Opijen sam potrebom da vidim koliko daleko svoju viziju mogu dovesti, što tim putem mogu naučiti, pa ako hoćete i onim – želim u tome biti najbolji na svijetu. Jednako sam opijem potrebom da svojim iskustvom pomognem drugima i time ostavim nešto iza sebe. A ima li moćnijeg nasljeđa od spoznaje da si nekoga inspirirao i usadio iskru. Iskru koja kaže – može se.  

Riječi su to Mislava Malenice, poduzetnika impresivne profesionalne biografije, ali i maltene filmskog životnog puta, FER-ovca, Ruđerova znanstvenika, startupovca…. Malenica je danas jedan od predvodnika nove, propulzivne generacije poslovnih ljudi, tehnoloških inovatora koji domaću IT industriju uzdižu ne samo zavidnim stopama rasta i dosezima na globalnom tržištu, već ju svojim ambicijama transformiraju u val inspiracije za nove naraštaje. U trenutku kada hrvatska IT industrija napokon uživa u slavi za koju je hrabro „rudarila“ više od desetljeća, Malenica svoju viziju realizira kroz vođenje udruge posvećene promicanju održive primjene umjetne inteligencije CroAI, ali i startupa Mindsmiths u kojem sa svojim timom kreira platformu za izradu autonomnih AI rješenja. Upravo ovih dana sa suradnicima poduzima važne korake u realizaciji ambicioznih planova udruge te pregovara o sljedećem važnom milestoneu svog startupa, a za Poslovni dnevnik objašnjava zašto je senzibiliziranje cijelog društva spram mogućnosti koje Hrvatskoj može donijeti mudra primjena umjetne inteligencije temelj za vrlo konkretne planove na području AI-ja kojima se, uvjeren je, može transformirati cijelo nacionalno gospodarstvo, a Hrvatska ostaviti „otisak“ na svjetskoj tehnološkog sceni. Čim ga pitam koja je ideja poslužila kao okidač da pod „kapom“ udruge CroAI uspije ujediniti tehnološke vizionare poput osnivača Infobipa, Damir Sabola, Mate Rimca i, uostalom, kompletne domaće „IT garde“, Malenica odgovara:  

„Zanima nas samo budućnost. Pusti prošlost, pusti tko je kriv. Naš zadatak je da inspiriramo, da probudimo, da pokrećemo….“  

Čini mi se da priča o CroAI-ju, na našoj sceni zapravo jedinstvenoj udruzi koja Hrvatsku vidi kao potencijalni centar tehnologije budućnosti, zapravo naslanja na vašu osobnu priču, odluku da stvarate na svome? 

Kada sam se vratio iz Silicijske doline, pa iz Berlina, moje osnovni porivi i motivacija su se posložili. Otac sam petero djece, supruga je nuklearna znanstvenica, imali smo pred sobom otvorene sve profesionalne putove. Ali odluka je pala – živjet ćemo ovdje. U Hrvatskoj. A u  srži takve odluke je da, želimo li živjeti ovdje, moramo i odavde moći ‘pobijediti’. Nisam mogao i ne pada mi na pamet ikad dopustiti da moja djeca odrastaju kroz stigmu ‘iz Hrvatske sam, znači da sam poražen’. Vjerojatno mi je upravo zbog toga nit vodilja u svemu što i profesionalno radim pitanje kako stvoriti inspirativnu okolinu?  

