Znanstvenici su otkrili genetski razlog zašto su neki psi mali, a neki veliki. Implikacije tog otkrića idu daleko dalje od same veličine, s obzirom da se odnose i na proučavanje drugih složenih genetskih osobina, poput bolesti i ponašanja koja izazivaju skupine od više gena. Znanstvenici su pronašli genetsku osnovu za tu varijabilnost, o čemu su objavili rad u časopisu “Science”. Ono što su otkrili je dio pseće DNK koji regulira aktivnost obližnjeg gena rasta, nazvanog IGF-1. Voditeljica istraživanja Elaine Ostrander, iz američkog Nacionalnog instituta za istraživanje genoma, kaže da je otkriće prvi puta zamijećeno kod portugalskih vodenih pasa: manji su primjerci imali jednu verziju gena, a veći drugu. “Pravo iznenađenje je bilo kad smo počeli gledati druge pasmine: otkrili smo da malene pasmine imaju isti gen kao i mali primjerci portugalskih vodenih pasa, dok su velike pasmine imale onaj gen koji smo našli kod većih portugalskih vodenih pasa.” Znanstvenici su se posvetili istraživanju genetske pozadine veličine pasa zato što je to bila kompleksna genetska značajka koju je bilo najlakše mjeriti. Znanstvenici sada istražuju autoimune bolesti kod pasa, kaže Gordon Lark, genetičar sa Sveučilišta Utah i član ekipe doktorice Ostrander. Radi se o bolestima u kojima imunološki sustav jedinke napada svoj vlastiti organizam umjesto da ga štiti, kao što se događa kod alergija ili artritisa. Lark kaže da bi takva istraživanja mogla dovesti do otkrića o genetskoj osnovi kompleksnih bolesti ljudi. “Oko 200 do 300 bolesti zajedničko je psima i ljudima. Uz to, psi s nama dijele isti okoliš. Dakle, za vrlo složene bolesti, poput raka, oni su idealna životinja koju treba proučavati. Sada, kada je ustanovljena sekvencija genoma psa, ona može biti izravno uspoređena s ljudskim genomom.”