Nakon što je jedva preživjela računovodstveni skandal iz 2015., gubitak više od šest milijardi dolara u poslovanju s nuklearnim reaktorima vjerojatno će označiti kraj Toshibe kakvu danas poznajemo. Stručnjaci japanskom konglomeratu osnovanom još 1875. daje sve manje šanse da će i u budućnosti proizvoditi od "igle do lokomotive" kao što je to danas slučaj. 

Prodaja zadnjeg dragulja
Zbog golemih otpisa u nuklearnom poslovanju prošli je tjedan ostavku dao predsjednik kompanije Shigenori Shiga koji je godinama bio direktor tog dijela poslovanja. Nakon te objave dionica Toshibe srušila se 10 posto, produbljujući time gubitak sedam milijardi dolara burzovne vrijednosti u posljednjih mjesec i pol dana. Kako bi Toshiba očuvala financijsku stabilnost nakon ovog udarca, najavljena je i prodaja posljednjeg "krunskog dragulja" unutar konglomerata, a to je poslovanje s računalnim čipovima. Podsjetimo, nakon skandala s friziranjem financijskih podataka Toshiba je već prodala proizvodnju potrošačke elektronike te medicinske opreme. "Toshiba pada. Kompanija će preživjeti, neće bankrotirati.

Ali ovo je kraj Toshibe kao kompanije koja se može nadati bilo kakvom rastu", ističe za Bloomberg Amir Anvarzadeh, analitičar japanskih dionica u singapurskom brokeraju BGC Partners. Što je dovelo do toga da kompanija koja je donedavno proizvodila od laptopa, preko perilica rublja do nuklearnih reaktora danas bude tek sjena koja je potpuno iscrpila svoj kapital? Za pojašnjavanje uzroka fijaska u nuklearnom poslovanju valja se vratiti u 2006. godinu kada je japanski div za 5,4 milijarde dolara kupio američki Westinghouse. Radi se o kompaniji koja je gradila i nuklearku u Krškom, a Toshiba je kupila Westinghouse računajući na skorašnju renesansu u nuklearnoj energetici u SAD-u zbog davanja državnih jamstava.
 

Kasnije će se pokazati da ta renesansa nikad nije došla jer je započela globalna kriza, a kasniji uspon dobivanja nafte i plina iz škriljevca učinio je nuklearke nedovoljno atraktivnima. No, početak je bio obećavajući, a Toshibine nade temeljile su se na pretpostavki da će novi Westinghouseov modularni reaktor AP1000 omogućiti bržu i jeftiniju gradnju nuklearki. Već 2008. Westinghouse dobiva dozvole za gradnju novih nuklearki u SAD-u kao prva američka kompanija kojoj je to dopušteno nakon 1979. i incidenta u elektrani Otok tri milje. Radilo se o četiri reaktora za američke proizvođače električne energije Southern Co. i Scana. Izvršni direktor Southerna, Thomas Fanning, još je 2015. javno tvrdio kako će gradnja dva reaktora u elektrani Alvin W. Vogtle u državi Georgia biti "jedan od najuspješnijih velikih projekata u modernoj američkoj industrijskoj povijesti".

Za pomoć u gradnji Westinghouse angažira tvrtku Shaw kao podizvođača iako se ta tvrtka nije mogla pohvaliti nekim ozbiljnijim referencama u gradnji elektrana. Naime, Shaw je osnovan 1987. godine, a jedini dodir s nuklearnom energetikom bila mu je kupnja tvrtke Stone & Webster. Ta je tvrtka gradila nuklearke između 50-ih i 70-ih godina. No, četiri godina nakon angažiranja Shawa pokazalo se da je ta odluka bila vrlo loša. Početkom 2012. inspektori Nuklearne regulatorne komisije (NRC) pronašli su nedostatke u radovima koje je obavio Shaw. Nadzornik radova na elektrani u Georgiji, Bill Jacobs, izvijestio je državno povjerenstvo kako je "očito da Shawu nedostaje iskustva u nuklearnoj industriji i nije pripravan za rigoroznu provjeru" 

Sudska trakavica
Sredinom 2012. Shaw za 3,3 milijarde dolara kupuje Chicago Bridge & Iron (CB&I), kompanija koja se također nadala uskrsnuću američke nuklearne energetike. Tri godine kasnije, vidjevši da od vala gradnje elektrana nema ništa nakon katastrofe u Fukushimi 2011. koja je rezultirala novim sigurnosnim zahtjevima, CB&I prodaje Shaw i to – Toshibi. Cijena, samo 229 milijuna dolara. U travnju prošle godine Toshiba tuži CB&I tvdeći da je imovina Shawa daleko precijenjena, a CB&I uzvraća protutužbom zbog kršenja ugovora. Ta je sudska trakavica u prosincu okončana presudom u korist Toshibe, no CB&I se žalio. U međuvremenu su odavno probijeni svi rokovi gradnje elektrana u Georgiji i Južnoj Karolini.

Osim što se gradnja elektrana nije pokazala bržom, nije bila ni jeftinija. Toshiba je nedavno objavila kako je budžet u ta dva projekta probijen za 5,5 milijardi dolara. Investitori tvrde kako je pitanje ima li Toshiba plan kako izaći iz ovog škripca. "Oni gube povjerenje", ističe za Wall Street Journal Ichiro Yamada, analitičar u Fukoku Mutual Life Insurance. Toshiba je najavila svojevrsni zaokret u poslovanju s nuklearnom energetikom. Više neće kroz svoju američku podružnicu graditi reaktore, već ih samo dizajnirati, a gradnju – i sve troškove koji iz toga proizlaze – prepustit će neovisnim izvođačima. Iskustva sa graditeljima poput Shawa očito su bila dovoljna lekcija.