Često se sjetim svog života u San Francisku. Pa tamo defacto svaki konobar ima startup. Svi pričaju o svojim pothvatima, svi su uživljeni, ‘zagriženi’ za svoju viziju i uvjereni da će uspjeti. I tada shvatiš da je to jedan drugi svijet. Jer je očito da se kod nas vidi ona duga strana medalje, ta vječita zabluda da mi ne možemo i, još tužnije, da ne zaslužujemo. Upravo iz takve realnosti stvorila se ideja da kao nova snaga poduzetništva prodrmamo tu pogrešnu sliku, da je okrenemo u korist svih nas, u korist mladih generacija koje se usude ili će se usuditi ako im pružimo ključni poticaj. Nešto što može postati okidač. To je bio poriv iza inicijative osnivanja CroAI-ja. Prije nego li smo se okupili, u razgovoru s osnivačima danas najjačih domaćih IT kompanija koji su i jezgra udruge, postalo nam je jasno da smo kao mladi poduzetnici, stručnjaci za tehnologiju, startupovci svaki na svom poslovnom putu radili iste pogreške. Nismo imali od koga naučiti, niti smo imali koga pitati. Uostalom, dio naše kulture je i to da je pitati za pomoć, priznati da ne znaš i zamoliti za mentorstvo znak da si slab. A trebao bi značiti – želim biti još bolji, želim dalje, ukaži mi na problem, suoči me s nečim. Sada mi želimo pomoći, usmjeriti i mentorirati. Jer zašto onima iza nas ne bi bilo lakše? Zato smo kao udruga toliko snažno usmjereni na koncept mentorstva, na osiguravanje stručne pomoći onima kojima je ona nužna i tim smjerom ćemo nastaviti. Naravno, nikome ne možemo obećati da ćemo mu „srediti“ izvor financiranja, ali možemo zainteresiranima, recimo, osigurati sastanak s ljudima koji imaju golemo iskustvo i od kojih se uistinu može nešto naučiti te koji će ih možda znati uputiti dalje.   

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Jedan ste od rijetkih koji je verbalizirao činjenicu da u želji da se promijeni percepcija javnosti i sami poduzetnici moraju mijenjati svoj pristup, preuzeti odgovornost, trgnuti se. Zašto? 

Da, zagovaramo među poduzetnicima, pogotovo našom mlađom generacijom, da moramo naučiti komunicirati s javnošću i medijima. Pa nisu novinari ti koji iz nekog šumarka trebaju snimati i pokušavati sami dokučiti što mi to radimo, već mi moramo razviti dijalog kroz koji ćemo im reći – ljudi imamo sjajnu viziju, bilo bi idealno kada bismo je ostvarili, dajte nas podržite. Tako se širi svijest o tome što je bitno, što je potentno, i to želimo ostvariti. A po meni, hoćemo li u tome uspjeti prvenstveno je stvar edukacije naših poduzetnika. Jer ako smo mi kao poduzetnici, startupi, inovatori zaostali u nekom mentalitetu iz sedamdesetih ili osamdesetih gdje nam je uvijek netko drugi kriv ili kukamo kako nas nitko ne doživljava, ne možemo očekivati od naše okoline da nas bolje razumije. 

A političari? Možete li postići da vas oni istinski razumiju? 

Jedna od mojih ljubavi je i teorija igara i pitanje koje mi postavljaš zapravo se može tumačiti kroz tu prizmu jer kada ga postaviš kao problem dođeš do sljedećeg: U Hrvatskoj vjerujemo da politika dolazi prva, ona kreira uvjete i tek se potom nešto događa. A teoretski, u razvijenom svijetu je obrnuto. Tamo su poduzetnici ti koji vide neku priliku, nešto što bi moglo stvoriti vrijednost, a onda pristupe, primjerice, akademiji i kažu treba nam takvih stručnjaka, spremni smo financirati takva istraživanja te potom politiku upute u to kakvi im uvjeti trebaju da bi se nešto veliko dogodilo. Kod nas je uvriježeno mišljenje da će ti netko tko sjedi u Saboru popraviti ili uništiti gospodarsku situaciju. A zapravo neće. Dok god imaš očekivanja da političari trebaju biti stručnjaci za tvoje područje, samo se zavaravaš. Zato mi u Udruzi krećemo od ideje da političar živi od glasova. Ako njegovom glasaču nije bitno to što ti promoviraš, ni političaru neće biti, a za to ga ne možeš kriviti. Zato je ključno znati komunicirati s javnošću. Objasniti viziju onoga što predstavljaš i pokušavaš. Uspiješ li ljudima odnosno glasačima prenijeti poruku i ideju da je nešto bitno, da na tome možemo graditi uspješnu budućnost, onda glasaču postane važno pa naposljetku to uđe i u politički program za kojeg će netko moći glasati i tako stvar učiniti bitnom i političarima. A dok god ti očekuješ da ćeš se pojaviti pred nekim ministrom i reći mu – sigurno ste noćima proučavali kako su startupi i AI sjajna stvar, samo gubiš vrijeme. Zapravo si i nepošten prema njemu. 

