Europska unija suočava se s dva glavna izazova egzistencijalne prirode: postizanjem zelene tranzicije i ostvarivanjem gospodarskog vodstva. Kao što je zelena tranzicija ključna za zaštitu planeta o kojem ovisi naš opstanak, gospodarsko vodstvo ključno je za očuvanje demokratskog, ekološki prihvatljivog, tržišno utemeljenog modela koji podupire naš način života. Ekonomsko državništvo nudi način suočavanja s oba izazova.

Jačanje strateških sektora

Za Europljane će ostvarivanje ekonomskog državništva nalagati radikalnu promjenu razmišljanja. Navikli smo biti ekonomska velesila, ali još učimo vladati političkom moći. Zapravo, EU se uvijek suzdržavao od razmišljanja u smislu ekonomskog državništva. Njegov je razvoj bio potaknut trgovinom i podržan međunarodnim gospodarskim poretkom koji se stalno razvija, ali je u konačnici predvidljiv i utemeljen na pravilima.

U posljednja dva desetljeća, a posebno posljednjih nekoliko godina, niz šokova natjerao je EU na “geopolitičko buđenje”, pri čemu su države članice sada prepoznale potrebu za većim suverenitetom kako bi osigurale svoju sigurnost, ne samo u pogledu obrane, već i u pogledu gospodarstva i, u širem smislu, europske vizije svijeta.

Tu nastupa ekonomsko državništvo. Moramo osmisliti gospodarske politike kojima se jača status EU kao suverene sile koja može osigurati održivost svog gospodarskog, socijalnog i okolišnog modela te projicirati svoje vrijednosti izvan svojih granica. Takva strategija mora biti izgrađena na četiri stupa.

Prva je europska industrijska strategija. EU je posljednjih godina ostvario velik napredak u tom području, a posebno u posljednjih nekoliko mjeseci. Kad je riječ o energiji, EU je, primjerice, donio plan Spremni za 55 %, sveobuhvatan paket politika čiji je cilj smanjiti neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i postići klimatsku neutralnost do 2050.

EU radi na dovršetku još više inicijativa koje će mu pomoći zadržati vodeću ulogu u zelenoj tehnologiji. Radi se na pojednostavljivanju i ubrzanju relevantnih administrativnih postupaka, kao što su dodjela dozvola i provjera državnih potpora. Zakon o nultoj neto stopi industrije, koji je nedavno predložila Europska komisija, primjer je toga.

Francuska istodobno zagovara inicijative kojima bi se ojačali strateški sektori, osobito oni povezani s digitalnom i energetskom tranzicijom. Primjerice, Europski zakon o čipovima i Zakon o kritičnim sirovinama teže potaknuti europsku proizvodnju ključnih komponenti u globalnom lancu opskrbe tehnologijom. Europa također treba ubrzati napredak u proizvodnji baterija, što je ključno za postizanje ugljične neutralnosti.

Drugi stup europskog gospodarskog državništva iziskuje jačanje našeg unutarnjeg tržišta i trgovinskih odnosa s ostatkom svijeta. EU već proširuje svoj skup alata za zaštitu domaćih poduzeća, a mjere su povezane, primjerice, sa sigurnošću podataka i kritičnom infrastrukturom. EU istodobno iskorištava svoju veličinu kako bi osigurao reciprocitet svojih partnera. Nijedno poduzeće iz trećih zemalja ne može se natjecati za javni natječaj u EU ako njegova matična zemlja ne raspiše slične natječaje europskim poduzećima.

‘Ofenzivni’ instrumenti

Uredba o provjeri ulaganja, donesena 2019., omogućuje EU da blokira strano vlasništvo strateških poduzeća ili njihova stjecanja u strateškim poduzećima.

Treći je stup projekcija naših standarda i ambicija izvan Europe. U tu je svrhu EU pokrenuo koordinirane napore kako bi ojačao svoj utjecaj u multilateralnim tijelima i iskoristio svoju moć kako bi te organizacije bile usredotočene na svoje primarne ciljeve i prema potrebi promicao reforme upravljanja.

Povrh toga, s mjerama poput Mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika i Uredbe o proizvodima bez krčenja šuma, EU jamči da roba koju uvozi ispunjava međunarodne i (često strože) europske ekološke i društvene standarde. U pregovorima o trgovinskim sporazumima EU radi na usklađivanju triju kriterija: okolišne održivosti, europskih strateških interesa i pravedne ravnoteže koncesija.

Posljednji stup strategije za europsko ekonomsko državništvo jest upotreba “ofenzivnih” instrumenata za odvraćanje od zlonamjernog djelovanja trećih zemalja. To, naravno, uključuje ekonomske i financijske sankcije, koje se brzo razvijaju i ekspanzivno primjenjuju otkako je Rusija pokrenula svoj potpuni rat protiv Ukrajine. Međutim, trgovinska politika u širem smislu također bi trebala biti usklađena s vanjskopolitičkim ciljevima. Francuska poziva na raspravu na razini EU o tome koje tehnologije ne želi izvoziti.

Budimo jasni: Europa se ne želi etablirati kao geoekonomska sila naspram bilo koje druge zemlje. Umjesto toga, nastojimo osigurati da i dalje kontroliramo vlastitu političku, ekonomsku, ekološku i društvenu putanju. Iako se mirimo s potrebom da vršimo snažniji utjecaj, nećemo se odreći otvorenosti koja je ključna za europski projekt. Kao posljedica toga, naš će međunarodni utjecaj samo rasti, a mi ćemo istovremeno moći igrati složenu igru geopolitike kakva je sada te voditi svijet u borbi protiv klimatskih promjena.