Stanovnici ovog kutka Švicarske raspravljaju o tome je li jezik pitanje srca ili novčanika.

Ovisno o tome s kime razgovarate u brdovitoj alpskoj enklavi Graubünden, poznatoj i kao Grisons, koja se nalazi na krajnjem istoku zemlje, čut ćete ili snažno podupiranje ili ogorčen otpor prema retoromanskom jeziku koji se ondje govori. “Kad ljudi govore o smrti retoromanskog, odgovorim im da ima dana kad prodam samo knjige na retoromanskome”, kaže Elisabeth Maranta, koja već 18 godina vodi knjižaru Il Palatin u kojoj prodaje knjige na retoromanskom jeziku. Rođena je u Njemačkoj, a u Chur je došla prije 38 godina sa suprugom, no retoromanski ne govori. Iako je gorljiva zagovornica retoromanskoga, zna s pesimizmom govoriti o njegovoj budućnosti. Kad sam je upitao zašto poezija čini većinu knjiga na retoromanskome koje se prodaju, zamislila se i rekla: “Kad pacijent umire, piše jedino poeziju.”Retoromanski je jezik izravni potomak latinskog koji se u ovim dolinama okruženim brdima govorio na vrhuncu Rimskoga carstva, a latinske korijene dijeli s francuskim, talijanskim i španjolskim jezikom. U devetnaestom stoljeću mjesni su redovnici razvili i pisani oblik jezika. U dolinama su se rađali pisci na retoromanskome. Oduvijek je bio regionalni jezik, a početkom devetnaestog stoljeća zabilježen je vrhunac broja govornika retoromanskoga u ukupnoj populaciji Švicarske i iznosio je oko 2,2 posto. Dakako, u to je vrijeme u Švicarskoj živjelo tek 1,6 milijuna ljudi, što je mali dio današnjeg broja stanovnika, gdje govornici retoromanskog, njih otprilike 60.000, čine tek jedan posto.

Prije dvadesetak ili tridesetak godina retoromanski se smatralo narječjem siromašnih seljaka, no danas proživljava renesansu zahvaljujući programima oživljavanja jezika i vladinoj potpori. Švicarska je retoromanski proglasila službenim jezikom 1996. godine, mada u usporedbi s drugim službenim jezicima – njemačkim, francuskim i talijanskim – ima ograničen status, a država na promicanje retoromanskog godišnje utroši oko 4 milijuna dolara. Fritz Wyss, koji živi u selu Trun uz dolinu Rajne, pobornik je retoromanskoga. “Smatram ga prednošću”, kaže pedesetjednogodišnji mesar iz mjesta Truna u kojem gotovo 90 posto ljudi govori retoromanski, a opis proizvoda u njegovoj mesnici napisan je na njemačkome i retoromanskome. Izvršni direktor tvrtke Hamilton Bonaduz, švicarske podružnice američke tvrtke koja se bavi prodajom medicinske i laboratorijske opreme, Andreas Wieland najradije bi se pozdravio s retoromanskim i talijanskim. U kolovozu je dobio poziv za prisustvovanje konferenciji o retoromanskome, no odbio je doći i organizatorima napisao: “Retoromanski i talijanski imaju veliku kulturnu i političku važnost, no za gospodarstvo su nebitni i bolje ih je smjestiti u kategoriju folklora.”

John Tagliabue