CroAI, dakle, djeluje i cilja dugoročno? 

Apsolutno. Glavna ideja i jest bila – idemo napraviti udrugu koja razmišlja isključivo o budućnosti. Ne zanima nas koji će zakon doći za mjesec-dva, što će biti za godinu dana, jer to je sve negdje već napisano. Zanima nas kako će sve ovo izgledati za 5, 10 ili 20 godina. Zato je u samoj srži plana djelovanja CroAI-ja bila potreba da „zasijemo’ inicijativu  koja kaže: Postoji nešto veliko, zove se umjetna inteligencija, a Hrvatska na tom polju može biti izuzetno uspješna. I ma koliko maglovito i nerealno na prvu možda zvučalo, nismo mislili graditi priču samo na teorijama, snovima i idealima. Uvjereni smo da dugoročno možemo napraviti konkretne, a velike stvari za naše gospodarstvo, ali i cijelo društvo. 

Da ne djelujete samo teoretski jasno je i iz činjenice da ste svoje prijedloge uspjeli ‘progurati’ u samoj EK koja je na inicijativu CroAI-ja odnosno Europskog AI foruma kojeg ste osnovali s kolegama iz Njemačke i Francuske, uvrstila pojam AI ‘sandboxa’ u prvi draft Uredbe AI-ju? 

Čim smo osnovali udrugu rekli smo idemo u Bruxelles, moram naučiti što se na polju primjene AI-ja događa, kakve su perspektive, kakve prepreke. To smo i učinili. Osim lobiranja za konkretne prijedloge poput uspostavljanje prostora za sigurno testiranje novih AI rješenja (AI sandbox), kojeg smo, kako kažete ‘progurali’ i uspjeli ga uvrstiti u prijedlog EK uredbe, na neki način smo u razgovorima na europskoj razini forsirali sudjelovanje ljudi iz Hrvatske jer sve želimo naviknuti na ideju da Hrvatska može biti važno sjecište na mapi održivog razvoja AI-ja u Europi, ali i svijetu. Smatramo da je inzistiranje na tome da hrvatski startupi i tehnološke kompanije imaju i hrabrost, i sposobnosti i potencijal ključno jer se tako ‘bilda’ samopouzdanje u našoj zemlji u kojoj ga još kronično nedostaje. 

Vratimo se na logiku kreiranja tzv. laboratorija za testiranje AI-ja, sandboxa. Uspjeli ste je ugraditi u EU regulativu, ali što je sljedeći korak? 

CroAI je snažno usmjeren na ‘awareness’ pristup, ali istodobno iniciramo projekte koji su vrlo konkretni kakav je, primjerice, bio Elements of AI, kojim smo potukli čak i svjetske rekorde. Upravo na nacionalnoj razini želimo pokrenuti nešto što ne postoji ni na razine Europske unije i što bi Hrvatsku učinilo jedinstvenim mjestom za daljnji razvoj umjetne inteligencije. 

O čemu je konkretno riječ? 

Predlažemo da se u Hrvatskoj omogući testiranje rješenja koja koriste umjetnu inteligenciju, tako da bismo u CroAI-ju kao udruzi koja okuplja najveće domaće eksperte na tom području, izdavali jedno rješenje koje bi jamčilo je li testiranje takve tehnologije sigurno i u javnom prostoru, izvan samog ‘sandboxa’. Sad je savršen tajming, naprosto ne smijemo čekati niti jednu europsku organizaciju ili instituciju jer to će se formirati barem pet godina. Budimo prvi.  

Mislav Malenica/Josip RegoviĆ/PIXSELL

Jesam li dobro shvatila, cilj vam je testiranja izvesti izvan kampusa, laboratorija, među stvarne ljude, na prometnice…? 

