Na Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, koji se u svijetu obilježava 11. veljače, organizacija Women in Adria održala je u suradnji s veleposlanstvom Kanade, L’Oréalom i Ramirom online konferenciju „Žene u znanosti i farmaceutskom biznisu“, prvu takvu, na kojoj se razgovaralo o položaju žena u znanosti, popularizaciji znanstvene karijere i studija iz područja prirodnih znanosti.

Po izboru konzultantske grupe Ramiro proglašene su tri buduće liderice u 2021. godini, među kojima je i Ivana Ćustić, doktorica znanosti i viša voditeljica razvoja poslovanja u Fidelti, znanstveno-istraživačkom centru u Zagrebu, gdje je zadužena za pronalazak novih klijenata te izgradnju i njegovanje odnosa s postojećim klijentima, pripremu/submisiju dokumentacije za razne tendere, analizu tržišta, praćenje trendova u industriji, praćenje kompeticije, promociju tvrtke na društvenim mrežama… Upravo je Fidelta, kako naša sugovornica ponosno ističe, jedna od tvrtki u kojoj su žene ravnopravno zastupljene na svim pozicijama unutar tvrtke i čine više od 60% zaposlenika.

Povratak u Hrvatsku

Premda rođena Zagrepčanka, Ćustić je veći dio karijere provela u inozemstvu. Još od malih nogu isticao se, kaže, njezin nemirni istraživački duh kroz pitanja „zašto i kako“, a premda su njezine prve ljubavi bile kemija i fizika, na kraju je ipak prevladala molekularna biologija. Oduvijek je, kaže, imala podršku roditelja na profesionalnom putu, a smatra da je situacija u okolini zahvalnija za mlade danas jer imaju veću podršku i školstva i okoline nego što je imala njezina generacija 90-tih.

Nakon diplomskog studija biologije na PMF-u 2005., iste je godine primljena u Vienna Biocenter PhD program gdje je upisala doktorski studij molekularne biologije na Sveučilištu u Beču. Znanstveno-istraživački rad u području molekularne biologije karcinoma odradila je na Institutu za molekularnu patologiju, a nakon, kako kaže, intenzivnih pet godina uživanja u znanstvenom radu i propitkivanja teži li zaista znanstveno-akademskoj karijeri, vratila se 2010. u Zagreb zaposlivši se na Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu kao voditeljica razvoja poslovanja u sklopu tadašnjeg ureda za transfer tehnologija (današnji Centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologija). „Godinu dana kasnije prihvatila sam posao voditeljice znanstvenih projekata u institutu European Molecular Biology Laboratory (EMBL) u Hamburgu. Tamo sam prvih pet godina bila zadužena za koordinaciju i vođenje pan-europskog projekta BioStruct-X, financiranog iz FP7 programa Europske komisije te kasnije na poziciji Industry Liaison & Outreach Managera gdje sam do kraja 2019. bila zadužena za PR aktivnosti instituta te razvoj komercijalnog programa za farmaceutske i biotehnološke kompanije u području strukturalne biologije“, priča nam Ćustić koja se po povratku u Zagreb u siječnju 2020. pridružila Fidelti.

‘Mladim kolegicama je danas lakše snaći se’

Ćustić smatra da su žene u znanosti danas itekako prisutne, produktivne i prema znanstvenim postignućima ravnopravne u znanstvenom svijetu već niz godina. „Za razliku od kolega, žene u znanosti su manje sklone ‘biti jako glasne’ i javno se eksponirati. Možda su tu najbolji primjer Emmanuelle Charpentier and Jennifer Doudna, prošlogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za kemiju koje su svojim istraživanjem CRISPR tehnologije editiranja genoma napravile revoluciju. Imala sam privilegiju upoznati Emmanuelle prije 15 godina za vrijeme doktorata u Beču i mogu reći da je ona možda i najbolji primjer. Jedna građom sitna, vrlo pristupačna i nadasve skromna žena koja je u znanstvenom smislu ravnopravna sa svim muškim kolegama. No stoji tvrdnja da su u nekim znanstvenim područjima žene manje zastupljene jer su tradicionalno gledano više ‘muška’ – u kontekstu biologije to bi bilo područje strukturalne biologije. No mislim da se i tu situacija polako mijenja i da je mladim kolegicama danas puno lakše snaći se u znanstvenoj zajednici i osjetiti pripadnost, a tome su pridonijele i regulative o ravnopravnosti odnosa spolova na trajnim pozicijama brojnih sveučilišta i znanstvenih instituta“, kaže Ćustić.

