Pametna tehnologija transformirat će, i već transformira, sve industrije. Predviđanja govore da će se u idućih dvadesetak godina poslovno okruženje iz temelja izmijeniti. Oni svjesni toga već su duboko ‘zaglibili’ u digitalnu transformaciju znajući da bez nje neće biti konkurentni i da je im opstanak na tržištu upitan.

Međutim, transformacija je nekima još uvijek dosta udaljen pojam. Koje su najveće prepreke u njenom provođenju – jesu li to financije, nedostatak znanja, manjak stručnih kadrova ili nešto četvrto te koliko je svijest o nužnosti transformacije prihvaćena u hrvatskom managementu, upitali smo stručnjake kojima je posao upravo digitalna transformacija, ali i one koji je trenutno provode u svojim tvrtkama.

Problem imaginacije

Goran Kalanj, CEO Serengetija, ističe kako je glavna prepreka imaginacija. To je, kaže, prepreka koja nema nikakve veze s tehnologijom.

“Prilično je lako razumjeti kako nešto radi i što omogućava, no osmisliti kako to korisno upotrijebiti je puno teže. Tehnologija je već dulje vrijeme toliko napredovala u svim pogledima da više nije ograničavajući faktor. Osim što je napredna, ona je i pouzdana i jeftina.

Do prije samo 15-ak godina da bi se isprobali neki novi modeli morali ste uložiti značajna sredstva u razvoj softvera, skupi hardver, skupe licence za baze podataka itd. Danas se inicijalna verzija aplikacije razvije vrlo brzo koristeći gotove cloud komponente, hardverski kapaciteti se također implementiraju u cloudu u modelu naplate po korištenju, a infrastrukturni softver je open source. Sve vrlo brzo i uz vrlo mali trošak”, kaže Kalanj i napominje da zato toliko puno disruptivnih biznisa pokreću studenti iz garaže. Ne treba im puno novaca niti znanja. Ono što im treba je imaginacija.

“Ljudima je sve teže držati korak s tehnologijom i pronaći adekvatnu primjenu koristeći vlastitu inovativnost. Ovaj problem nije samo u Hrvatskoj nego svugdje u svijetu. U Americi je najmanje izražen i zato njezino gospodarstvo tako brzo ide naprijed. Dodatno u Hrvatskoj mi imamo nešto slabije razvijenu kulturu prihvaćanja rizika i neuspjeha.

Volimo igrati na sigurno. Kada se igra na sigurno ne može se napraviti nikakav značajan iskorak. Mijenjanje poslovne kulture prema onoj koja je otvorena prema novom i neistraženom i koja je sklona izazivati status quo je nešto na čemu treba raditi od samih početaka odnosno od školovanja”, drži CEO Serengetija.

Drago Cmuk, poslovni direktor CADCAM grupe, smatra kako je najveća prepreka digitalnoj transformaciji znanje i napominje da postoje statistike koje to jasno pokazuju. Međutim, njihovo iskustvo pak jasno govori da tu prava prepreka nije u nedostatku znanja – nego u tzv.’little knowledgeu’ koji je zapravo prepreka pravom znanju.

“Dok su direktori većinom svjesni da moraju ‘nešto napraviti’ i spremni su potražiti savjet stručnjaka za digitalnu transformaciju, mnogi manageri ‘druge razine’su uvjereni da ako znaju svoj posao, automatski znaju dovoljno o dostupnim digitalnim rješenjima, a to jednostavno nije točno. Oni su izvrsni u svom poslu, ali zato ne mogu i ne stignu pratiti tehnološke trendove izučavati najučinkovitije alate za digitalizaciju procesa – to je posao konzultanata i implementatora.

Naučeni na tehnologije i procese od prije 10 ili 20 godina, opiru se promjenama zato što u cijelom procesu vide prijetnju vlastitom autoritetu, utjecaju i slično. Većina će inicijativa zapravo zapeti na toj, drugoj razini, kada stručni i sposobni inženjeri ‘točno znaju kako se nešto – ne može napraviti’. Tu je ključna vizija i umješnost direktora da upravlja takvim situacija, ne da ih ‘lomi’, nego da utječe inspirativno i pozitivno, ali odlučno”, ističe poslovni direktor CADCAM-a.

