U strateškoj i financijskoj perspektivi Europske unije do 2020. godine, istraživanje, razvoj i inovacije predstavljaju jedan od glavnih prioriteta u cilju postizanja pametnog, održivog i uključivog rasta.

Dodatna pogodnost za Hrvatsku je i korištenje EU sredstava iz strukturnih fondova , gdje je primjerice samo kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija do 2020. godine osigurano oko 5 milijardi kuna za jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, a koja su prvenstveno namijenjena domaćim tvrtkama, znanstvenim organizacijama i javnom sektoru kao potpora za razvoj inovacijske infrastrukture i novih proizvoda / procesa i usluga.

Zagrebačka tvrtka Inovacije i razvoj jedna je od rijetkih domaćih savjetodavnih tvrtki specijaliziranih za pripremu i provedbu razvojno-istraživačkih projekata financiranih iz EU sredstava i ostalih nacionalnih i međunarodnih izvora financiranja. Direktora tvrtka, Bojana Bajića, upitali smo koliko su domaće tvrtke i institucije spremne za povlačenje sredstava EU fondova u sklopu tematike pametnih gradova, kako se može povećati njihova konkurentnost te treba li razvoj pametnih gradova bazirati samo na ICT-u, energetici i mobilnosti.

Koliko su domaće tvrtke, znanstvene institucije i javni sektor uspjeli iskoristiti bespovratna sredstva EU fondova za istraživanje i razvoj u sklopu tematike pametnih gradova?
Što se tiče potencijala korištenja EU sredstava za ulaganja u istraživanje i razvoj koje možemo svrstati pod tematiku pametnih gradova i ako bi pratili trendove u ostalim zemljama EU, tu svakako možemo reći da Hrvatska taj potencijal slabo koristi. Trenutno je razvoj u tom području najviše prisutan kod javnih znanstvenih organizacija gdje imamo primjera da su naši fakulteti i instituti i nositelji projekata, a ne samo partneri na projektima široke partnerske strukture. No, na razini tvrtki, a naročito javnog sektora, dosadašnji rezultati su puno slabiji. Ovo ne bi bio toliki problem ukoliko bi naše javne znanstvene organizacije bile povezanije s gospodarstvom i javnim sektorom kako bi se rezultati istraživanja i razvoja uspješno transferirali i komercijalizirali. 

Što je uzrok tomu i kako se ta situacija može promijeniti?
Za korištenje EU sredstava za istraživanje i razvoj, organizacije i timovi istraživača moraju biti dokazivo kompetentni za provedbu projekata što je u našim uvjetima moguće samo ukoliko dionici zajedničkim kapacitetima pokušaju stvoriti inovacijsko okruženje koje će omogućiti razvoj novih proizvoda i usluga. Teško da možemo očekivati da će samo javna ulaganja u vrijednostima primjerice do 50.000 eura u inovativne startupove dovesti do revolucionarnih promjena na području primjene domaćih znanja i tehnologije u tematici pametnih gradova, iako ovaj pristup ne treba zanemariti, čak naprotiv treba ga i dodatno ga poticati s obzirom da ova politika može dovesti do kvalitetnih rezultata u najkraćem roku. No, smatram da za dugoročni razvoj mora postojati jaka platforma koja će omogućiti svim dionicima procesa kolaboraciju na projektima, dijeljenje materijalne i nematerijalne imovine u cilju bržeg i učinkovitijeg kreiranja novih proizvoda i usluga te direktnu suradnju u razvoju s potencijalnim korisnicima novih tehnologija / usluga. Mislim da prvi korak kod korištenja EU sredstava kojima Hrvatska raspolaže u ovom trenutku mora ići u tom smjeru – na jačanju istraživača i uspostavi materijalnog okruženja te financijskih instrumenata koji će ove inpute brže pretvoriti u gotove tehnologije i proizvode. Dodjela pojedinačnih potpora pojedinim poduzetnicima ili znanstvenim organizacijama može biti samo ograničavajućeg dometa ukoliko nemamo kompletnu infrastrukturu koja će omogućiti replikaciju, nadogradnju i bržu komercijalizaciju rezultata istraživanja i razvoja. 

Koliko elementi urbanizma i socio-ekonomskih aspekata utječu na razvoj gradova?
S obzirom na to da se gradovi međusobno razlikuju, svaki mora naći svoj put prema održivosti. Dosadašnja praksa u Hrvatskoj i zemljama u okruženju pokazala je da se problematika primjerice energetske održivosti rješava jednostavnim mjerama energetskih sanacija objekata i uvođenja obnovljivih izvora energije bez šireg sagledavanja stanja i uvođenja holističkih mjera koje bi bile kreirane na razini prostorno-funkcionalnih cjelina grada, koje osim urbanizma moraju uzeti u obzir i socio-ekonomski kontekst stanovništva na tom području te ostale faktore poput modela predikcije klimatskih promjena, predviđanja razvoja prostora i tehnologija za 10, 20 ili 50 godina i slično. 

Gotovo svi pametni gradovi svoju priču baziraju na ICT-u, energetici i mobilnosti. Vi tvrdite da to nije dovoljno 'pametno'. Zašto?
Primjena novih tehnologija i usluga često se bazira na pretpostavci kako je tzv. 'gradogradnja' svoj proces širenja u vrijeme financijskih kriza dovršila i da nove mjere pametnih gradova treba horizontalno primijeniti na cjelovite postojeće sredine ne uzimajući u obzir aspekt da je grad živo biće u kojem se postojeće prostorno-funkcionalne cjeline transformiraju i u skladu sa socio-ekonomskim statusom stanovništva. Stoga smatram da bi razvoj tehnologije trebalo više povezati sa socio-ekonomskim istraživanjima, podacima vezanim za klimatske promjene te u užem smislu s urbanističkim trendovima i znanstvenim predviđanjima razvoja društva i tehnologije. Bez sagledavanja svih ovih faktora svaka nova tehnologija / usluga ima rizične i ograničene dosege, a šire potencijale teško može iskoristiti samo jedan mali tim istraživača već je to izazov za cijelo društvo. 

Inovacijski klaster

Centar kompetencija u Rijeci

Najbolji prvi korak u cilju dostizanja trendova u razvijenijim zemljama EU za nas može biti uspostava inovacijske infrastrukture. Takav primjer projekta u pripremi je Centar kompetencija za pametne gradove u Rijeci, koji predstavlja inovacijski klaster namijenjen financiranju iz sredstava EU u čije osnivanje su uključene vodeće IT i energetske tvrtke u Hrvatskoj, male i startup tvrtke te Sveučilište u Rijeci, a sve bazirano na otvorenoj istraživačkoj i testnoj platformi Grada Rijeke i gradskih komunalnih poduzeća. Naša tvrtka u tom procesu omogućava stručnu pomoć kod pripreme ovakvog kompleksnog projekta te osigurava koordiniranost projektnog tima, provjeru kvalitete istraživačkog programa, usklađenost projektne dokumentacije s kriterijima i metodologijom pripreme EU projekata i slično.