Višemjesečni tihi rat predsjednika države Borisa Tadića s najvećim srpskim tajkunima izbio je na svjetlost dana u ogoljenom obliku nakon što je Milan Beko, jedan od najkontraverznijih domaćih biznismena, zatražio od Tadića objašnjenje za njegov poziv da tajkuni dio stečenog bogastva vrate državi i tako joj pomognu da ublaži posljedice ekonomske krize.

Putinov ili Chavezov model
Beko je na provokativan način pitao Tadića namjerava li primjeniti Putinov ili Chavezov model obračuna s domaćim bogatašima. Beko je napomenuo kako bi najbolje bilo da pojedini članovi Demokratske stranke, čiji je Tadić predsjednik, daju primjer kako bi izgledao povrat imovine za koju u javnosti postoji rašireno vjerovanje da je stečena zahvaljujući privilegijama koje su tajkuni imali od dosadašnjih vladajućih krugova, počevši od režima Slobodana Miloševića u kojemu je Beko obnašao dužnost ministra privatizacije. Iako Beko nije imenovao članove Demokratske stranke javnost je prepoznala da se to, prije svega, odnosi na Aleksandra Vlahovića, bivšeg ministra za privatizaciju i autora privatizacijskog zakona koji je stvorio ozračje za nastanak milijunske “vojske” tranzicijskih gubitnika, te Božidara Đelića, sadašnjeg podpredsjednika vlade. Beko je napao Tadića i tvrdnjom da su se tajkuni više obogatili u posljednjih 10 godina, nego tijekom Miloševićeve vladavine. Tadić je već dao zadatak vladi da mjerama u poreznom sustavu nađe soluciju prema kojoj će tajkuni vratiti dio bogatstva, stečenog privilegijama, koje su im omogućavale vladajuće strukture. Naknadnim oporezivanjem želi se izglačati propuste u radu državnih institucija, koje su nakon rušenja Miloševićeva režima svjesno propustile ispitati porijeklo stečenoga novca, omogućivši tako da se on opere u procesu privatizacije. Savjet za borbu protiv korupcije već više godina upozorava da su pojedine ekskluzivne privatizacije obavljene uz suglasnost najviših vladajućih struktura. Istupanje Beka, protiv kojega je s još 16 osoba iz državnih institucija podnesena kaznena prijava za nezakonitu kupovinu Luke Beograd, slikovito prikazuje slabosti državnih organa, odnosno njihovu podmitljivost i sklonost korupciji. Ohrabreni Tadićevom inicijativom da se tajkuni dodatno oporezuju mali dioničari C marketa traže od Miškovića da im plati dionice po većoj cijeni, prijeteći da će u protivnom okupirati prodavanice trgovačkog lanca Maxi. To bi moglo ugroziti realizaciju ugovorene prodaje 51 posto tog lanca belgijskoj kompaniji Delhaize. Dioničari su svojedobno bili prisiljeni prodati dionice Miškoviću mimo burze, jer je tadašnji premijer Vojislav Koštunica, na taj način, sprečio akviziciju Maxija, kojeg je želio kupiti slovenski Mercator ponudivši višu cijenu.

Velika seoba
Sukob postojeće vladajuće strukture u kojoj ima ministara nakonjenih tajkunima, započeo je kada je vlada obila njihv prijedlog prema kojemu bi im bila prepuštena neprodana poduzeća na upravljanje. To je bio uvjerljiv znak prestanka ljubavi tajkuna s državnim institucijama, što ih je potaklo da počnu seliti poslovanje izvan Srbije.Transakcije su obavljane preko off shore kompanija tako da u srpski proračun nije ušao niti jedan euro na ime poreza, iako te kompanije posluju u Srbiji. Procijenjeno je da je u posljednje tri godine preko zemalja, koje predstavljaju tzv. porezne rajeve prebačeno 1,1 milijardi eura, a samo u ovoj godini 226 milijuna eura.

Privatizacija

Zakoni po mjeri tajkuna
Srpski tajkuni preko Milana Beka nastoje uvjeriti javnost kako su njihove kupovine najboljih domaćih poduzeća obavljane po zakonu, ali u tome nisu uverljivi, jer je u tim zakonima prepoznat tajkunski rukopis. Savjet za borbu protiv korupcije već više godina upozorava da su pojedine ‘’ekskluzivne privatizacije’’ obavljene uz suglasnost najviših vladajućih struktura.