Suočeni s najgorom krizom u nekoliko desetljeća koju je donijela inflacija od 140 posto, građani i tvrtke u Argentini pokušavaju preživjeti udar na životni standard.

Čak 40 posto Argentinaca živi u siromaštvu u drugoj najvećoj zemlji regije i jednom od većih svjetskih izvoznika žitarica, a nadolazeća recesija glavna je tema drugog kruga predsjedničkih izbora koji se održavaju iduće nedjelje.

Rastući bijes birača daje vjetra u jedra radikalnom outsideru Javieru Mileiji, blagom favoritu u anketama, da pobjedi kandidata vladajuće peronističke koalicije, ministra gospodarstva Sergia Maasu. Obojica nude dijametralno suprotne vizije za ekonomiju: Massa zagovara jedinstvo i postupne promjene, Mileija drastične rezove javne potrošnje i dolarizaciju zemlje.

Bauk visoke inflacije
“Ne možete samo otići u trgovački centar i kupiti nešto što vam se sviđa kao prije. Današnje cijene su nezamislive”, rekla je Reutersu 22-godišnja studentica Aylen Chiclana iz Buenos Airesa. Nove traperice stoje više nego dvostruko više nego prije godinu dana, a iznos na etiketi predstavlja više od trećine minimalne plaće u Argentini.

Godišnja stopa inflacije dosegnula je 138 posto, a očekuje se da će dodatno porasti s objavom za listopad. Mjesečno povećanje procjenjuje se na oko 10 postotnih bodova, što je malo niže od vrhunaca u kolovozu i rujnu.

Južnoamerička zemlja godinama se neuspješno bori s baukom visoke inflacije za koju ekonomisti krive tiskanje novca i tvrdo ukorijenjeni manjak povjerenja u lokalni pezo. Lani je rast cijena ubrzao na najvišu razinu od 1991., podsjeća Reuters.

Beatriz Lauricio, 62-godišnja učiteljica, rekla je da ona i njezin suprug, zaposlenik autobusne tvrtke, odlaze vikendom na sajam odjeće kako bi prodali staru odjeću u pokušaju da spoje kraj s krajem.

“Mi smo srednja klasa, niža srednja klasa, rekla bih. Imamo svoje poslove, ali moramo doći na sajam”, rekla je, dodavši da su im financije kolabirale kada je sajam zbog lošeg vremena otkazan jednog vikenda. “Ne radimo ovo kao dodatni dodatak da bismo mogli otići na odmor u Brazil, radimo to iz svakodnevne potrebe”, rekao je Lauricio.

Kapitalne kontrole
María Silvina Perasso, organizatorica sajma odjeće u Tigreu koji se nalazi na periferiji Buenos Airesa, rekla je da mnogi tamo kupuju jer su cijene rasle daleko brže od plaća. Lokalna minimalna plaća iznosi 132.000 pezosa, u protuvrijednosti 377 dolara po službenom tečaju, ali upola manje po stvarnom uličnom tečaju zbog kapitalnih kontrola, ograničenja deviznih transakcija.

“S ekonomijom takvom kakva je, kupuju odjeću po cijeni od 5 ili 10 posto vrijednosti iz trgovine i mogu kupiti stvari za svoje obitelji”, rekla je. I radnici i umirovljenici prisiljeni su uz posao i dodatan rad u mirovini, još preprodavati svoje odjevne predmete kako bi preživjeli.

María Teresa Ortiz, 68-godišnja umirovljenica, živi od svoje mirovine i povremenog šivanja od kojeg zarađuje 400 pezosa na sat, službeno oko jedan dolar. Na sajam odlazi kako bi si priuštila odjeću koju inače ne bi mogla kupiti, zaključuje Reuters.