Na sličnom je tragu i Dejan Dokmanović, izvršni direktor regionalnog ureda Rittala, koji smatra kako je nužna promjena ‘mindseta’ naših poduzetnika i zaposlenika. Industrija 4.0 je još uvijek, kaže, teško probavljiv pojam, a tako ne bi trebalo biti.

“U cilju zadovoljenja operativnih dnevnih zahtjeva tržišta, većina naših poduzetnika nema vremena, ne želi, nema novaca ili ima strah od uvođenja potpuno nove filozofije posla i organizacije po principu ‘to meni ne treba’ odnosno ‘ja sam premalen’ ili ‘to je neisplativo’.

Ovakva razmišljanja su dugoročno jako pogrešna, jer se svakim danom smanjuje konkurentnost što u konačnici vodi do slabijeg ugovaranja, pada prihoda i općenite stagnacije. Financije su, dakako, drugi važan problem no njih se ne smije promatrati statički već razvojno.

Ulaganjem u digitalizaciju i robotizaciju proizvodnje postajete konkurentniji i zanimljiviji većim tržištima i igračima, što je preduvjet za rast i razvoj”, kaže Dokmanović i nadodaje da tu mogu pomoći EU fondovi jer upravo oni financiraju ovakva inovativna ulaganja. Ističe i kako ne treba imati strahove od konzultanata koji samo ‘uzimaju pare’.

Arthur Vašarević; Andreja Kajtaz; Drago Cmuk; Goran Pejić

Strah od promjena

“To su u pravilu vrlo ozbiljni specijalisti koji vam itekako mogu pomoći u kompletnoj analitici, ekonomici i izračunu povrata ulaganja, te pripremiti opsežnu dokumentaciju koju zahtijeva tijelo koje financira projekte. Digitalna transformacija je neizbježna za sve i što se prije to shvati veće su šanse za osiguranje dugoročnog rasta i razvoja”, stava je izvršni direktor regionalnog ureda Rittala.

Tonko Obuljen, predsjednik vijeća Hakoma ističe kako Europski Indeks gospodarske i društvene digitalizacije (DESI), Hrvatsku u 2020. smješta na 20. mjesto od 27 država članica, dok je po BDP-u Hrvatska zadnja u EU-u. Financije su sigurno izazov te je doći do kapitala za digitalnu transformaciju teže u Hrvatskoj nego u ekonomski jačim državama, kaže Obuljen.

“Digitalna transformacija je ogromna promjena koja zahvaća sve društvene skupine i mijenja postojeće procese, a u nekim slučajevima oni su uhodani stoljećima. Ona omogućava velike koristi građanima i poduzećima jer ubrzava usluge i čini ih dostupnijima, a jednako tako omogućava i uštede. Međutim, potpune učinke, pogotovo u uštedama, vidimo tek kada analogne procese u potpunosti zamijenimo digitalnim.

Najveću prepreku digitalnoj transformaciji smatram nespremnost određenih društvenih skupina za digitalizaciju, a ponekad i izostanak posvećenosti donositelja odluka da se promjene provedu do kraja i kako treba. Članovi društva koji nisu spremni za digitalizaciju i ne razumiju zašto je ona uopće potrebna imaju ogromni otpor, a ponekad i strah te je za njih digitalizacija najčešće obaveza, odnosno prisilna od trenutka kada se ukida analogna usluga.

Nedostatak znanja za transformaciju u Hrvatskoj manji je problem od osviještenosti čitavog društva koliku korist digitalizacija donosi. Prema pokazateljima ljudskog kapitala u DESI-ju Hrvatska je u EU prosjeku, a ističemo se s natprosječnim brojem ljudi s diplomama iz područja IKT-a”, kaže predsjednik vijeća Hakoma te nadodaje da gledajući pokazatelj integracije digitalne tehnologije u poduzećima, onda uopće ne stojimo loše i iznad smo prosjeka, ali morali bismo poboljšati digitalne javne usluge i povećati dostupnost širokopojasnog interneta vrlo velikih brzina u ruralnim područjima jer je on jedan od preduvjeta za pravu digitalnu transformaciju.

