U poljoprivredi i prehrambenoj industriji Hrvatska ostvaruje oko 7,5 posto BDP-a, bilježeći u tim područjima čak deset posto zaposlenih, a upravo je kroz Program ruralnog razvoja za poljoprivrednike i razvoj ruralnih krajeva osigurano oko 2,5 milijardi eura.

No, s druge strane Hrvatska znatno zaostaje po svim pokazateljima konkurentnosti od prosjeka Europske unije, a uglavnom smo u gotovo svim indikatorima – temeljem kojih se utvrđuje konkurentnost poljoprivredne proizvodnje – na začelju EU. Jedno od potencijalnih rješenja, točnije prilika za poboljšanje je u – digitalnoj poljoprivredi – o čemu smo razgovarali s troje hrvatskih stručnjaka.

Dobri domaći primjeri

Zvjezdana Blažić, vlasnica Geja savjetovanja, smatra kako je važno uhvatiti korak s novim trendovima jer se u ovom trenutku kroji budućnost za narednih 50-60 godina. “Oni koji sada prepoznaju novu poljoprivrednu revoluciju i potencijal digitalnih tehnologija, osigurat će sebi vodeću ulogu u ekonomskom razvoju u predstojećim godinama”, naglasila je Blažić koja smatra da Hrvatska ima dobre primjere poljoprivrednih proizvođača koji sve češće uvode digitalne tehnologije.

Navela je primjere poput Agrivija softvera za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom koji omogućava planiranje, nadzor i analizu svih aktivnosti na poljima. Uz Agriviju, tu su i drugi ponuđači posjeduju specifične softvere za poljoprivredu, poput aplikacije gnojiva koju je ponudila Petrokemija.

“Digitalne tehnologije pružaju daleko detaljniji uvid u procese u poljoprivredi nego što je to ikada ranije bilo moguće, omogućavaju da se pomire različiti kontradiktorni zahtjevi. Svaki segment proizvodnje – od pripreme zemljišta, preko sjetve, navodnjavanja, gnojidbe i zaštite bilja, pa do žetve i post-žetvenih aktivnosti – može se digitalizirati i tako učiniti efikasnijim.

No gomila podataka koji se mogu dobiti raznim satelitskim snimkama ili snimkama dronom te drugom suvremenim digitalnom tehnologijom, moraju se obrađivati i moraju se znati tumačiti. Farmeri se danas susreću s velikim brojem izazova; od klimatskih promjena, raznih bolesti, štetnika, zahtjevima za zaštitom okoliša i održivim upravljanjem resursima…

I njima su nužne suvremene tehnologije da bi izvršili svoj zadatak proizvodnje kvalitetne, zdravstveno ispravne i dobre, pametne hrane. Za potrošača je bitno da bi u konačnici hrana proizvedena uz pomoć pametnih tehnologija morala biti jeftinija jer digitalna proizvodnja dovodi do povećanja produktivnosti, a time i nižih cijena.

Suvremene digitalne tehnologije omogućuju potrošačima nabavku hrane direktno od proizvođača putem aplikacija na svom pametnom telefonu ili mogućnost provjere svih karakteristika proizvoda putem bar coda na proizvodu spojenog s aplikacijom na pametnom telefonu”, objašnjava Blažić. O primjerima i izazovima razgovarali smo s Mladenom Jakopovićem, predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), koji navodi da Hrvatska u prehrambenoj industriji i u modernim poljoprivrednim poduzećima i OPG-ima koristi nove tehnologije i robote, no brine ih neriješeno pitanje poljoprivrednog zemljišta.

“Dok druge države uvode nove tehnologije, naši poljoprivrednici još nisu riješili temeljna pitanja i strahuju da će im se oduzeti zemlja koju sad obrađuju, čime se dovodi u pitanje i investiranje u nove tehnologije’’, upozorava Jakopović.

Drugi ključan problem koji navodi je digitalna pismenost zbog koje staračko poljoprivredno stanovništvo teško primjenjuje nove tehnologije. “Podaci govore da je kod nas generacijski jaz jako izražen jer je više od 50 posto poljoprivrednika starije od 60 godina. No s druge strane udio mladih poljoprivrednika Hrvatsku stavlja visoko na razini EU, s prosjekom od šest posto’’, naveo je Jakopović.

Što se ulaganja u nove tehnologije u poljoprivredi tiče, smatra da to povećava produktivnost i smanjuje udio potrebne radne snage koju je sve teže pronaći na tržištu. Pritom je ulaganja, kaže, potrebno usmjeriti na tehnologije koje mogu zaštititi usjeve i proizvodnje.

No, nove tehnologije nisu jeftine, a u Hrvatskoj je danas veliki broj usitnjenih poljoprivrednika s malim površinama koji nisu financijski sposobni da ulažu u nove tehnologije”, naglašava naš sugovornik. One su ujedno stup su obećanja poljoprivrede 4.0 koju karakteriziraju dronovi koji nadgledaju polja, samohodni kombajni i traktori kojima u centimetar precizno upravlja GPS.

Poljoprivreda 4.0

Kako Jakopović tumači, iza izraza “smartfarming” i “precizna poljoprivreda” nalazi se obećanje efikasne upotrebe resursa i zaštite okoliša. Iako u Europskoj uniji Njemačka komparativno važi za jednu od najjačih gospodarstava, kada se pogledaju nužne pretpostavke u sektoru digitalne infrastrukture za industriju i poljoprivredu 4.0, ta usporedba ne drži vodu.