Upravo tako. I jasno nam je da nijedan gradonačelnik u Hrvatskoj danas to ne bi potpisao i odobrio da se testira na području kojim upravlja. Zato smo se unutar CroAI-ja spremni samoorganizirati da bismo na temelju svojih znanja i vještina ubuduće mogli vjerodostojno izdavati mišljenja o sigurnosti testiranja određenih AI rješenja u realnom okruženja. Primjerice, načelniku neke općine želi se ponuditi se da na njezinu ‘terenu’ testira određeni vid AI-ja. No, naravno, on će se pitati – što ako se nešto dogodi? Naš je plan da mu svojim certifikatom jamčimo da je testiranje sigurno, a dodatno je namjera sve pokriti posebnim policama osiguranja. Dakle, ideja je da Hrvatska postane jedinstveni ‘playground’ na kojem se sigurno inovira, dokaže da nešto funkcionira i onda se to distribuira po cijelom svijetu. Tu ćemo temu uvrstiti na sljedeći Europski AI forum, ali s njom smo već krenuli prema Ministarstvu gospodarstva.  

Što tražite od Ministarstva? Novu regulativu, kakva ne postoji ni na europskoj razini? 

Ne. Tražimo samo da nas ne koči. Mi ih obavještavamo što želimo napraviti, želimo da su upoznati što se događa i jedino što tražimo je da nas u tome ne koče. Cijela se Unija okreće tome da praksa ide prije zakona. Zakon treba biti nešto što formalizira dobre prakse, a ako ne možeš stvoriti praksu, ostaje ti samo donošenje umjetnog zakona koji ničemu ne služi, osim što te u svemu koči.  

Jasno vam je koliko apstraktno to zvuči na prvu? 

Naravno. Pa ne mislimo mi da će se takve stvari realizirati u mjesec dana, ali idemo po principu – za što se isplati boriti? A za ovo se isplati, jer znamo da će to odjeknuti na razini cijele Unije koja i sama traga za ovakvim modelima. Mi sada trebamo biti hrabri, možda skloniji preuzimanju rizika i učiniti taj korak koji može značiti istinsku promjenu, jer to što nudimo nema nitko. Zato i u CroAI i u Mindsmithsu želimo stvoriti tu snažnu sponu s javnošću, kako bi ljudi ove zemlje sami rekli – mi želimo tehnologiju budućnosti na svom pragu, želimo biti izvor novoga, želimo da Hrvatska tako dotakne svijet. Želimo biti prvi koji će vidjeti velike stvari. Postignemo li to, političari će se sami dogoditi.  

Kako i sami kažete, praksa je u mnogočemu puno prodornija od teorije. Primjerice, kada globalni brend poput Porschea u Hrvatskoj s domaćom pameću kakvu posjeduju ljudi iz Infinuma krene u joint venture u kojem je nit vodilja upravo umjetna inteligencija, možemo li očekivati da i takve globalno važne poslovne suradnje  brže i učinkovitije pomaknu stvari a prihvaćanjem AI-ja?  

Umjetna inteligencija je već dugo prisutna u automobilskoj industriji ne samo kroz napredne sustave koji se ugrađuju u automobile, već i kroz optimizaciju cijelog proizvodnog procesa. I sada kada vam jedan ovakav brend dođe s idejom kako vjeruje da mu možete pomoći odvesti neke od tih stvari još jedan korak dalje, to je priznanje našem talentu i potencijalu i signal koji svi moramo iskoristiti. Umjetna inteligencija se događa danas, Hrvatska ima što za reći po tom pitanju, napunimo se samopouzdanjem i počnimo sanjati još veće snove. 

