Očekujem značajan trend preokreta percepcije Hrvatske kao neperspektivne okoline za osobni i poslovni razvoj zbog niza razloga. Prije svega kod nas još uvijek vlada sigurno okruženje što uključuje nisku stopu razbojstava, sigurno i slobodno kretanje na javnim mjestima, ugodna klima, interesantna geostrateška pozicija na rubu Istoka i Zapada.
Krasi nas i odlika zdrave mediteranske hrane, a i digitalna infrastruktura nam nije beznačajna u odnosu na ostale. Toj tezi u korist govore i rekordni brojevi koji su ostvareni u avioprijevozu kojim se intenzivnije koristi ona malo ‘jača’ populacija. Sve je veći broj onih koji Hrvatsku vide ne samo kao turističku destinaciju već i kako izbor za ‘second home’, a nerijetko stranci dolaze i odabiru Hrvatsku za duži ili čak trajni boravak jer su upravo tu pronašli najbliži ideal mjesta u kojem žele živjeti.
Oni koji govore suprotno ili imaju zatvorene oči ili ne žele priznati da smo jedna od vodećih država po kvaliteti života koji je trenutno globalno moguć. Nije tome zaslužna aktualna vlast, ali nije niti neka prethodna. Jednostavno nam je tako ‘grah pao’, a da toga ogromna većina nas nije niti svjesna. Ako usporedimo dostupne socijalne usluge građanima u odnosu na, recimo, SAD, tu smo daleko sigurniji da ako nam se nešto dogodi nećemo završiti kao beskućnici na ulici koji zadnjih godina upečatljivo dominiraju u svim većim američkim gradovima.
Činjenica je da smo u prošlosti imali kvalitetnije javno zdravstvo, a da se već duže vrijeme svim silama trudimo i ovo što je od njega ostalo do kraja uništiti. Ali to ipak ne mora biti tako. Hoće li politika to konačno željeti dovesti u red prije nego bude prekasno, to ipak ovisi o tome koga ćemo na izborima birati i kakve će kompetencije odabrani imati.
Kada bi pokušali zaustaviti pad javnih zdravstvenih usluga te konačno dovesti u red funkcioniranje pravne države na svim razinama, što posebno uključuje brzinu rješavanja sporova ali i povjerenje u sustav, mogli bi konkurirati za jednu od najpoželjnijih destinacija za život. Vrlo poželjno bi bilo povećati opću mobilnost i tok roba kroz unaprjeđenje željezničke infrastrukture, koja je sramotno zanemarena, a može nam biti strateška poluga za budući razvoj. Nedostatak kompetencija odgovornih i tromost sustava naš su najveći grijeh koji svakodnevno ispaštamo, a na žalost činimo malo da to promijenimo.
Previše smo očekivali od ulaska u EU, Schengena i od uvođenja eura. Sve smo to odradili, ali to nije riješilo naše ključne i strateške probleme jer to niti neće urediti nitko osim nas samih.
Dobra vijest je da imamo kompetentnih ljudi na raspolaganju, vrijednih i motiviranih, potrebno ih je prepoznati, podržati i dati im šansu da mijenjaju društvo na bolje. Kao ZICER dajemo sve od sebe da podržimo inovativne, odgovorne i vrijedne pojedince kako bi realizirali svoje ideje s ciljem stvaranja boljeg gospodarstva i prosperitetnije budućnosti.
