Rast cijena, čini se, ne zabrinjava i ne odbija digitalne nomade iz Hrvatske. Dapače, glavni hrvatski grad na ljestvici najomiljenijih odredišta popeo se na – treće mjesto. Prema podacima i istraživanju zajednice digitalnih nomada koji se okupljaju oko platforme NomadList, ispred Zagreba bolje su plasirani samo Canggu na Baliju u Indoneziji i portugalski glavni grad Lisabon. Od hrvatskih predstavnika, još su i Split i Dubrovnik među prvih 20 na ovoj listi, (Split na 14., Dubrovnik na 17. mjestu). Za sva tri naša grada digitalni nomadi su, uz sigurnost, najviše ocjene dali upravo zbog prihvatljivih cijena. Ova je populacija, očigledno, drugačija od klasičnih turista, iz čijih komentara ovih dana mediji izdvajaju nezadovoljstvo cijenama.

Traže više zabave

Iz statističkih podataka s ove platforme izdvaja se i podatak da je Hrvatska za njih najomiljenija zemlja, s ocjenama 4,9, koliko je dobio i drugorangirani Japan. Ono gdje u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku nomadi daju lošije ocjene i gdje je prostor za poboljšanje kvalitete jest kvaliteta internetske veze te zabava, čija je ponuda slabašno ocijenjena posebno u Zagrebu.

Veća popularnost vidljiva je i kroz službene podatke MUP-a o broju zatraženih dozvola. Do početka kolovoza ove godine podnijelo ih je 933 nomada, dok je lani tijekom cijele godine zaprimljeno 1223 prijava. Kao i lani, najviše ih je stiglo od državljana Rusije i Ukrajine, ali s primjetno većim interesom Rusa, a slabijim Ukrajinaca u ovoj godini. Rusi su, naime, podnijeli gotovo polovicu svih zahtjeva u ovoj godini, ukupno 440, a o povećanju govori činjenica da je gotovo toliko zahtjeva zaprimljeno u cijeloj prošloj godini (457).

Kad je o Ukrajincima riječ, ove godine regulirani boravak zatražilo je njih 141. Treći po brojnosti su nomadi iz SAD-a, iz koje inače na globalnoj razini i dolazi najveći broj ove populacije čija se brojnost procjenjuje na više od 35 milijuna. U Hrvatsku ih je ove godine poželjelo doći, prema evidenciji za prvih sedam mjeseci, ukupno 91, što je dobar trend, jer lani ih je u cijeloj godini dozvole za boravak zatražilo 144.

No, ovi podaci samo su dio ukupne slike jer broj nomada koji borave u Hrvatskoj znatno je veći, budući da dobar dio dolazi iz zemalja EU, koje ne trebaju dozvole, ali niti svi državljani iz trećih zemalja koji biraju Hrvatsku i ostaju u njoj kraće od 90 dana nisu u obvezi tražiti dozvolu za boravak.

S druge strane, niti svi podneseni zahtjevi za ovaj regulirani boravak ne bivaju i odobreni. Pored toga, ni svi nomadi koji zatraže dozvolu boravka ne realiziraju zahtjev jer odustanu ako im se otegne čekanje na odobrenje. MUP-ovi podaci tako pokazuju da je od 933 zaprimljena zahtjeva odbijeno do sada njih 11, dok je 27 odustalo.

Neki i odustaju

Usporede li se pokazatelji iz lanjske statistike, riječ je o smanjenju jer lani je od 1223 zahtjeva digitalnih nomada odbijeno bilo 50, a odustalo je od boravka u Hrvatskoj njih 144. Što se odbijenica tiče, najveći broj i u prošloj i u ovoj godini odnosio se na Ruse.

Ključno za ishođenje ove tzv. digitalne vize osobama koje žele u zemlji ostati duže od 90 dana jest da nemaju kriminalni dosje i da imaju osigurane prihode, ali da pritom ne rade za hrvatske tvrtke.

Podaci MUP-a otkrivaju da je zadnjeg dana srpnja važeći privremeni boravak u Hrvatskoj imalo 775 digitalnih nomada, dakle onih koji ostaju duže od 90 dana, a najveći dio čine Rusi, te Ukrajinci. Inače, nedostaje statističkih podataka o ovoj populaciji gostiju, njihovim navikama, profesiji ili iznosima potrošnje dok borave u Hrvatskoj. Iz informacija koje je prikupio NomadList na globalnoj razini poznato je da u prosjeku digitalni nomadi u jednom gradu borave 66 dana, uglavnom konzumiraju meso, heteroseksualci su, nisu religiozni, a bave se programiranjem, marketingom, kreativnim djelatnostima ili su osnivači startupa.