Domaći energetski stručnjaci ističu kako je plinovod Sjeverni tok 2 (NS2) podjednako potreban i Njermačkoj i Rusiji, što potvrđuje i detaljniji pregled aktualne situacije oko tog projekta kojeg od početka prate kontroverze.

No, dok je europskoj strani potrebniji u ekonomskom, odnosno energetskom pogledu, Rusiji je bitniji u političkom, pokazuje analiza Deutsche Wellea.

U rujnu dovršen plinovod dugačak 1230 kilometara i vrijedan 10 milijardi eura spaja rusku i njemačku obalu Baltičkog mora, a kada proradi punim kapacitetom od 110 milijardi prostornih metara plina godišnje, udvostručit će ruske izvozne kapacitete prema Njemačkoj.

Nazire se prva prepreka
Kako piše DW, početak rada ovisi o regulatornim odobrenjima iz Berlina i Bruxellesa. Prva prepreka već se nazire: njemački energetski regulator suspendirao je proces certificiranja NS2 te objavio kako konačnu odluku ne treba očekivati prije drugog polugodišta 2022. godine.

Međutim, to nije umanjilo strahovanja SAD-a, Poljske i Ukrajine da će NS2 poslužiti Rusiji kao još jedan instrument u njezinu geopolitičkom arsenalu. Ta su strahovanja dodatno razbuktana u studenom kada je izvoz ruskog plina za Europu pao na šestogodišnji minimum, što je gotovo utrostručilo cijene tog energenta.

Koliki je utjecaj Rusije na kretanje cijena plina na europskom tržištu govori i procjena konzultantske tvrtke Rystad Energy da bi u slučaju povećanja ruskog izvoza za 20 posto cijene pale za čak 50 posto.

Inozemni stručnjaci ističu kako se smanjenje dotoka plina iz Rusije može protumačiti kao oblik pritiska Kremlja na Berlin i Bruxelles da ubrzaju davanje dozvola za početak rada NS2. Njemačka se u tom kontekstu nalazi u možda najtežoj situaciji.

Plinovod dugačak 1230 kilometara i kapaciteta 110 milijardi prostornih metara plina udvostručio bi ruske izvozne kapacitete prema Njemačkoj/Shutterstock

S obzirom da napušta nuklearnu energetiku i gasi termoelektrane na ugljen, a obnovljivi izvori još nisu dovoljni da bi premostili taj jaz, plinska tranzitna infrastruktura koja zaobilazi Ukrajinu i Poljsku čini se kao idealno rješenje.

Međutim, uz prijašnji pritisak Washingtona da se taj projekt napusti jer prijeti tranzitnim prihodima Ukrajine (ali i američkim izvoznicima ukapljenog prirodnog plina), u njemačku koalicijsku vladu sada su ušli Zeleni kojima taj plinovod također nije po volji.

“Rekla bi da će Njemačka imati najviše štete od dugoročnije suspenzije rada plinovoda. Ne bi imala izravan pristup plinu iz Rusije i ne može ni pomisliti da će postati regionalno plinsko čvorište”, ističe Anna Mikulska, analitičarka Centra za energetske studije sveučilišta Rice.

Benjamin L. Schmitt, istraživač na sveučilištu Harvard University i suradnik Centra za europske političke analize ne slaže se s time ističući kako plinovod nije dizajniran kako bi dovodio nove značajne količine plina Njemačkoj već je njegova svrha zaobilaženje Ukrajine kroz koju protječe praktički istovjetan volumen.

Ako Njemačka popusti pod američkim pritiskom i blokira rad NS2 u sklopu novog paketa zapadnih sankcija Rusiji, značajni utjecaj ne bi trebale osjetiti ni ostale europske države.

“Trenutni problem nije nedostatak tranzitnih kapaciteta, već to što Rusija ne isporučuje dovoljne količine plina Europi”, naglašava Chris Miller, profesor na sveučilištu Tufts.

Američka pozicija relativno je jasna. Jeffrey Schott, suradnik Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju, ocjenjuje kako administracija predsjednika Joea Bidena i dalje drži blokadu plinovoda kao adut u rukavu, nadajući se da će to odvratiti Rusiju od dodatnog zaoštravanja odnosa s Ukrajinom.

No, valja naglasiti i kako je posljednjih godina američka proizvodnja plina znatno skočila te se traže nova tržišta, posebice u Europi. Poljska i Ukrajina već su pokazale zanimanje za kupnju američkog LNG-a.

Poljska je sklopila ugovore o kupnji LNG-a i sa Norveškom i Katarom, a kada dovrši sve planirane terminale na obali Baltika, s pravom će imati ambicije regionalnog čvorišta.

Vrijeme na Putinovoj strani
Tim dvjema državama okretanje LNG-u ujedno je i ulog u zadržavanju prihoda od tranzita plina za Europu koje im isplaćuje Gazprom. Otvaranje izravne veze iz Rusije ka Njemačkoj svakako bi oslabilo njihovu pregovaračku moć, a i ukrajinski veliki skladišni kapaciteti postali bi gotovo nepotrebni.

No, Ukrajina neće biti značajan gubitnik otvaranja NS2, posebice nakon njemačkog obećanja da će nadoknaditi gubitak tranzitnih troškova do 2024. te sudjelovati s SAD-om u milijardu dolara vrijednom fondu koji će pomoći u diverzificiranju ukrajinskih energetskih izvora.

“Od svih uključenih strana ako NS2 bude zaustavljen, najveći gubitnik bit će Kremlj”, smatra Benjamin Schmitt. Naime, Gazprom će se u tom slučaju i dalje morati oslanjati na ukrajinsku infrastrukturu, dodaje Schmitt.

Predsjednik Vladimir Putin više je puta istaknuo kako Rusija ne koristi plin kao oblik političkog pritiska. No, kazao je i kako se ruski izvoz u Europu ne može povećati bez odobrenja početka rada Sjevernog toka 2.

Vrijeme je na Putinovoj strani, smatraju analitičari. Naime, čak i ako NS2 ne proradi, Rusija može slati plin u Europu putem postojećih kapaciteta. Međutim, iako se u financijskom pogledu za Rusiju ne bi mnogo promijenilo, blokada početka rada plinovoda bila bi značajan politički poraz za Kremlj, kaže Chris Miller.

Gubitnik na ruskoj strani mogao bi biti i sami Gazprom, posebice ako Europska komisija utvrdi da njegovo vlasništvo nad plinovodom nije u skladu sa europskom energetskom regulativom.

U tom slučaju to bi moglo ohrabriti Gazpromove konkurente na domaćem tržištu, poput Rosnjefta i Novateka, da se okušaju na lukrativnom europskom tržištu, ocjenjuje Kamil Lipinski, analitičar Poljskog ekonomskog instituta.

Anna Mikulska smatra da u tom slučaju Gazprom ne bi bio u mogućnosti u potpunosti kapitalizirati trenutno visoke cijene plina u Europi.