Njemačka industrija morat će proći kroz ozbiljnu preobrazbu koji bi mogao promijeniti i njezin izvozni karakter jer više ne može računati na jednu od temeljnih sirovina – jeftini plin.

Kako piše Financial Times, koliko je opsežan proces s kojim se suočava njemačka ekonomija govori primjer BASF-a, najveće integrirane kemijske kompanije na svijetu.

Temelj na kojem počiva ta kompanija čiji pogon u Ludwigshafenu zauzima površinu manjeg grada prirodni je plin. Međutim, rat u Ukrajini prekinuo je dotok tog energenta iz glavnog dobavljača, Rusije.

Isplativije uvoziti
Na skok cijena plina koji je uslijedio BASF je odgovorio gašenjem pogona za proizvodnju amonijaka te smanjenjem proizvodnje u pogonu za acetilen. To je pak utjecalo na proizvodnju u druga dva pogona koji proizvode kemikalije koje su ključne u modernim industrijskim lancima opskrbe.

“Visoke cijene prirodnog plina dovele su do situacije da nam je uvoz amonijaka isplativiji nego njegova proizvodnja”, kaže Uwe Liebelt, direktor BASF-ove proizvodnje u Europi. Do listopada kompanija je učinila korak dalje, zaključivši da su visoki energetski troškovi toliko potkopali europsku konkurentnost da će kompanija morati transformirati kompletno poslovanje.

Izvršni direktor Martin Brudermüller najavio je da će BASF smanjiti proizvodnju u Europi “što je prije moguće i za stalno”. Najviše rezova dogodit će se u kompleksu u Ludwigshafenu. Međutim, BASF nije usamljeni primjer.

Od ljeta cijeli niz njemačkih kompanija pokušava se prilagoditi činjenici da je ruski plin praktički nestao. Tako se manje troši na struju, koristi se više nafta, a kao posljednja mjera reže se i opseg proizvodnje. Neki čak razmišljaju o selidbi tvornica u zemlje gdje je energija povoljnija.

To je pokrenulo duboku zabrinutost oko budućnosti njemačke industrije, ali i održivosti poslovnog modela najveće europske ekonomije koja je do sada počivala na dotoku jeftinog ruskog plina. Ekonomistica Constanze Stelzenmüller kaže za FT kako je Njemačka ogledni primjer zapadne države koja se “strateški kladila” na globalizaciju i međuovisnost, a sada trpi posljedice.

“Prenijela je brigu o sigurnosnim pitanjima na SAD, rast temeljen na izvozu na Kinu, a energetske potrebe na Rusiju. Sada shvaća da je iznimno ranjiva na početku 21. stoljeća koje karakterizira nadmetanje između velikih svjetskih sila”, objavila je još u lipnju Stelzenmüller.

Na mnogo načina njezinu tezu na mikrorazini potvrđuje BASF. Tijekom godina kompanija je postala iznimno ovisna o ruskom plinu. Štoviše, Brudermüller je u travnju kazao kako je plin oblikovao “temelj na kojem počiva naša industrijska konkurentnost”.

S druge strane, BASF-u je ključno kinesko tržište s kojeg dolazi 12 milijardi eura godišnjeg prihoda. BASF trenutno gradi 10 milijardi eura vrijednu kemijsku tvornicu u Guangdongu što je najveća strana investicija u povijesti kompanije. U Berlinu sumnjičavo gledaju na ovu BASF-ovu investiciju.

“Oni ustvari grade novu verziju tvornice u Ludwigshafenu. Strahujemo da bi uprava jednog dana mogla zatvoriti pogon u Njemačkoj i svu proizvodnju prebaciti u Kinu. Njihove dioničare neće biti briga, dokle god dolazi dobit”, kaže jedan dužnosnik njemačke vlade koji je želio osttai anoniman.

Ne mogu otići iz Kine
BASF je odbacio tvrdnje kako čini istu grešku koju je cijelo gospodarstvo počinilo u Rusiji – postati ovisan o autoritarnoj državi koja ima agresivne namjere prema svojim susjedima.

Brudermüller koji je 10 godina proveo u Hong Kongu kaže kako si BASF ne može priuštiti da ne posluje u Kini koja čini polovicu globalnog tržišta kemijskih proizvoda i raste mnogo snažnije od europskog tržišta. Da se događa veliko promišljanje o njemačkoj ekonomskoj paradigmi, od deregulacije do pitanje imigracije, dao je naslutiti i ministar financija Christian Lindner.

”Njemački poslovni model mora se promijeniti. Temeljio se na jeftinoj energiji, priljevu kvalificiranih radnika i otvorenom tržištu za naše visokotehnološke proizvode. Ali taj model više ne funkcionira jer se mnoštvo osnovnih elemenata promijenilo”, kazao je FT-u Lindner.

No, mnoge brine znači li to da će u dugom roku industrija otići iz Njemačke. Anketa koju je ljetos provela udruga poslodavaca BDI pokazala je da četvrtina tamošnjih malih i srednjih poduzeća razmišlja o selidbi proizvodnje u inozemstvo. Kao glavni razlog navode energetske troškove.

No, to nije i jedini razlog. Poslovno okružje u Njemačkoj, ali i u Europi, se pogoršalo, kazao je prvi čovjek BASF-a u listopadu. Rast na europskom tržištu spor je cijelo desetljeće, a EU regulacija stvara “veliku nesigurnost”, kazao je Brudermüller.

Investicijska klima u inozemstvu djeluje privlačno, posebno u SAD-u nakon predstavljanja zakona o smanjenju inflacije (IRA) koji uključuje 369 milijardi dolara subvencija za zelene tehnologije.