“Kad bismo sve ove pokazatelje pokušali protumačiti, rekao bih da je mnogo hrvatskih poduzeća shvatilo važnost digitalizacije, ulažu u skladu s vlastitim planovima i mogućnostima, ali istovremeno postoji dosta prostora za napredak i iskorak. Većina menagmenta koji dosad nije osvijestio nužnost digitalne transformacije i prilagodbe poslovanja u eri industrije 4.0 unaprijed su osudili svoja poduzeća na nestajanje”, mišljenja je Obuljen.

Goran Leci, direktor poslovnog područja IT i digitalizacija iz Končara – Inženjering za energetiku i transport, slaže se kako iz godine u godinu sve više hrvatskih tvrtki prepoznaje digitalnu transformaciju kao iznimnu priliku za napredak poslovanja i širenje van granica regije uz potencijal globalne prisutnosti, posebice s digitalnim uslugama poput softvera (SaaS).

Za uspjeh i provedbu digitalne strategije vrlo je važna priprema procesa, ali i zaposlenika na promjene koje donosi digitalna transformacija, smatra Leci.

Milan Komorčec; Goran Leci; Igro Grdić; Vladimir Kosanović

Nova znanja i kompetencije

“Nositelj odgovornosti za provedbu digitalne transformacije tradicionalno su najčešće uprave tvrtki, dok napredne i svjesne tvrtke ubrzano osnivaju izdvojena poduzeća koja predvode digitalnu transformaciju prema unutra i prema tržištu, u cilju rasta poslovanja i novih prilika za poslovne iskorake. Zato je važno biti svjestan i dobro promisliti sve rizike i moguće posljedice tih promjena, kako za tvrtku i zaposlenike, tako i za širi ekosustav dobavljača, partnera i kupaca.

Digitalnu transformaciju bez visoke usklađenosti s poslovnom strategijom nije moguće uspješno provoditi, stoga treba podignuti svijest i brigu o tome kako će digitalno poslovanje koristiti kupcima te boljoj tržišnoj poziciji i širenju poslovanja”, ističe Leci i napominje da su neke od najvećih prepreka s kojima su se susreli vezane su uz sam proces provedbe digitalne transformacije, uslijed povećanih inicijalnih financijskih zahtijeva te utroška vremena na tradicionalan način poslovanja, kao i nedostatak kadrova, odnosno potrebnih znanja za pripremu i uspješnu provedbu digitalne strategije.

“Digitalna transformacija zahtjeva razvoj novih znanja i kompetencija te promjenu organizacijske kulture u smjeru ključnih obilježja paradigme ‘digitalnog poslovanja’. Pritom su izrazito važni brzina djelovanja, interdisciplinarnost pristupa i primjena digitalnih alata i tehnologija.

Domenska znanja koja Končar nadograđuje s elementima digitalizacije, osiguravaju agilan i koordiniran rad tvrtke. Usmjerena promjena organizacijske kulture važna je za uspjeh provedbe transformacije poslovanja, a, između ostalog, pomaže i zadržavanju stručno specijalističkih kadrova te privlačenju talentiranih zaposlenika, posebice novih generacija.

Digitalnom strategijom moraju biti obuhvaćene smjernice poslovanja za minimalno deset godina unaprijed s jasnom vizijom koji će položaj tvrtka zauzimati na tržištu te s kojim uslugama i rješenjima će nastupati prema određenim segmentima tržišta.

S obzirom na to da se danas tržišta i tehnologije puno brže mijenjaju nego prije, nužan je agilan pristup planiranju i realizaciji poslovnih inicijativa, kao i kontinuirano preispitivanje i potrebne korekcije, u skladu sa zahtjevima tržišta i kupaca”, upozorava Leci.

