Ključ uspjeha u domaćoj znanosti leži prvenstveno u kvalitetnim ljudima, riječi su koje je ravnatelj zagrebačkog Instituta za fiziku (IF), osnovanog 1960., Marko Kralj posebno naglasio u intervjuu za Poslovni dnevnik.

Na čelo te institucije ovaj hrvatski znanstvenik, najpoznatiji po razvoju najtanjeg postojećeg materijala grafena, došao je sredinom prošle godine, a do kraja njegova četverogodišnjeg mandata, kazao je, IF će realizirati projekte vrijedne ukupno 170 milijuna kuna. Ističe i da je jedan od temeljnih ciljeva institucije koju vodi privući nove mlade kvalitetne znanstvenike, poslijedoktorande i doktorande s kojima će dalje graditi temelje svijetle budućnosti Instituta za fiziku.

Što vas je po dolasku na IF dočekalo, a kojim smjerom ćete ići za trajanja svog mandata? 
Trenutačno se IF nalazi na prekretnici, na kojoj stoji obilježen kronično nekoherentnom nacionalnom znanstvenom politikom i vezanim financiranjem znanosti te zastarjelom unutarnjom (infra)strukturom. Međutim, ovaj trenutak ujedno nudi mogućnost transformacije u moderni pomlađeni europski institut na kojem će se raditi vrhunska znanost. Oslikano usporedbom s trenutačnim brojem stalno zaposlenih znanstvenika, kroz osigurana tri projekta samo iz EU fondova, IF će za vrijeme mog mandata po znanstveniku realizirati gotovo 6 milijuna kuna, odnosno ukupno 170 milijuna kuna. Riječ je o znanstvenom centru izvrsnosti i dva infrastrukturna projekta od kojih je manji Kriogeni centar Instituta za fiziku (KaCIF), a drugi je strateški projekt RH u području znanstvene infrastrukture, Centar za napredne laserske tehnike (CALT). Ta pozicija značajno izdiže IF iznad prosjeka i daje mogućnost uspješne transformacije, što je i glavni izazov i cilj mandata ove Uprave.

Kako biste ukratko opisali godinu koja je iza Instituta?
Za nepunu godinu mandata moje Uprave može se slikovito reći da je to intenzivni period u kojem smo se u niskom startu posvetili finalu dugog, petogodišnjeg puta u pripremi strateškog projekta RH u području znanstvene infrastrukture CALT, završetku pripreme dokumentacije i prijave KaCIF projekta, te intenzivnoj obnovi ljudskih resursa. Kako bi sve to palo na plodno tlo, poveli smo proces promjene unutarnjeg ustroja koji nije mijenjan 20 godina, čiji cilj je pripremiti institut, prvenstveno administraciju, na izazove koji dolaze s novim velikim projektima. Mogu sa zadovoljstvom reći da je taj novi ustroj i odobren od MZO sredinom veljače, što daje sigurnost u implementaciji velikih izazova koji slijede. U 2018. godini već će se ubirati prvi plodovi velikih projekata, počet ćemo s građevinskim uređenjem dijela instituta vezano uz CALT projekt i kroz CEMS ostvariti nabave nove kapitalne opreme koja će znatno unaprijediti naše istraživačke kapacitete. 

IF je iz EU fondova dobio značajan iznos za realizaciju projekta na kojem su uključeni i drugi vaši kolege. tko su sve vaši suradnici i koji je prvi korak u realizaciji projekta?
Prvi od navedenih projekata iz EU fondova je Centar izvrsnosti za napredne materijale i senzore (CEMS), od 38 milijuna kuna, nositelj je susjedni Institut Ruđer Bošković (IRB), a IF je glavni partner sa značajnim pripadnim udjelom. U radu CEMS-a sudjeluje 50-ak stalno zaposlenih znanstvenika, koji osim s IRB-a i IF-a dolaze s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Medicinskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci, te Končar Instituta za elektrotehniku. Tom broju treba dodati veći broj vezanih doktoranada i poslijedoktoranada te stručnih suradnika i tehničara. Prvi koraci u realizaciji odnose se na zapošljavanje mladih suradnika, uglavnom asistenata koji će sudjelovanjem u vrhunskim istraživanjima raditi na svojim doktorskim disertacijama te na nabavku znanstvene opreme nužne za daljnja unapređenja naših postojećih, već značajnih istraživačkih kapaciteta. 

