Srednja i istočna Europa suočene su sa završetkom jedne gospodarske ere koju je obilježila uz ostalo i jeftina radna snaga, pa bi strana ulaganja u dugoročnoj perspektivi mogla sve više odlaziti u zemlje dalje na istoku i jugu, pokazala je najnovija analiza agencije Reuters.  

Uz rekordno visoke stope zaposlenosti i zahtjeve radnika za plaćama koje su bliže razinama u zapadnim zemljama, takav model jeftine radne snage koji je poticao rast od pada komunizma u zemljama u regiji polagano ide prema svome kraju. 

Izazovi s kojima se suočavaju vlade i kompanije u regiji u idućim godinama jesu pronaći nove načine kojima će se postići gospodarski rast. 

Štrajk radnika u Volkswagenovoj tvornici u Bratislavi prošlog mjeseca, prvi štrajk u većoj automobilskoj tvornici, rezultirao je izrazitijim, 14-postotnim rastom plaća, što je najnoviji i najsnažniji znak promjene gospodarskog okruženja.

VW je među desecima velikih zapadnih proizvođača automobila krčio put u Slovačku, Češku, Poljsku i Mađarsku nakon pada komunizma u potrazi za jeftinom radnom snagom.

Akutni manjkovi radnika potiču rast plaća

Navala u zemlje na istoku obilježila je začetke ekonomskog modela koji je transformirao regiju. Nakon četvrt stoljeća regionalna su se tržišta rada iscrpila, pri čemu su stope nezaposlenosti širom regije pale na rekordno niske razine od oko tri do sedam posto. 

Kao rezultat toga, plaće radnika rastu brže nego na zapadu, predvođene Mađarskom gdje su plaće u ožujku na godišnjoj razine razini skočile za 12,8 posto.

Zoroslav Smolinsky, sindikalni povjerenik u slovačkom VW-u koji je organizirao štrajk, u proizvodnim je pogonima počeo raditi 1992. godine, kada je tvornicu tek bio preuzeo njemački Volkswagen. U to je vrijeme dobivao mjesečnu plaću u protuvrijednosti 75 eura.

"Mogli smo živjeti od toga. Morali smo", kazao je.

Danas 12.300 VW-ovih radnika u Bratislavi u prosjeku zarađuju po 1.804 eura na mjesec. 

Takve su plaće, međutim, ostale manje od polovine prosječne plaće radnika u VW-u u Njemačkoj, napominje Smolinsky, ističući kako tako veliki jaz u plaćama više ne može biti opravdan. 

"Vremena su se promijenila", kazao je taj 48-godišnjak. "U Europskoj uniji smo i moramo pratiti korak s trendovima i postupno smanjivati taj jaz". 

Osim VW-a i drugi su proizvođači automobila suočeni s rastućim troškovima rada i negodovanjima zaposlenika.  

I francuski proizvođač Peugeot i južnokorejska Kia podigli su plaće ove godine u Slovačkoj, dok su Audi i Mercedes suočeni s prijetnjom štrajkova u Mađarskoj.

Takvi potezi proizvođača automobila posebno su značajni zato što automobilska industrija čini lavovski udio stranih ulaganja u srednjoj i istočnoj Europi.

VW-ovi ogranci su, primjerice, najveće kompanije u Slovačkoj i Češkoj, dok je Slovačka postala najveći svjetski proizvođač automobila po stanovniku, s proizvodnjom više od milijun automobila godišnje. 

Nova odredišta – Turska, Sjeverna Afrika

Renaissance Capital, grupa za investicijsko bankarstvo sa sjedištem u Moskvi, ističe kako strani ulagači neće odustati od postojećih projekata u regiji, ali da će nove investicije vjerojatno otići u druga odredišta.

"Nikad više srednja Europa vjerojatno neće nuditi ono što je nudila 1990-ih", napisali su u bilješci klijentima. 

Kompanije poduzimaju korake kako bi poboljšale produktivnost metodama kao što su sve veća automatizacija s ciljem kompenzacije rastućih troškova, kažu izvršni direktori, kreatori politika i analitičari. Dugoročno bi gledano neki od njih mogli otići u druge zemlje u potrazi za jeftinijim radnicima. 

U Renaissance Capitalu su mišljenja da će ulagači u potrazi za jeftinijom radnom snagom u konačnici prilike tražiti u zemljama dalje na jugu i istoku. 

"Kada je poslovno povjerenje u Europi ponovno visoko, mišljenja smo da će novi val ekspanzije ulaganja zahvatiti Tursku i zemlje na južnom Mediteranu", dodaju u bilješci klijentima, u kojoj među odredištima također ističu Maroko, Tunis i Egipat a moguće i Ukrajinu i Iran.

Europljani 'drugoga reda' 

Razlike u plaćama ističu se među najvećim problemima koji prožimaju društvo i politike diljem regije. Među Poljacima, Slovacima, Česima i Madžarima prevladava dojam da ih zapadna Europa doživljava kao Europljane 'drugoga reda'. 

Političari su ozbiljno primili takve pritužbe i poduzeli apele za boljim plaćama radnicima.  

Slovački premijer Rober Fico podupro je štrajk radnika u VW-u, a u Češkoj su vladajući socijaldemokrati na velikim plakatima pred izbore u listopadu istaknuli "Kraj jeftine radne snage".

Međutim, politički i sindikalni čelnici koji streme usklađivanju visine plaća s onima na zapadu moraju pronaći alternativne puteve za gospodarski uspjeh. Ključno je, a sa time se mnogi slažu, da se industrije podignu u lancu vrijednosti u područja koja nose veće marže. 

Veliki proizvođači dijele manji dio svoga dohotka sa zaposlenicima u srednjoj i istočnoj Europi nego što to čine u zapadnoj Europi. Na razini EU-a plaće u prosjeku čine 47,5 posto BDP-a, pokazuju podaci Eurostata, a dok taj udio doseže 50,9 posto u Njemačkoj, u Češkoj se spušta na svega 40,4 posto. 

No, radnici u srednjoj i istočnoj Europi manje su financijski produktivni. Prema podacima OECD-a, sat rada u Njemačkoj proizvede 52,7 eura njemačkog bruto domaćeg proizvoda, a u Češkoj svega 19,4 eura.

Dijelom je to zato što mnoge češke tvrtke proizvode u globalnom lancu komponente koje nose niže marže, a ne gotove proizvode koji nose više marže i profite. 

"Na samo da smo gospodarstvo s jeftinijom radnom snagom nego i gospodarstvo s niskim troškovima", kazao je Radek Spicar, potpredsjednik češkog udruženja industrije.

"Također smo dobavljačko gospodarstvo, dio globalnog proizvodnog lanca, s malim udjelom gotovih proizvoda", ističe.

Političari priželjkuju ulaganja u sektore koji donose veće marže.

"Moramo se maknuti od gospodarskog modela koji se temelji na gospodarstvu s niskim troškovima i prebaciti se na proizvodnju s višom dodanom vrijednosti", kazao je Michal Picl, voditelja odjela za analize u uredu češkog premijera.