Igor Grdić, country manager Central Eastern Europe u Vertivu, kaže kako se često može čuti da za nove digitalne trendove odnosno digitalnu transformaciju uz pomoć fiksnih i mobilnih pristupnih mreža (npr. 5G) nedostaje fizička infrastruktura, a također i stručnog kadra.

“Pojedini hrvatski poduzetnici još uvijek imaju nedovoljnu razinu svijesti o neizbježivosti digitalne transformacije, što zbog izazova i resursa koja ona zahtjeva, ali i nepoželjnog osjećaja ‘novog učenja osnova’ koji je dio procesa transformacije. Isto tako moram reći da je hrvatsko IT tržište postalo iznimno aktivno te isto tako imamo značajan broj hrvatskih kompanija koje provode digitalnu transformaciju već neko vrijeme.

Kvalitetna digitalna transformacija na srednji odnosno duži period pridonijet će osjetno uspješnijem poslovanju tvrtke, bilo da se radi o malim, srednjim ili velikim tvrtkama. Ta svijest sve je više u porastu, zbog čega možemo očekivati da će digitalna transformacija biti u budućnosti kamen temeljac napretka svake tvrtke”, ističe Grdić.

Predsjednik Uprave servisa Moj-eRačun Marko Emer mišljenja je da je glavna prepreka transformacije izostanak interesa za promjenama koji je možda posljedica nepoznavanja digitalnih procesa. Smatra kako je potrebno aktivnije buditi svijest hrvatskih managera o tome koliko novca gube na beskorisne procese.

“Uzet ću za primjer račun, koji je najraširenija knjigovodstvena isprava na svijetu i koji svaka tvrtka prima i obrađuje, zbog čega je uostalom i prvi digitalizirani dokument na razini EU. Knjiženje papirnatog računa u prosjeku uzima oko pet minuta, a procjena EU je da je trošak po jednom takvom računu, kada u njega uračunamo rad i sve ono što uporno zaboravljamo uračunati kao trošak, od sedam do 20 eura.

U Hrvatskoj danas već popriličan broj tvrtki zaprima eRačune, iako u kontekstu poslovanja s javnim i sektorskim naručiteljima, no onda ih opet, suprotno više zakonskih propisa, ‘printaju’ i ručno prepisuju kako bi knjižili.

Ponovit ću – XML dokument, što je eRačun, koji je zamišljen i kreiran tako da se preuzima jednim klikom i automatski učitava u računovodstveni program, netko printa iz njegovog slikovnog prikaza da bi ručno prepisao ono što bi softver sam popunio i tako gubi pet minuta po računu. Kada je broj takvih računa 120 mjesečno, na godišnjoj razini taj je nepotrebni posao nekome ukrao dva tjedna.

Koliko bi to u novcu bilo, neka izračuna svaki menadžer za sebe. Često se čuje kod takvih korisnika kako imaju ‘riješen eRačun’, no imati ga riješenim i koristiti njegov benefit, a potom digitalizirati i transformirati i ostale procese, potpuno su različiti pojmovi i definitivno različito korisničko iskustvo”, ističe Emer.

Marko Emer; Tonko Obuljen; Daria Kulikova; Dejan Dokmanović

Pandemija kao okidač

Andreja Kajtaz, direktorica Fininog Sektora komercijalnih digitalnih rješenja, kaže kako svaki razvoj i inovacija nailaze na određene prepreke, ali su te prepreke zapravo izazovi koji se rješavaju manje ili više kompleksno. I uglavnom nema jedinstvenih prepreka, već svaka organizacija, velika ili mala, zasigurno ‘muku muči’ sa sebi svojstvenim problemima.

“Svijest o digitalnoj transformaciji, baš kao i postulati industrije 4.0., postoje već dosta dugo. No, realno, pandemija je vjerojatno bila ta koja je naprosto pokazala da nužnost digitalne transformacije mnogih sustava i kompanija, mora izdominirati. Utoliko, prepreke zasigurno mogu biti i financijske prirode, s obzirom na to da prilagodbe više ne mogu čekati, ali i činjenica kako je razvidno da je potražnja za stručnim resursima puno veća nego što je tržište u mogućnosti ponuditi.

