Idućih godinu dana bit će sklopljeno nekoliko ugovora o slobodnoj trgovini između značajnih svjetskih gospodarstava, što pokazuje da je Europska unija ostala usamljena u svijetu u promoviranju trgovinskog multilateralizma.

Nakon što je dogovorio “prvu fazu” trgovinskog sporazuma s Kinom te razvrgnuo Sjevernoamerički ugovor o slobodnoj trgovini (NAFTA) te trgovinu s Meksikom i Kanadom “upakirao” u novi Sporazum SAD-a, Kanade i Meksika, američki predsjednik Donald Trump najavio da su sada na redu sporazumi s postbrexit Ujedinjenim Kraljevstvom, Europskom unijom i Indijom.

Digitalni izvor problema
Trump najavljuje “veliki” sporazum s Velikom Britanijom od kada je premijer Boris Johnson na prosinačkim izborima izborio novi mandat u Downing Streetu 10. S trgovinom od 127,1 milijardu dolara “Otok” je sedmi trgovinski partner SAD-a po važnosti, no London za sada sugerira kako mu je sklapanje ugovora s Europskom unijom prvi prioritet.

K tome, između Londona i Washingtona pojavila su se trvenja zbog najave uvođenja digitalnog poreza američkim kompanijama u travnju. Isti problem postoji i u odnosima SAD-a i EU-a, uz problem subvencijama proizvođaču zrakoplova Airbusu te carina uvedenih na čelik i aluminij.

Digitalna trgovina izvor je problema i u američkim odnosima s Indijom zbog čega je Trumpova administracija ukinula toj državi posebni trgovinski status, što negativno utječe na 5,6 milijardi dolara vrijedan indijski izvoz. Ograničeni trgovinski sporazum te dvije države očekivao se lanjskog rujna, ali su pregovori propali na carinama na američke poljoprivredne proizvode i uvoza indijskih lijekova. Poticaj novim pregovorima očekuje se od Trumpova posjeta Indiji ovoga mjeseca.

Već ova tri primjera jasno ukazuju na trend da se međunarodni trgovinski odnosi uređuju bilateralnim ugovorima. Vedrana Pribičević, predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, tumači kako se danas u međunarodnoj trgovini zemlje dijele na dvije skupine: one koje pokušavaju popraviti Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) kao instituciju i one koje to aktivno opstruiraju.

“Europska unija i Ottawa grupa pokušavaju unutar WTO-a provesti reforme kojima je cilj dopuna pravila WTO-a kako bi bolje odgovarala modernoj globalnoj ekonomiji, jačanje WTO nadzora i brže rješavanje sporova u međunarodnoj razmjeni. Neke od područja koja se žele bolje urediti su horizontalna pitanja kao što su sustavi subvencija među članicama, poslovanje u e-trgovini, investicije te transparentnije poslovanje javnih kompanija koje djeluju u međunarodnom okruženju.

Kina i SAD nisu se uključile u proces reforme – štoviše, čini se da ga SAD aktivno opstruira jer odbija ponuđena rješenja, a ne nudi vlastita. U tom je smislu EU kao veliki ekonomski sustav ostala usamljena u promoviranju trgovinskog multilateralizma, te se sada unutar WTO-a govori o plulateralizmu gdje će EU stremiti tome da osigura parcijalne ugovore sa pojedinačnim podskupovima WTO članica”, ističe Pribičević.

Dodaje kako je to razvidno i iz konceptualnog rješenja koje je prije dvije godine prihvatio Europski parlament kao smjernicu u reformi WTO-a. Američko opstruiranje WTO-a postalo je jasno vidljivo krajem prošle godine kada je Žalbeno vijeće moralo prestati s radom jer je većini sudaca prestao mandat, a SAD nije imenovao zamjene za svoje predstavnike.

Pribičević ističe kako je prije otprilike tjedan dana, Američki ured za trgovinu izdao priopćenje kojim dodatno pojašnjava generalnu opstrukciju funkcioniranja Žalbenog vijeća WTO-a koju je provela Trumpova administracija.

“Izvješće optužuje WTO i posebice njegovo Žalbeno vijeće da su zlouporabili vrlo ograničene ovlasti koje su im dodijeljene, gdje je vijeće previše puta promijenilo odluke koje su donijeli paneli, pri tome se ponašajući presedanski. Tako ispada da je na većinu odluka panela uložena žalba, što je drastično produžilo i zakompliciralo rješavanje trgovinskih sporova.

Na taj se način, smatra Američki ured za trgovinu, samo Žalbeno vijeće ponaša više poput suda, što mu nikada nije bila namjena kada su članice WTO-a potpisivale multilateralne ugovore. Jedan od posebice zabrinjavajućih naputaka panelima bio je da prate prijašnje odluke Žalbenog vijeća, što znači da će se greške u rješavanju spora – ako ih je bilo – stalno ponavljati”, smatra Pribičević.

Prerastanje internih mehanizama
Na pitanje je li WTO u tom kontekstu postala zastarjela organizacija, ova ekonomistica ocjenjuje da nije, već su neki njeni interni mehanizmi prerasli iz funkcije medijacije u funkciju litigacije što šteti efikasnosti i pravednosti rješavanja sporova u međunarodnoj razmjeni. Opstrukciji rada žalbenog vijeća najviše se protivila Kina koja je čak izašla s objavom da se time svjetska trgovina vraća “zakonu džungle”.

Međutim, Pribičević smatra da je upravo Kina svojim potezima od ulaska u WTO i pritiscima koje je unutar-institucionalno stvarala doprinijela promjeni sentimenta spram multilateralnih ugovora.

“To su prvenstveno prepreke trgovini, obilate subvencije industriji, nepoštivanja intelektualnog vlasništva i investiranja u strateške sektore drugih zemalja što bi se sve skupa moglo okarakterizirati kao vrlo merkantilistički pogled na međunarodnu trgovinu.

Kineski korporativni divovi, snažno državno subencionirani, predstavljaju ogroman izazov za kompanije na tržištu Europske unije koja pokušava njegovati visoku razinu konkurencije i vladavine prava.

Kineska je dominacija vidljiva primjerice i u broju kineskih kompanija prema rangiranju u Forbes Global 2000 gdje taj broj danas nadilazi broj takvih kompanija unutar EU. Kina i Hong Kong su 2003. na toj listi imale 43 kompanije, danas ih imaju 309. Za usporedbu, SAD je 2003. na listi imao 776 kompanija, sada ih ima 575”, naglašava Pribičević.