Digitalizacija i umjetna inteligencija (eng. Artificial intelligence -AI) nezaustavljivo prodire u sve pore globalnog gospodarstva, ali i društva generalno.

Je li nova tehnologija veća prijetnja za čovječanstvo nego što je benefit, u kojem smjeru će se ona razvijati te hoće li se AI podjednako penetrirati u najrazvijenije zemlje svijeta te treći svijet, teme su o kojima smo ekskluzivno za Poslovni dnevnik razgovarali s jednim od najvećih svjetskih autoriteta za AI, izraelskim profesorom Roeyjom Tzezanom, futuristom i istraživačem u Blavatnik centru Sveučilišta u Tel Avivu te voditeljem futurističkih metodologija u izraelskom AI startupu SparkBeyond.

Je li umjetna inteligencija dogledna budućnost ili je to nešto što se već sada događa?
AI nije budućnost nego nešto što je već sada svuda oko nas. Primjena joj je na nacionalnim sudovima, savjetuje se sa sucima o vjerojatnosti da li će se prijestupnik nakon izlaska iz zatvora vratiti u kriminalno ponašanje.

Pomaže liječnicima u donošenju najbolje odluke točnijim dijagnosticiranjem pacijenta te usporedbom i predviđanjem unakrsnih učinaka različitih terapija na pacijenta. To je motor koji stoji iza digitalnih blizanaca koji osiguravaju da nam kritična infrastruktura – brane, elektrane, postrojenja za pročišćavanje vode i mostovi – ne zakažu te da ih možemo nadograditi puno lakše i uz minimalne šanse za nezgode.

Mnoge eksperimente koji se danas provode omogućuje umjetna inteligencija – bilo da pomaže u pregledu literature, iscrtavanjem metodologije istraživanja ili čak kontroliranjem robota u laboratoriju koji automatski provode istraživanje. Ukratko, posvuda je i njegova integracija u svaki aspekt naših života samo će se povećavati.

Što onda tek možemo očekivati u budućnosti od AI?
Gledajući unaprijed, dogledna budućnost obećava još više. Kako se AI nastavlja razvijati, možemo očekivati sofisticiranije aplikacije poput Opće umjetne inteligencije (AGI), koje bi posjedovale ljudske sposobnosti razumijevanja i zaključivanja. Također bismo trebali očekivati da se umjetna inteligencija spaja i nadopunjuje s drugim disruptivnim tehnologijama poput kvantnog računalstva i blockchaina.

Te vrste spojenih tehnologija ubrzat će napredak, otvarajući nove granice poput točnih simulacija cijelog ljudskog tijela (što će omogućiti jednodnevni razvoj i jednotjedno odobravanje novih lijekova), virtualne svjetove koje je u potpunosti stvorila umjetna inteligencija i koje se može koristiti korištenjem sučelja mozak-stroj, i mnogim drugim nevjerojatnim razvojem. Među njima nije najmanje važno okretanje procesa starenja – što će se vjerojatno dogoditi u sljedećih nekoliko desetljeća. Ukratko, imamo se čemu radovati.

Građani ‘znaju’ za umjetnu inteligenciju uglavnom iz znanstveno-fantastičnih filmova. Koliko su bila točna predviđanja iz npr. 2001: Odiseja u svemiru i dr. i gdje su uglavnom ‘griješili’ filmovi koji su uglavnom bili katastrofični?
Općenito govoreći, postoje dvije vrste znanstveno-fantastičnih filmova koji prikazuju zlonamjernu umjetnu inteligenciju: one u kojima se pretpostavlja da umjetna inteligencija ima neku vrstu osjećaja i one u kojima to nije.

Matrix je dobar primjer za film koji prikazuje osjećajnu umjetnu inteligenciju. AI u Matrixu je svjestan sebe, pravi planove za ljude s kojima se bori, a također je specifičan za kontekst. Pod tim mislim da ima svrhu koja ima smisla u kontekstu načina na koji se svijet promijenio. Kada se sunce briše s neba, AI pronalazi rješenje koristeći tijela ljudi kao baterije.

