Postavljene ciljeve u gospodarenju otpadom jako teško ćemo postići jer su visoko postavljeni, a mi nismo počeli na vrijeme. Jedna Norveška na tome radi već 40 godina i tek sada se vide rezultati. Tu se ništa ne može napraviti preko noći, a zaštita okoliša jako košta.

Osim toga, sustav neće funkcionirati ako ne promijenimo mentalitet građana, da im nebriga o okolišu postane kulturno neprihvatljiva, kao što je svojedobno postalo bacanje opuška na ulici”, rekao je Dubravko Ponoš, direktor Fonda za zaštitu okoliša i regionalnu učinkovitost, otvarajući panel diskusiju održanu pod nazivom Nacionalna strategija gospodarenja otpadom – u kojem smjeru idemo?, u sklopu konferencije Croatia Waste Expo.

Centri za gospodarenje – da ili ne?

U nastavku diskusije je Branka Genzić-Horvat, predsjednica Udruge za zaštitu okoliša Uzor iz Resnika pokraj Zagreba, naselja u kojem se planira izgradnja zagrebačke spalionice, rekla kako ta udruga od 2015. kontinuirano prati problematiku zagrebačkog otpada.

“Ovakvim načinom nećemo se niti približiti zadanim ciljevima! Mi smo potpuno zakazali u prevenciji nastanka otpada, Hrvatska je još 2016. dobila notu EU, jer nismo znali niti prepisati direktivu o definiciji komunalnog otpada. Čitav sustav se temelji na strategiji iz 2015., a ona je, pak, bazirana na centrima za gospodarenje otpadom”, rekla je lokalna aktivistica.

“Centri nisu usmjereni na odvojeno prikupljanje i recikliranje, a osim toga preskupi su. Ne slažemo se s davanjem od čak 1,2 milijarde kuna za skupi i besmisleni centar za gospodarenje otpadom. Takvi centri su besmisleni, a grade se u nečijem interesu. Ovaj zagrebački planira se pustiti u rad 2024., iako je rok za realizaciju novih kvota u recikliranju već 2020. godina. Ta je koncepcija potpuno passe, jer ti mega centri su suprotni koncepciji cirkularne ekonomije za koju se navodno zalažemo”, dodala je. “Tako zamišljeni centri ne poštuju postojeću hijerarhiju gospodarenja otpadom, iako ih resorni ministar predstavlja kao najviši doseg cirkularne ekonomije”, rekla je Genzić-Horvat, te dometnula kako su energane ‘obične spalionice’.

“Najbolja praksa je odvojeno prikupljanje od vrata do vrata, gdje platiš koliko odložiš. Tu je važna blizina, a može se reciklirati čak 98 posto. I Hrvatska pomalo napreduje, Krk je sada na 60 posto, a Zagreb na i dalje skromnih 11 posto”, upozorila je ona.

Europa radi suprotno od nas

Kad je Dubravko Ponoš kao dobar primjer spomenuo spalionicu u centru glavnoga grada Danske Kopenhagena, Branka Genzić-Horvat replicirala je kako Danci “napuštaju takve sisteme i okreću se elektranama na termalnim vodama. Zero waste nije apstrakcija! Europska praksa je suprotna od naših planova”. Davor Vić iz Grupacije održavanja čistoće pri HGK drži da je sada prekasno za postavljanje pitanja je li prihvaćeni koncept gospodarenja otpadom dobar.

“Slažem se s izgradnjom centara za gospodarenje otpada, no pitanje je kakvi će biti njihovi troškovi”, rekao je Vić, dodavši kako se reciklažna dvorišta u nekim hrvatskim gradovima rade i unutar velikih stambenih zgrada. Koncept odvojenog prikupljanja otpada na kućnom pragu može se primijeniti u svakom gradu. Taj je koncept kompatibilan s centrima za otpad. Unatoč nadama naših građana, zbrinjavanje otpada ubuduće neće biti jeftinije”, zaključio je Davor Vić.v