‘’Dok je u Švedskoj više od 60, a u Španjolskoj više od 45 posto kućanstava optičkim kablovima povezano na brzi internet, tom vrstom interneta u Njemačkoj može se pohvaliti samo 2,3 posto kućanstava. Da takva situacija ima posljedice u ruralnim područjima pokazuje najnovija studija Njemačkog udruženja poljoprivrednika (DBV), prema kojoj je 77 posto poljoprivrednika nezadovoljno brzinom svoje internetske veze. Možete zamisliti onda gdje smo mi. Bez odgovarajuće infrastrukture, poljoprivrednici ne mogu primijeniti nove tehnologije u mjeri u kojoj bi to željeli. To u krajnjoj instanci koči i konkurentnost agrara’’, dodao je Jakopović.

Europska komisija u planu obnove zbog posljedica korone planira izdvojiti 130 milijardi eura za podršku pristupa internetu poljoprivrednicima i daljnjih 35 milijardi eura za podršku digitalizaciji (iz ZPP-a i novih izvora).

‘’Vlada bi već sad trebala sjesti s fakultetima biotehničkih znanosti, poljoprivrednicima i strateški dogovoriti u kojem smjeru treba napraviti poboljšanja na nacionalnoj strani kako bi se ojačala produktivnost privlačenja sredstava iz Obzora 2020 koji će za poljoprivredni sektor izdvajati oko 10 milijardi eura. HPK je dio Bioeast inicijative u kojoj upozoravamo Komisiju na sve slabosti istočnih zemalja u privlačenju sredstava, no ako ne budemo više fokusirani na to, mogli bismo izgubiti prilike koje nam se pružaju kroz znatna sredstva potrebna za razvoj digitalizacije’’, rekao je Mladen Jakopović.

Poljoprivreda uz većinu gospodarskih djelatnosti postaje globalna i u takvu sve veći broj investitora ulaže zbog njezine perspektive. Ističe to Anđelo Raič, voditelj Centra kompetencije za poljoprivredu preradu i ruralni razvoj iz Apsolona te predsjednik Udruge konzultanata za ruralni razvoj.

Dodao je na to kako upravo zahvaljujući toj perspektivi raste broj istraživanja i uvođenja novih tehnologija u poljoprivrednu proizvodnju. Zato raste i konkurencija hrvatskom poljoprivredniku koji se još uvijek bori s osnovnim problemima poput malih i rascjepkanih posjeda, raspolaganja državnim zemljištem, navodnjavanja, visoke cijene kapitala, dodjela potpora, visokih nameta i sl. Unatoč tome, Raič smatra kako bi hrvatska poljoprivreda trebala ići u razvoj i praćenje trendova koji prijete produbljivanjem jaza konkurentnosti.

Investitora sve više

“Digitalizacija hrvatske poljoprivrede, s obzirom na opseg koristi i kompleksnost postupaka, ne smije ostati na dobroj volji ili potrebi pojedinih poljoprivrednih proizvođača, nego to mora biti proces u kojeg osim poljoprivrednika moraju biti uključena sva nadležna ministarstva, znanstveno-istraživačke institucije, lokalna zajednica, poljoprivredni i procesni konzultanti, kao i ostali dionici bitni za procese proizvodnje hrane.

Digitalizacija poljoprivrede u ovom trenutku za Hrvatsku predstavlja mogućnost podizanja konkurentnosti hrvatskog poljoprivrednika i s tim u vezi poboljšanje standarda ljudi koji se bave poljoprivredom te generacijsku obnovu poljoprivrednih gospodarstava što je preduvjet za održiv razvoj ruralnih područja’’, poručio je Raič.

U sklopu navedenog programa Obzor 2020 kojim je bilo omogućeno 100 milijuna eura za unaprjeđenje razvoja i korištenja digitalnih tehnologija u poljoprivredi i ruralnim područjima, razvijeni su Sweeper-robot koji bere paprike u često teškim uvjetima staklenika, te Vinerobot – bespilotno prizemno vozilo na solarni pogon koje može putovati kroz vinograde, testirajući je li grožđe spremno za berbu.

No, i dalje je tu problem hrvatskih poljoprivrednih gospodarstva i mikro ili malih rascjepkanih posjeda te troškova nabave i održava strojeva, na što naši sugovornici upozoravaju. “Digitalizacija u ovom sektoru prije svega ima zadaću optimizirati proizvodnju te proširiti tržište i smanjiti ovisnost o malom broju kupaca. Velik je broj digitalnih rješenja za ovaj sektor uključujući i automatizirane robote koji uz veliku preciznost i izrazito efikasno obavljaju kompletne proizvodne procese i pridonose optimizaciji procesa proizvodnje.

No, poduzeća se ne smiju koncentrirati isključivo na modernizaciju proizvodnih postrojenja. Važno je I da država s nacionalnim i EU fondovima potiče tvrtke u prilagodbi procesa upravljanja digitalnom dobu, kao i nabavu sofisticirane, automatizirane opreme za proizvodnju ‘’, zaključio je voditelj Centra kompetencije za poljoprivredu preradu i ruralni razvoj iz Apsolona te predsjednik Udruge konzultanata za ruralni razvoj Anđelo Raič.