Tri tvornice šećera tvrtke Sunoko, koja posluje u okviru MK Commercea u vlasništvu srpskog kralja šećera Miodraga Kostića, proizvele su protekle jeseni 220 tisuća tona šećera, preradivši 1,45 milijuna tona šećerne repe. Kostiću je upala sjekira u med odlukom srpske vlade o zabrani izvoza šećerne repe, čime su oštećene šećerane u Hrvatskoj, koje su još u ožujku ugovorile isporuku te sirovine s 10 tisuća hektara.Tako je Kostćevim šećeranama ostala na raspolaganju veća količina šećerne repe, a uz to ju je otkupio po nižoj cijeni od one koje su plaćale hrvatske šećerane. Sunoko je tonu plaćao po 37, dok su šećerane iz Osijeka i Županje nudile 50 eura. Da bi opravdao pogodnosti što mu ih je vlada omogućila Kostić je pred medije prvo iznio podatke koji su trebali poslužiti kao argument kako je njegova kompanija društveno odgovorna.  Prema njegovu kazivanju tijekom godine Sunoko je investirao 9,4 milijuna eura kako bi povećao kapacitete za preradu šećerne repe, smanjio troškove proizvodnje, podigao energetsku učinkovitost i pridonio očuvanju zdravog okoliša tako što su ugrađeni uređaji za pročišćavanje dimnih plinova. U 10 godina, koliko je prošlo od kada je tri srpske šećerane kupio za tri eura, MK Commerce je u njih uložio 110 milijuna eura, a u planu su investicije od još 20 milijuna eura. Samo prije mjesec dana Kostić je tvrdio kako su uvjeti poslovanja u Srbiji lošiji od onih u Ukrajini gdje posjeduje 50 tisuća hektara, dok je u Srbiji vlasnik 20 tisuća hektara.

Može se platiti i odmah
Za potrebe Sunokovih šećerana otkupljena je šećerna repa s 38 tisuća hektara. Da bi smanjio nezadovoljstvo proizvođača slatkog korijena zbog zabrane izvoza, jer su time financijski oštećeni, sva otkupljena količina je odmah plaćena. Već je počelo ugovaranje za slijedeću sjetvu, a Kostić obećaje da će tonu šećerne repe plaćati 40 eura. Kostić je ustvrdio kako je Sunoko najučinkovitiji proizvođač šećera u Europi i daleko bolji od drugih srpskih proizvođača. Njegove šećerane godišnje izvoze na tržište EU 90 tisuća tona, a na ostala tržišta, izvan Srbije, između 20 i 50 tisuća tona. Šećer je, inače jedan od najvećih izvoznih aduta Srbije, pa je i to bio razlog što je vlada ove godine zabranila izvoz šećerne repe, prepuštajući ih domaćim šećeranama kako bi postigla što bolji izvozni rezultat.
Kostić je prije pet godina bio osumnjičen da je na tržište EU izvozio prethodno uvezen šećer, kojeg je prepakiranog plasirao u zemlje članice EU. Iz te afere Kostić se osobno izvukao bez posljedica i sudskih sankcija, ali je Srbija kažnjena jednogodišnjom zabranom izvoza šećera na tržište EU.

Odustao od Hrvatske
Osim proizvodnje šećera Kostićeva kompanija bavi se i turizmom. Umjesto svojedobno obećanog ulaganja sto milijuna eura u hrvatski turizam Kostić je kupio Geneksove hotele i stambena naselja na Kopaoniku, odlučivši se za zimski turizam. Kopaonik ima velike hotelskim kapacitete i skijašku infrastrukturu. Već sada je prodano 95% kapaciteta za predstojeću skijašku sezonu.

Širenje

Želi Helenic sugar

Miodrag Kostić želii kupiti šećerane Helenic sugara u Srbiji i Grčkoj. Prvi pokušaj mu nije uspio, jer je Komisija za zaštitu konkurencije ocijenila kako bi nakon preuzimanja držao više od 80% srpskog tržišta i time stekao monopolistički položaj. U međuvremenu je Kostić obnovio postupak, a na ruku mu je išao i Upravni sud koji je odbacio odluku antimonopolske komisije. Inače, Kostić i bez kupnje Helenicovih šećerana premašuje potrebe srpskog tržišta.