Deficitarnost potom znači i nužnu sposobnost prilagodbe cijeni rada, a navedeno nekom uspijeva lakše, nekom teže. Sve su to izazovi za premostiti”, ističe Andreja Kajtazi i nadodaje kako svijest o nužnosti transformacije u hrvatskom managementu mora postojati i biti prihvaćena, jer teško da postoji alternativa, želimo li biti uspješniji i konkurentniji u okruženju i šire.

“Pozitivni pomaci u Hrvatskoj odnose se na to da sve više tvrtki shvaća kako digitalna transformacija nije samo ‘IT pitanje’, te da neće donijeti smanjenje broja radnih mjesta, već će proizvesti prilike za kreiranje novih digitalnih usluga i poslovnih modela”, ukazuje direktorica Fininog Sektora komercijalnih digitalnih rješenja.

O ubrzavanju digitalne transformacije kao dobroj posljedici pandemije govori i Vladimir Kosanović, direktor GlobalLogic Hrvatska. Tome u prilog, kaže, ide i Deloitteovo međunarodno istraživanje među glavnim direktorima za nabavu prema kojemu je percepcija važnosti digitalne transformacije porasla za čak 20% u odnosu na 2019. godinu. No digitalna transformacija se ne događa sama od sebe već je potrebno pristupiti strateški i izmijeniti dotadašnji način rada, upozorava Kosanović.

“U tom procesu najveća prepreka je najčešće organizacijska kultura. Kultura se gradi od vrha, pa kao takva jako ovisi od CEO-a i top managementa kompanije i ako oni nemaju jasnu viziju i ne daju podršku, takvi projekti propadaju.

Propadaju jer su to izrazito kompleksne promjene koje zahtijevaju duboko razumijevanje i promišljanje modela funkcioniranja, organizacije rada i transformacije svih tih područja. Samim time je jasno da se prije konkretnih radnji prema digitalnoj transformaciji treba pozabaviti vizijom poslovanja i digitalnom strategijom”, naglašava direktor GlobalLogica Hrvatska i nadodaje kako su organizacijska kultura nespremna na promjene i nedostatak digitalne strategije, često praćeni i s neadekvatnom i neefikasnom organizacijskom strukturom što u starom modelu poslovanja nije bilo vidljivo kao sada u agilnijem svijetu.

Na to se i nadovezuje i nedostatak digitalnih vještina bez kojih se u digital native kompanijama ne može efikasno raditi. “Nažalost, u Hrvatskoj su svi ti trendovi još izraženiji jer po svim najvažnijim komponentama kao što su inovativnost, korporativno upravljanje, ulaganje u obrazovanje, kaskamo za razvijenijim državama. Imamo dobrih primjera, ali to je premalo u ukupnim brojevima i nerelevantno u globalnim razmjerima.

GlobalLogic je globalno prisutan i ima priliku učiti iz brojnih projekata s puno tržišta, a s obzirom na to da se u pravilu radi o klijentima koji su digital native i veliki su za hrvatske okvire, ta znanja su vrlo dragocjena. Rad za takve klijente i velike projekte je prilika i za korištenje novih tehnologija, a kako bismo mogli držati korak s promjenama nudimo široki spektar znanja i iskustava – ‘from chip to cloud’, kaže Kosanović te nadodaje kako ne treba gubiti nadu, već treba pokazivati dobre primjere i raditi i ulagati.

“U nedavno predstavljenoj Bijeloj knjizi 2020., autor Velimir Šonje je ustvrdio da se svijest u Hrvatskoj razvija, ali brzina promjena koja je ključan faktor konkurentnosti nije dovoljna. Sukladno tome, moderni menadžeri moraju biti agilni i donositi odluke, pa iako one bile krive. Bolje je donijeti bilo kakvu odluku nego nikakvu. No, jasno je da u slučaju pogrešne odluke treba brzo reagirati i prilagoditi se novoj situaciji. Eksperimentiranje i učenje iz pogrešaka su pojmovi koji bi trebali ući u naš DNK”, smatra Kosanović i ističe kako je paradigma da brze ribe jedu spore ribe danas postala još aktualnija.