Kako Znanstveni centri izvrsnosti (ZCI) funkcioniraju u Hrvatskoj i kakva je njihova budućnost? 
U Hrvatskoj postoji 10 znanstvenih centara izvrsnosti (ZCI) koji su trenutačno financirani iz EU fondova, a CEMS se ističe po tome što je dominantno orijentiran na eksperimentalna istraživanja u području prirodnih znanosti te po tome što se ustvari sastoji od četiri ujedinjena individualna centra, tri s IRB-a (voditelji su kolege Ivanda, Jakšić i Stipčević) i jedan s IF-a (kojem sam ja voditelj) i u tom kontekstu je najveći ZCI u RH. Kako se radi o eksperimentalnim istraživanjima naprednih materijala, naši znanstveni rezultati bliski su realizaciji potencijalnih primjena, što je uz provođenje vrhunskih istraživanja jedna od glavnih zadaća centara. Jačanje gospodarstva i razvoj primjena kroz znanstveno istraživanje u Hrvatskoj je znatno teži zadatak nego npr. u razvijenoj Danskoj zato što je prava visokotehnološka industrija bazirana na razvoju novih tehnologija kod nas u povojima, odnosno ako pogledamo nekoliko desetljeća unatrag, možemo reći da je izumrla. Jedna konkretna, od mnogih, ilustracija u našim istraživanjima je razvoj  novih senzora svjetlosti na osnovu atomski tankih materijala. Taj znanstveni problem je vezan i uz razvoj novih sunčevih ćelija odnosno naprednih izvora obnovljive energije, što je očito primjena od širokog značaja. U usporedbi s uhodanim sustavom ZCI-ja u razvijenijim zemljama, bitno je primijetiti da se tamo bez velikih administrativnih odugovlačenja financiraju ona istraživanja koja vode na vrhunske znanstvene rezultate. To je važno zato što su znanost i znanstveni rezultati, za razliku od politike, ogoljeni mogućnosti kamufliranja, pošto se njihova vrijednost lako mjeri globalno. Kronologija koja je dovela do ovog financiranja bila je s puno odugovlačenja, jer je Ministarstvo znanosti donijelo odluku o proglašenju CEMS-a krajem 2014. i prošle su tri godine do sredstava iz EU fondova koja su još tad bila na raspolaganju. 

Kakva je situacija na vašem Institutu s pronalaskom odgovarajućega stručnog kadra, izlaze li mladi s naših fakulteta spremni za rad u vašoj instituciji? 
Institut ima oko 80 zaposlenih i trenutačno smo u procesu implementacije novog ustroja, koji je usmjeren na organizacijsku reformu i modernizaciju koja će nam omogućiti uspješnu implementaciju spominjanih projekata iz EU fondova, kao i ostale buduće velike i male projekte te u konačnici rasterećenu radnu okolinu za znanstvenike posvećene znanstvenom radu. IF je i u procesu velikog pomlađivanja uslijed smjene generacija i koncentriranih odlazaka u mirovinu prethodne generacije znanstvenika. Činjenica je da naši fakulteti i sveučilišta vape za modernizacijom studijskih programa i da mladi izlaze slabo spremni za rad, u ovom slučaju znanstveni. Veliki priljev novca iz EU fondova svakako čini IF privlačnom istraživačkom okolinom s velikom perspektivom.

Grafen je prema vama materijal za budućnost. o čemu se radi i koje su mogućnosti komercijalne primjene? 
Grafen je predvodnik cijele obitelji atomski tankih, takozvanih 2D materijala, koji zbog tankoće i fantastičnih električnih i mehaničkih svojstava nude mogućnost razvoja novih primjena. Na primjer, upotreba atomski tankih materijala kao elektroda u baterijama daje mogućnost postizanja desetke puta većeg kapaciteta u istom volumenu. To je od ekstremne važnosti za daljnji razvoj električnih automobila, u kojima baterije danas čine značajan udio u masi vozila. Isto tako, grafen kao najtanji postojeći materijal obećava upotrebu u novoj tehnologiji za sekvencioniranja DNA, kao najprecizniji i najbrži senzor, što je značajno skaliranje u odnosu na postojeću tehnologiju prema minijaturizaciji, povećanju brzine i smanjenju cijene. Takav iskorak može znatno povećati dostupnost sekvencioniranja, koje je od značaja za pravovremeno prepoznavanje sklonosti za širok spektar bolesti i za ljudsko zdravlje. Ovo su očito veliki zalogaji za globalno gospodarstvo i u znanstvenim se laboratorijima diljem svijeta i među velikim industrijskim igračima vodi utrka za patentnu zaštitu rješenja koja vode prema implementaciji konkretnih primjena. Ono što potiče daljnja istraživanja je činjenica da je grafen samo jedan od stotinjak atomski tankih materijala od kojih su mnogi zanimljivi zbog svojih dodatnih specifičnosti. 

