Sudski potez bez presedana kojim je Royal Dutch Shellu naloženo drastično smanjivanje emisija ugljičnog dioksida otvara mogućnost da i druge zapadne naftne kompanije budu prisiljene brže krenuti u zelenu transformaciju.

A to pak otvara mogućnost arapskim i ruskim naftašima da popune “rupu” u globalnoj potražnji za naftom i plinom.

Kako prenosi Reuters, prošloga je tjedna sud u Nizozemskoj – presuđujući o tužbi koju je podnijelo sedam ekoloških organizacija, među njima Greenpeace i Prijatelji Zemlje – naložio Shellu značajno smanjenje emisija ugljičnog dioksida.

Pomrsili im planove

Konkretno, anglo-nizozemska kompanija mora do 2030. sniziti emisije za 45 posto u odnosu na 1,65 milijardi tona ugljičnog dioksida iz 2019. godine. Potrebno smanjenje odnosi se na globalno poslovanje ove kompanije.

Kao najveći svjetski trgovac naftom i plinom, Shell je lani u atmosferu izbacio 1,38 milijardi tona ugljičnog dioksida, odnosno oko 4,5 posto ukupnih svjetskih emisija povezanih s energetikom. Ova presuda značajno će pomrsiti Shellove planove, pa je najavio žalbu. Naime, kompanija namjerava emisije sniziti za 20 posto u idućih 10 godina.

No, mnogo je veći problem što sud zahtijeva smanjenje apsolutnih emisija, dok je kompanija najavila da su njezini ciljevi temeljeni na količini stakleničkih plinova po jedinici proizvedene energije. To znači da apsolutne emisije koje Shell narednih godina bude izbacivao mogu i rasti, ako dođe do povećanja proizvodnje.

Naime, na svibanjskoj skupštini dioničara izvršni direktor Ben van Beurden odbacio je mogućnost smanjenja apsolutnih emisija tvrdeći da je to u ovom trenutku moguće jedino kroz smanjivanje poslovanja. Osim Shella, pod pritiskom su i ostale velike naftne kompanije, američki ExxonMobil i Chevron, od kojih dioničari traže da postanu “zelenije”.

No, to je pak dobra vijest za Organizaciju zemalja-izvoznica nafte (OPEC) te velike arapske i ruske kompanije, poput Aramca, Gazproma i Rosnjefta.

“Potražnja za naftom i plinom daleko je od svog vrha, ali međunarodnim naftnim kompanijama neće biti dopuštene nove investicije što znači da će morati uskočiti državne kompanije”, smatra Amrita Sen iz konzultantske tvrtke Energy Aspects. Kako je to slikovito pojasnio Reutersu jedan visokopozicionirani menadžer ruskog Gazproma, izgleda da će se Zapad u opskrbi naftom i plinom morati više oslanjati na “neprijateljske režime”.

Primjerice, saudijski Aramco, u većinskom državnom vlasništvu, nije pod “zelenim pritiskom” kao njegovi zapadni konkurenti, iako saudijska kraljevska kuća planira značajno povećati proizvodnju iz obnovljivih izvora energije.

Veća uloga plina

Gazprom pak očekuje da će potražnja za prirodnim plinom rasti u idućim desetljećima te će stoga imati veću ulogu u ukupnoj potrošnji energije od obnovljivih izvora i vodika. Zamjenik izvršnog direktora Oleg Aksjutin izjavio je sredinom prošlog mjeseca da će plin imati udjel od 40 posto između 2020. i 2040., a obnovljivi izvori 34 posto.

Podsjetimo, poučene naftnim šokom iz 70-ih godina, zapadne države proteklih su desetljeća poticale snažno proširenje poslovanja “svojih” naftnih kompanija kako bi smanjile ovisnost o nestabilnom Bliskom istoku te Rusiji. Velike zapadne naftne kompanije kontroliraju oko 15 posto svjetske proizvodnje nafte dok OPEC i Rusija drže 40 posto udjela.

Ta je raspodjela bila relativno stabilna proteklih desetljeća s obzirom da su rast potražnje zadovoljavali novi proizvođači, poput malih američkih kompanija koji vade naftu iz škriljevca. Od 1990. svjetska potrošnja nafte skočila je sa 65 milijuna barela dnevno na sadašnjih 100 milijuna barela, ponajviše zbog rasta potrošnje u Kini i Indiji.

Kako sada stvari stoje, potražnja zemalja u razvoju u budućnosti će dodatno rasti. To je problem na koji odgovor nema ni Međunarodna agencija za energiju (IEA). U nedavnom izvješću IEA je pozvala na prekid novih ulaganja u eksploataciju nafte i plina, ali nije ponudila odgovor kako smanjiti potražnju.