“Da velike ribe jedu male ribe, to je svima znano. Mi smo vrlo mala riba i uz to još i spora, pa uz brzinu moramo biti ili još brži ili pametniji ili najbolje oboje. Kako bismo ubrzali naš razvoj potreban nam je osviješten i obrazovan vodeći kadar koji je globalno orijentiran, kultura koja dopušta učenje iz pogreški i eksperimentiranje te digitalni stručnjaci i odgovarajući alati”, kaže direktor GlobalLogica Hrvatska. Da je pandemija ubrzala transformaciju slaže se i Arthur Vašarević, generalni direktor Schneider Electrica za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu.

“Naše industrije istovremeno moraju smanjiti troškove, ali i pametnije koristiti postojeće resurse. Kako bi se postiglo oboje, postoji rješenje – digitalizacija. COVID-19 značajan je akcelerator digitalne tehnologije, donio je nove uvide, te je ojačao temeljne potrebe za daljinskim upravljanjem, otpornijim i fleksibilnijim poslovanjem, učinkovitosti na svim razinama te održivosti”, ističe Vašarević i napominje kako možemo očekivati da će u bliskoj budućnosti mnogo toga biti postavljeno za rad na daljinu.

Daljinsko povezivanje i nadzor omogućit će veću okretnost, sigurnije radne uvjete te općenito veću razinu sigurnosti.

“Tijekom krize mnoge su industrije doživjele nemogućnost slanja radnika na lokacije, što je dovelo do operativnih kašnjenja. Operacije bez intervencije čovjeka omogućuju industriji nastavak poslovanja i bez fizičke prisutnosti. Primjena proširene stvarnosti, tzv ‘Augmented Reality’, u našim rješenjima omogućuje operaterima da ’izdaleka’ nadgledaju i dijagnosticiraju probleme na strojevima, te donesu potrebne odluke”, objašnjava Vašarević i nadodaje da bez obzira radi li se o zdravlju, politici ili prirodnim katastrofama, moramo pojačati otpornost poslovanja, kako bismo krize mogli prevladati.

“COVID-19 nije promijenio osnove, ali je naglasio potrebu za agilnošću i prilagodbom. U svijetu u kojemu je gospodarstvo pod velikim pritiskom, to je poziv na razvoj svijesti, učinkovitost, ali i održivost. Kako bismo shvatili ove osnovne stvari, najvažnije je povjerenje, digitalizacija i partnerstvo – koje je ključno za zajedničko razvijanje poslovanja. korak po korak, sukladno mogućnosti svakog od nas”, kaže generalni direktor Schneider Electrica za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu.

Svaki izazov ima rješenje

Digitalna transformacija je nužnost, a ne opcija, ističe Goran Pejić, pomoćnik Uprave za tehničke poslove u CVH. Kako bi neka organizacija ostala konkurentna na tržištu i u toku s promjenama u tehnologijama, prilagodba mora biti kontinuirana, kaže Pejić.

“Digitalna transformacija stoga nije jednokratan zadatak, već stalni razvoj. U nekim sektorima ta potreba još možda nije toliko izražena, iako su tijekom pandemije koronavirusa gotovo svi morali prilagoditi svoje aktivnosti i koristiti ‘novu’ tehnologiju, smatra Pejić i nadodaje kako je zasigurno dio uzroka stagnacije nekih u nedostatku financija i vizije, pa i stručnih kadrova, ali svaki izazov ima rješenje.

“CVH se posebno ponosi edukacijama svojih zaposlenika, koje smo uspjeli organizirati i tijekom proteklog izazovnog razdoblja. Državni stručni ispit bio je važan i veliki projekt prošle godine, organizacijski izuzetno zahtjevan zbog prikupljanja dokumentacije, administriranja prijava, dostave literature, posebnih epidemioloških uvjeta, ali su naši radnici uz dodatnu pomoć video materijala i drugih digitalnih rješenja polučili odličan uspjeh.

