NASA-in »timelapse« koji prikazuje promjene u sezonskoj suigri biljnog svijeta i Zemljine površine u posljednjih 20 godina ubjedljivo je najgledaniji nedavni video američke svemirske agencije. Kako piše Novi list, u posljednjih tjedan dana od kad je objavljen pogledan je više od milijun i pol puta, a pored fascinantnih satelitskih snimki na kojima se povlačenje i bujanje zelenila doima kao da Zemlja diše, glavna zvijezda popularnog videa je Riječanka Ivona Cetinić.

Na spomenutom video uratku, naime, zapravo imamo priliku vidjeti rezultate kompleksnih optičkih satelitskih mjerenja koji ocrtavaju što se kroz sezone i godine događa s biljnim svijetom na kopnu i moru, a Ivona se pojavljuje u ulozi naratora kao jedna od trenutno najvažnijih oceanografkinja u redovima NASA-e, specijalizirana za optička mjerenja biologije fitoplanktona (biljnih planktona). Video je privukao i veliku pozornost najvećih svjetskih medija, pa se Ivona prošli tjedan pojavila i na podužem CNN-ovom prilogu u kojem američkoj javnosti pojašnjava ovaj fascinantni »zemaljski« dio NASA-inih istraživanja. Hrvatskoj znanstvenici to i nije prvi put da NASA-u predstavlja u medijima, što i ne čudi obzirom da se trenutno nalazi na čelu jednog od najvećih aktualnih oceanografskih projekata ove najveće svjetske svemirske agencije i jedna je od vodećih znanstvenica u tzv. Laboratoriju za ekologiju oceana u NASA-inom Goddard centru za svemirske letove.

Ivonin put do NASA-e odličan je primjer strelovite karijere koju naši najtalentiraniji znanstvenici mogu ostvariti u inozemstvu. Pred završetak studija iz biologije na zagrebačkom PMF-u, kao članica laboratorija prof. dr. Damira Viličića, sudjelovala je u međunarodnom projektu Dolce Vita na kojem se promatrao međusobni utjecaj geofizikalnih i bioloških procesa u Jadranu. Američki dio tima primjenjivao je metode bio-optike, drugim riječima koristili su svjetlo za mjerenje procesa u moru.

– Prisustvo različitih čestica uzrokuje i promjene svjetla, a time dakle i boje mora, što se može mjeriti instrumentima u moru i pomoću satelita. Sateliti koriste odbijanje sunčeve svjetlosti od površine mora, a instrumenti u moru imaju ugrađeno svjetlo i na sličnom principu rade mjerenja ispod površine, pojašnjava Cetinić Novom Listu.