Srećom, još nismo uspjeli razviti AI tog kalibra. AI koji trenutno imamo mnogo je sličniji onom opisanom u filmovima poput 2001: Odiseja u svemiru ili Ex Machina. Nedostaje mu osjećaj ili svijest i može samo slijediti naredbe koje je dobio u vrlo specifičnom kontekstu. Čak i u prošloj godini, kada smo imali nevjerojatan napredak s velikim jezičnim modelima, još uvijek je gotovo sigurno da najnapredniji AI model nije svjestan ili samosvjestan.

Ta činjenica ne umanjuje njegov potencijal za uništavanje ljudske rase. Višeagentni sustavi sastavljeni od nekoliko entiteta umjetne inteligencije koji rade i savjetuju se zajedno mogu osmisliti složene i impresivne planove i strategije koje čak uzimaju u obzir ograničenja i prilike koje su im predstavljene. Oni također nemaju morala i teoretski mogu izvršiti zlonamjerna djela – poput širenja lažnih vijesti ili planiranja genocida. Ili, naravno, ne pustiti astronauta natrag u brod.

Konačno, jedna stvar u kojoj je većina filmova pogriješila je problem centralizacije. Naprednu umjetnu inteligenciju obično razvijaju i vode vlade ili velike korporacije. Međutim, trenutačno vidimo da se napredni LLM-ovi otvorenog koda mogu lako natjecati s GPT3.5, a vjerojatno će se uskoro natjecati i s GPT4. Drugim riječima, svako će dijete moći izraditi vlastitu umjetnu inteligenciju i pokrenuti je na svojim prijenosnim računalima. To je zastrašujuće, ali i nadahnjujuće.

Kritičari jače i brže primjene umjetne inteligencije ukazuju na niz izazova koji se protežu preko tehničkih, etičkih, društvenih i ekonomskih aspekata. Koliko su ti izazovi blizu rješenja i gdje očekujete da će se pojaviti najviše kontroverzi?
Mislim da bi najkontroverznija upotreba umjetne inteligencije trebala biti oko svega što utječe na način razmišljanja običnog građanina. Na primjer, korištenje umjetne inteligencije za generiranje utjecajnijih i dojmljivijih političkih propagandnih videoisječaka ili prilagođavanje političkih poruka izravno pojedincima na temelju podataka prikupljenih o njima.

Ova vrsta upotrebe mogla bi lako poremetiti demokraciju kakvu poznajemo, budući da se politički vođe mogu izvući radeći što god požele – a pritom trpe minimalne posljedice. Nije ni čudo što je Yuval Noah Harari rekao da će 2024. biti posljednja godina ljudskih izbora.

Pod tim misli da će počevši od sljedeće godine umjetna inteligencija imati tako snažan utjecaj na način na koji stvaramo znanje i donosimo odluke – posebno političke – da će je svaki političar morati koristiti kako bi došao ili ostao na vlasti. I kao što je Putin rekao u prošlosti: tko kontrolira AI, kontrolirat će svijet.

Što možemo učiniti po tom pitanju? Koliko je ova kontroverza blizu rješenja?
Ni blizu. Dopustite mi da to kažem ovako: društveni mediji s lakoćom su s nama već 20 godina, i još uvijek postoji vrlo malo dogovora o vrsti propisa koje trebamo imati o njima. Optimistično je misliti da ćemo se moći dogovoriti oko propisa bilo koje vrste u vezi s umjetnom inteligencijom. Stići ćemo tamo, u jednom trenutku, ali će vjerojatno biti potrebna neka vrsta gotovo katastrofe prije nego što svi shvate moć umjetne inteligencije i koliko je ključno da je obuzdamo.