Radnici također kontinuirano mogu učiti i pratiti novitete putem sadržaja na našem online sustavu. Ove je godine u STP CVH uvedena i dostava elektronički potpisanih dokumenata putem online aplikacije, a već je omogućena i dostava digitalne police osiguranja od automobilske odgovornosti.

Takav način dostave podataka povećava njihovu kvalitetu i ubrzava procese. Jednako tako, prilikom tehničkog pregleda vozila koriste se uređaji koji se spajaju na elektroničko sučelje vozila i prenose podatke o (ne)ispravnosti te drugi potrebni uređaji koji omogućuju RFID prijenos podataka.

Vlasnici vozila rezultate svog tehničkog pregleda i status predmeta ispitivanja (atesta) mogu provjeriti online, kao i koristiti elektroničku bazu podataka Jomologia, koja sadrži veliku količinu tehničkih podataka vozila koja se službeno prodaju ili su se prodavala u Hrvatskoj, zajedno s njihovim novonabavnim cijenama”, kaže Pejić.

Ima novca i ljudi

Daria Kulikova, Salesforce Marketing Cloud Architect i direktorica LeverUP Consultinga smatra kako prepreke kod provedbe digitalne transformacije nisu toliko financije koliko pravilno postavljanje prioriteta.

“Na primjeru našeg velikog klijenta iz sektora građevine vidimo da, u slučaju da početkom 2020., kada je građevinski sektor bio ozbiljno pogođen koronakrizom, nisu donijeli odluku u korist projekta digitalizacije, vrlo vjerojatno da kraju godine ne bi bilo proračuna za digitalnu transformaciju prodaje i marketinga. Uvođenje Salesforcea potrebno je gledati kao investiciju pa tako i treba pristupiti ovakvim projektima.

Potrebno je odgovarajuće planiranje s promišljenim kriterijima za procjenu”, naglašava Daria Kulikova i nadodaje da marketing definiraju kao sve sofisticirane aktivnosti kojima neka tvrtka pokušava doprijeti do svojih kupaca i korisnika.

Goran Kalanj

“Dostavljanje prave informacije u pravo vrijeme, pravom korisniku, može dramatično povećati prodaju i poslovne rezultate općenito. A baš je to čini mi se nedovoljno poznato u poslovnim krugovima u Hrvatskoj. Tvrtke mogu i trebaju iskoristiti svoje podatke iz prošlih poslovnih aktivnosti kako bi poboljšale buduće poslovanje, a mi kao stručnjaci za CRM rješenja upravo im to možemo pružiti”, poručuje direktorica LeverUP Consultinga.

Milan Komorčec, izvršni partner za financije, prodaju i marketing u DignetSoftweru, smatra da je svijest o nužnosti transformacije, i ne samo svijest, već i konkretni koraci, prilično prisutno u managementu vodećih hrvatskih kompanija. Osim toga, napominje, tu ima i novaca, i znanja i stručnih kadrova. Međutim, kad je riječ o vojsci srednjih i malih trgovačkih društava, tu je stanje šaroliko i nije dovoljno dobro.

“Ima dobrih primjera gdje su srednji i mali poslovni subjekti duboko svjesni potrebe za transformacijom i bez obzira na visinu investicije, odlučuju se za transformaciju jer prepoznaju da im to jamči dugoročnu održivost.

S druge strane, imamo i niz srednjih i malih poslovnih subjekata kojima ulaganje u transformaciju nije prioritet i koji ne prepoznaju transformaciju kao preduvjet dugoročne održivosti i opstanka. A kad postanu svjesni svog propusta, onda je najčešće već kasno i ne stižu nadoknaditi propušteno”, kaže Komorčec i nadodaje da na promicanju potrebe za transformacijom država i komorski sustavi čine puno, ali da se te njihove aktivnosti ne uspijevaju probiti do poslovnih subjekata u onoj mjeri u kojoj bi to bilo potrebno.

“Možda je uzrok tome što se tom dijelu poduzetnika nitko ne obraća brutalnom iskrenošću i porukom: ili ćete se transformirati ili postoji velika vjerojatnost da ćete nestati”, zaključuje izvršni partner za financije, prodaju i marketing u DignetSoftweru.