Veliku ulogu u vašim nastojanjima ima i vaš Mindsmiths. Čini mi se da ste s tim startupom već probili ‘stakleni zid’ što se vladajućih i javnih institucija tiče. Pristali su da za državu sukreirate AI platformu Andrija u trenutku kad je buknula tada još toliko nerazjašnjena Covid pandemija i tako reći vam u ruke prepustili ogromnu odgovornost za zdravlje nacije. Istodobno Mindsmiths i s domaćim i stranim etabliranim zdravstvenim ustanovama kreira AI rješenja za naprednu brigu o zdravlju pacijenata koja u budućnosti mogu drastično rasteretiti zagušene nacionalne zdravstvene sustave? 

Mindsmiths je moj osnovni fokus i tu imam jako ambiciozne planove. Još od srednje škole se bavim umjetnom inteligencijom i strašno me živcira činjenica kako proizvodi temeljenih na AI-ju kroz tih više od 20 godina još nisu postali onoliko uzbudljivi i značajni koliko bi mogli i morali biti. Dio problema je u alatima koji su nam dostupni i zbog toga Mindsmiths gradi nešto što bi trebalo postati najmoćnija platforma za izgradnju autonomnih AI rješenja. Drugi dio problema je u tome što je okruženje u kojem svi zajedno inoviramo tromo i odatle ideja za CroAI. Ako se želimo baviti najuzbudljivijim stvarima na svijetu, onda moramo pomoći i u kreiranju okoline u kojoj je tako nešto moguće. 

Kako ‘obični’ ljudi reagiraju na takva rješenja kroz koja ih AI doslovce pita za zdravlje pa onda automatski ugovara termin kod liječnika ako je osobi potrebna brza medicinska obrada, što je rješenje nazvano Megi koje je Mindsmiths razvio u suradnji s Magdalenom i nekim svjetskim klinikama? 

Jedna od teorija kaže kako je osnovni element ljubavi kako netko utječe na vaš živčani sustav. Volimo one osobe zbog kojih se obično dobro osjećamo, a ne volimo one zbog kojih se obično osjećamo loše. Vjerujem da je na jedan poseban način moguće voljeti i umjetnu inteligenciju ako se ona pobrine da se zbog nje redovito dobro osjećate. Kada vam pacijenti izjavljuju kako im je život toliko lakši od kada imaju Megi, jer ona zna kada trebaju mjeriti tlak, jer ih umiri kada je situacija OK i jer se pobrine da ih doktor vidi ako bi se trebalo nešto učiniti, onda znate da je na vašoj tehnologiji moguće stvoriti sustave koje će ljudi obožavati. 

Mi želimo omogućiti da svaka osoba na svijetu ima pristup znanju najboljih svjetskih eksperata. Razumijem da ne može svatko dobiti najskuplji lijek ili ga ne može operirati najbolji kirurg na svijetu, ali ne razumijem zašto svatko ne bi mogao dobiti najbolji savjet. Jednom kada koristeći AI ‘kopiramo’ znanje najboljih stručnjaka, nakon toga pravi savjet možemo ponuditi gotovo svima. 

Pa možete li? 

Mindsmithsova platforma omogućit će developerima diljem svijeta efikasnu izgradnju autonomnih sustava podrške (autonomous support systems). Riječ je o rješenjima temeljenim na umjetnoj inteligenciji koja 24/7 razmišljaju o tome kako pomoći svome korisniku. Ne čekaju da ih osoba nešto pita, ne čekaju da dobiju zadatak, već analiziraju ogromne količine podataka i gledaju što se događa s drugim sličnim korisnicima kako bi smislili nešto što osobi za koju se brinu može kreirati vrijednost. 

Ako ste milijarder, onda vjerojatno u svom timu imate liječnika koji cijelo vrijeme razmišlja o tome kako da budete što zdraviji, financijskog stručnjaka koji stalno misli o tome što je najbolje napraviti s vašom imovinom, osobe koje razmišljaju kako vašoj djeci omogućiti što bolje školovanje, pa one koje razmišljaju o tome kako da najbolje uživate u svom slobodnom vremenu, itd. 

Autonomni sustavi podrške omogućit će nešto slično svim ljudima na svijetu, a moja vizija je da Mindsmiths bude tvrtka koja će stvoriti alat zbog kojeg će se tako nešto napokon i dogoditi.