okupiti kako bi osmislila i postigla dogovor o konkretnim rješenjima uoči konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP28) u studenom u Dubaiju. Kako bismo stvorili otpornost na neizbježne klimatske šokove, moramo u potpunosti financirati Fond “za gubitke i štetu” koji su globalni čelnici odlučili oformiti na prošlogodišnjoj konferenciji COP27 u Egiptu, dogovoriti udvostručenje financiranja napora na području prilagodbe i primijeniti načelo “onečišćivač plaća” na pomorske aktivnosti.

Kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i ublažili najgori učinci klimatskih promjena, bit će potrebna mobilizacija financijskih sredstava dosad nezabilježenih razmjera. Međutim, prijedlozima koji trenutačno kruže među donositeljima globalne politike nedostaje usredotočenost. Suočeni s najvećim izazovom za preživljavanje ljudi, riskiramo da budemo zarobljeni, poput Sizifa, u ciklusu uzaludnih, postupnih radnji. Uoči konferencije COP28 moramo se usredotočiti na nekoliko ključnih koraka koji bi mogli potaknuti globalno djelovanje u području klime i pomoći u ograničavanju globalnog zatopljenja na međunarodno dogovoreni cilj od 1,5 Celzijevih stupnjeva.

Golemi izazovi

Prije svega, moramo se uhvatiti u koštac s afričkim problemom duga. Međunarodna zajednica mora podupirati ugrožene zemlje u razvoju koje se bore s dužničkim krizama i omogućiti im ulaganje u prilagodbu klimatskim promjenama, otpornost i održivi razvoj. Kako bi postigle održivost duga, zemlje u razvoju moraju diverzificirati svoja gospodarstva, ispregovarati sporazume o restrukturiranju duga i osigurati transparentno i odgovorno upravljanje.

Drugo, kontinuirani napori za reformu sustava multilateralnih razvojnih banaka, uključujući inicijativu Svjetske banke “Plan evolucije”, mogli bi omogućiti multilateralnim razvojnim bankama da pomognu zemljama u razvoju brzinom i opsegom potrebnim za postizanje globalnih razvojnih ciljeva i suočavanje s izazovima poput klimatskih promjena, pristupa energiji i pripravnosti za pandemiju. Tim bi se reformama također trebala nastojati usmjeriti sredstva prema regionalnim zajmodavcima kao što su Afrička razvojna banka (AfDB) i Međuamerička razvojna banka (IDB).

Treće, znatna ulaganja trebala bi se preusmjeriti na zelenu tranziciju s posebnim naglaskom na proširenju pristupa obnovljivoj energiji zemalja ugroženih klimatskim promjenama. U tu bi svrhu afričke vlade mogle pokrenuti regionalne programe za iskorištavanje svojih prirodnih resursa za proizvodnju čiste energije.

Naposljetku, Međunarodno udruženje za razvoj, instrument Svjetske banke za povoljne zajmove nametnulo se kao ključan alat kojim se može pružiti razina potpore koja je Africi potrebna. Međunarodno udruženje za razvoj već služi kao primaran izvor povoljnog financiranja u Africi, a afričke zemlje čine 75 posto obveza Međunarodnog udruženja za razvoj u ukupnom iznosu od 34,2 milijarde dolara ili 25,8 milijardi dolara u fiskalnoj godini koja završava 30. lipnja 2023.

Unatoč golemim izazovima koji predstoje, uspostava nove globalne financijske strukture spremne za klimatske promjene i dalje je izvediva. Suradnjom i pazeći da sve zemlje plaćaju svoj dio, međunarodna zajednica mogla bi premostiti političke podjele i postići opipljiv napredak prema osiguravanju nastanjivog svijeta.

* autori su ministar financija republike Gane, predsjednik je skupine V20 i Axel van Trotsenburg viši je izvršni direktor za razvojnu politiku i partnerstva u Svjetskoj banci