Žene više ne moraju birati između karijere u znanosti i obitelji

No s druge strane, dodaje, sam interes za znanost kod kolegica kao takav ne raste toliko značajno koliko se to možda čini na prvu. „Interes je uvijek postojao, posebice ako govorimo o biologiji. Kada sam ja studirala, omjer muškaraca i žena u mojoj generaciji na studiju biologije je bio otprilike 75:25% u korist žena. Ono zašto se možda naizgled čini da je kroz godine znatnije veći interes žena za znanost je upravo taj što se unatrag 15-20 godina sve veći broj žena odlučuje za akademsku karijeru i o njima se, kao i o njihovim postignućima, sve više govori. Ako gledate neke globalne statistike, omjer žena naspram muškaraca na dodiplomskom studiju biologije je veći – više od 60%. Čak i ako gledate doktorske studije, i tu je više od 50%. Ono gdje se situacija drastično mijenja u korist kolega je kada gledate omjer na postdoktoratu i kasnije. Veliki broj znanstvenica se u jednom trenutku odlučuje karijeru nastaviti u industriji, zamijeniti karijerom van znanosti ili je u svrhu zasnivanja obitelji privremeno prekinuti. Mislim da je najveći pomak upravo u području zadnje stavke. Sve je veći broj takozvanih ‘povratničkih’ stipendija posebno usmjerenih na znanstvenice koje zbog zasnivanja obitelji naprave pauzu u karijeri. Tim kolegicama se tako daje šansa nastaviti karijeru nakon pauze od godinu-dvije dana i više ih se ne stavlja u poziciju da moraju birati između karijere u znanosti i obiteljskog života“, pojašnjava.

‘Znanost je u akademskoj karijeri nesigurna profesija, a premalo se o tome govori’

U karijeri i na radnom mjestu nije se, kaže, susretala niti osjetila spolnu diskriminaciju ni od koga, no kaže da su izazovi s kojima su se ona i kolegice susretale bili vezani uz znanost kao profesiju. „To nije profesija instantne gratifikacije i često se događa da ulažete jako puno vremena, rada i truda, a da rezultati izostanu ili se dogodi da neka druga istraživačka skupina objavi identične rezultate istraživanja vašima prije vas. To može biti jako frustrirajuće i demotivirajuće, pogotovo na početku znanstvene karijere. Još jedan poprilično velik izazov je činjenica da je znanost – ako govorimo o akademskoj karijeri – jedna vrlo nesigurna profesija jer vaš posao u većini slučajeva ovisi o stipendijama i raznim državnim ili međunarodnim financijskim instrumentima. Kompeticija je ogromna, a sredstva su jako ograničena kao i broj stalnih pozicija na sveučilištima te znanstveno-istraživačkim institutima. Velik broj mojih kolegica i kolega već zadnjih 10-15 godina radi na ugovoru na određeno vrijeme i zapravo niti sami ne znaju hoće li imati posao iduće godine kada stipendija/financiranje projekta istekne ako u međuvremenu ne osiguraju alternativni način financiranja istraživanja. Mislim da se o tom aspektu nesigurnosti posla u znanosti premalo govori“, naglašava dr.sc. Ivana Ćustić, koja je na kraju mladim ženama poručila da budu uporne i hrabre, da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, da nastoje održati strast spram znanosti, ali i da se ne broje tražiti savjet te da ostanu skromne.