Postoji li interes hrvatske akademske zajednice za daljnjim razvojem tog područja? 
U sklopu CEMS centra upravo i je okupljen dio znanstvenika koji su izrazito zainteresirani za svojstva 2D materijala. Iako su istraživanja 2D materijala u Hrvatskoj već prepoznata na međunarodno kompetitivnoj razini, povezivanje znanstvenika s različitih institucija i iz različitih laboratorija u CEMS-u daje nam dodatnu sinergiju za doprinose u tom području. Osim financiranja kroz CEMS, tu je veći broj završenih, tekućih i prijavljenih projekata vezanih uz 2D materijale. Naši aduti su u razvijenoj sposobnosti sinteze širokog spektra 2D materijala, što daje dostupnost eksperimentalnoj karakterizaciji i teorijskom razumijevanju njihovih svojstva te u konačnici mogućnosti razvoja određenih primjena. Međutim, u Hrvatskoj ne postoji program fokusiranog financiranja istraživanja 2D materijala kao u većim i razvijenim zemljama. Važno je istaknuti da na razini EU postoji cijeli program za poticanje budućih tehnologija u nastajanju (FET) posvećen grafenu i 2D materijalima u sklopu kojeg se istraživanja financiraju s milijardu eura u desetgodišnjem programu (2013-2023). 

Trebaju li se znanstvene institucije oslanjati na državu ili moraju samostalno privređivati? 
Suradnja znanosti i gospodarstva kroz financiranje projekata može biti lako ostvariva u sustavu s postojećem industrijom koja je bazirana na razvoju novih tehnologija. Međutim, čak i u razvijenim zemljama, a kamoli kod nas, bila bi iluzija očekivati da institut koji radi fundamentalna istraživanja u prirodnim znanostima može olako ostvariti održivost na otvorenom tržištu. Ponajbolji EU i svjetski instituti realiziraju takve prihode u malom postotku. Top institucija koja nam je po mnogo čemu uzor, Institut za fotoničke znanosti u Barceloni (ICFO), tako uprihoduje manje od 10% svojeg budžeta. Drugim riječima, znanstvena institucija koja bi se opredijelila dominantno na takvu vrstu istraživanja unaprijed bi ograničila mogućnost novih znanstvenih prodora. To je dvosjekli mač, jer značajni iskoraci u primjenama ovise o vrhunskim rezultatima, što treba biti jasno i znanstvenicima i gospodarstvenicima i političarima kada se inzistira na suradnji znanstvenih institucija s gospodarstvom. 

Što je ključno za uspjeh hrvatske znanosti, ograničenom novcu unatoč?
Veliki projekti o kojima govorimo rezultat su rada kvalitetnih entuzijastičkih znanstvenika, koji razumiju da znanstvena karijera nije samo trenutačni projekt i da egzistencija institucije nije samo danas, već da treba gledati unaprijed 10, 20 i više godina. Mobilnost u hrvatskom sustavu znanosti je poražavajuće niska u usporedbi s praksom u razvijenim sustavima, stoga je sposobnost privlačenja kvalitetnih mladih kreativnih znanstvenika od ključne važnosti za daljnji razvoj. Hrvatski sustav je nepotrebno iscrpljen zakulisnim igrama i višestranim utjecajima na pravilnike i zakone čiji je glavni cilj produljenje radnog odnosa za profesore i znanstvenike iznad 65 godina starosti. To je potpuni promašaj koji vodi samouništenju. Za razliku od toga, Institut za fiziku okrenut je daljnjem razvoju i pogledu u sigurnu budućnost.