Možete li procijeniti koja će ljudska radna mjesta umjetna inteligencija ukinuti, koja poboljšati, a koja tek kasnije stvoriti?
Očigledan odgovor je onaj iz istraživanja koje su provele velike konzultantske tvrtke (McKinsey, BCG, itd.) i AI tvrtke kao što je OpenAI. Oni predviđaju budućnost u kojoj će najranjivije profesije biti one koje se temelje na znanju, tj. one u kojima vam je trebao čovjek da sintetizira informacije u znanje i uvide. Na primjer, analitičari, pisci vijesti, radiolozi i slični. U nekim slučajevima, OpenAI predviđa da umjetna inteligencija može pomoći profesionalcima da rade svoj posao 50% učinkovitije – što znači da nam treba samo polovica ljudi koji trenutno rade u toj profesiji.

Osobno mislim da je većina prognoza velikih konzultantskih tvrtki zapravo prilično konzervativna. Neću se nimalo iznenaditi ako umjetna inteligencija bude sposobna obavljati većinu poslova “bijelih ovratnika” u sljedeća dva desetljeća. I da, ta prognoza uključuje profesije koje se temelje na empatiji poput psihijatrije. Uostalom, kada kombinirate AI s virtualnim avatarima, vjerojatno možete stvoriti AI-psihologa koji bi bio puno uspješniji u svom poslu od većine današnjih ljudskih psihologa.

Pitanje je, dakle, što će preostati ljudskim bićima kad AI može sve i svašta. Kada uđemo u svijet obilja usluga, znanja i zabave?
Moje mišljenje je da će čak iu takvom svijetu i dalje postojati potreba za “oskudnim” uslugama i proizvodima, odnosno za rijetkim proizvodima i uslugama. Ponude koje će biti najrjeđe bit će one koje zahtijevaju od ljudskih bića da ulože svoje vrijeme u njihovo oblikovanje i isporuku.

Na primjer, čak i kad umjetna inteligencija može napisati najljepšu pjesmu, pjesma koju je napisao čovjek bila bi više cijenjena. Ne zato što je pjesma koju je napravio čovjek elegantnija ili rječitija, već zato što ćemo znati da je ljudsko biće uložilo vrijeme i trud u pisanje te pjesme. To je ono što ćemo cijeniti u svijetu obilja: ljudski trud, ljudske emocije, ljudsko vrijeme. I ne zvuči kao tako loš svijet.

Može li umjetna inteligencija promijeniti neke globalne tehnološke tokove, kao što je bio slučaj s industrijalizacijom, naftom ili čipovima?
Vjerujem da bi jedna od manifestacija umjetne inteligencije koja najviše obećava bila vladina umjetna inteligencija. Ili, ako to tako želite nazvati – gospodar umjetne inteligencije. To može biti jednostavno sustav koji zamjenjuje većinu vladinih dužnosnika procesima temeljenim na umjetnoj inteligenciji, ali održava demokraciju koju svi poznajemo i koju podnosimo.

Ili će to možda biti AI dobronamjerni diktator, koji može ući u feedove ljudi, shvatiti što oni stvarno žele, i integrirati njihove kombinirane i prosječne želje, unutar određene heuristike kao što je očuvanje ljudskih prava, u konačnu politiku koju će tada izvršiti. U svakom slučaju, čini mi se jasnim da će umjetna inteligencija preuzeti ključnu ulogu u revidiranju rada vlada diljem svijeta i učiniti vladine sustave jednostavnijim, učinkovitijim i djelotvornijim.

Kako će to utjecati na geopolitiku svijeta?
Nemam pojma, jer ovaj proces još nije ni započeo. Sve što mogu reći jest da trenutno živimo u svijetu nacionalnih država koji je još uvijek prilično mlad. Nacionalne države počele su dominirati svjetskom pozornicom tek u posljednjih 200 godina. Oni nisu konstanta ljudskog stanja i bit će zamijenjeni u jednom trenutku.

Ali čime? Kao što sam rekao, jedna od opcija je da ćemo imati AI vladare. Hoće li biti dobronamjerni ili sebični? Hoće li biti oblikovani i osmišljeni na svoje pozicije ili će ih se preuzeti nasumično, a da mi uopće ne shvatimo što rade? I koja će biti heuristika koja ograničava njihove vrijednosne okvire? To su pitanja na koja moramo odgovoriti, i kao čovječanstvo i kao građani vlastite nacije.