Osim što je važna prehrambena namirnica, plemenita pečurka, poznatija kao šampinjon, ima i održivu primjenu. Naime, istraživači sa Sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj otkrili su da se otpad nastao od uzgoja gljiva može koristiti za pročišćavanje vode.

Bijeli šampinjon proizvodi enzime koji razgrađuju lignin, polimer koji povezuje celulozna vlakna biljaka, a ti enzimi mogu razgraditi i druge tvari, pojasnili su nizozemski znanstvenici u studiji koju su u travnju objavili u Springerovom časopisu “Primijenjena mikrobiologija i biotehnologija”.

Primijetili su da nije bilo mnogo koristi od supstrata preostalog nakon berbe u šampinjona u Nizozemskoj, zbog čega se ga se u velikim količinama otprema u Njemačku gdje ga se potom koristi kao gnojivo.

Uzevši to u obzir, odlučili su testirati koliko učinkovito supstrat može ukloniti kontaminirajuće tvari iz vode. U vodu su dodali osam tvari, uključujući kemikalije iz herbicida, kofein i farmaceutske proizvode, a zatim su ih kombinirali s fragmentima supstrata. Otkrili su da je, ovisno o tvari, supstrat u tjedan dana uklonio čak 90 posto organskih mikrozagađivača iz vode.

Trošak na teret zagađivača
U Ujedinjenom Kraljevstvu posebno raste zabrinutost oko zagađenja vode. Istraživači sa Sveučilišta Brunel u Londonu i Sveučilišta Portsmouth lani su pronašli više od 50 kemikalija u morskoj vodi uz južnu obalu Engleske, uključujući farmaceutske proizvode te pesticide. U izvješću o mikrozagađivačima u vodi iz 2023., Europska investicijska banka upozorila je da ih konvencionalne metode pročišćavanja ne uklanjaju u potpunosti te da su troškovi dodatnih tretmana “značajni”, piše CNBC.

Na tom tragu, europski zakonodavci još u travnju odobrili su nove mjere za tretiranje otpadnih voda u urbanim sredinama. Kako bi pokrili dodatne troškove nastale kvartarnim pročišćavanjem, to jest, uklanjanjem širokog spektra mikroonečišćivača, u skladu s načelom “onečišćivač plaća”, proizvođači farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda koji dovode do onečišćenja gradskih otpadnih voda trebali bi doprinijeti s najmanje 80% troškova dodatnog pročišćavanja kroz shemu proširene odgovornosti proizvođača (EPR). No, čini se da Engleska još nema planove za uvođenje sličnih pravila.

Primjera mikoremedijacije u kojima su gljive ‘uskočile’ u obranu okolišu, a kako bi sanirale štetne tvari u tlu i vodi, ne manjka. Ekvadorski farmeri koristili su ih za čišćenje amazonske prašume nakon izlijevanja nafte.

Stanovnici kalifornijskog okruga Sonoma uz pomoć bukovača su iz okoliša uklanjali toksine uzrokovane požarom, dok su na Novom Zelandu, istraživači gljive upotrijebili za liječenje tla kontaminiranog pesticidom PCP. U Clevelandu jedna arhitektonska firma čak podržava korištenje gljiva za razgradnju napuštenih gradskih kuća.

Da su gljive itekako korisne, pokazala je i studija koju su u svibnju objavili Van Brenk i suradnici, a koja je pokazala da supstrat kao i “čaj” dobiven njegovim namakanjem mogu ukloniti tekstilne boje iz vode. Uzmemo li u obzir navedene primjere, mogli bismo se zapitati zašto se uporaba gljiva za čišćenje okoliša ne primjenjuje šire.

Profesorica ekološke biotehnologije na Sveučilištu Middlesex Diane Purchase, kazala je da je to najprije zbog nedostatka ulaganja. “Uključivanje dodatnog koraka u sustav za obradu otpadnih voda zahtijeva početno ulaganje za promjenu postojeće infrastrukture”, smatra Purchase.

Za pročišćavanje većih količina otpadnih voda s pomoću gljiva nužan je multidisciplinaran pristup, to jest suradnja inženjera okoliša sa svim ostalim dionicima, naglasila je. Paola Micaela Mafla Endara, biologinja sa Sveučilišta Lund u Švedskoj ističe da treba postojati više “mostova” koji povezuju istraživanja u ovom području. Inače, riječ je o koautorici studije objavljene 2023., a u kojoj znanstvenici tvrde da gljive mogu imati “učinak usisavača” na nanoplastiku u tlu.

Startupi ‘samo niču’
Globalna podatkovna platforma Dealroom izvijestila je da je broj startupova koji rade s gljivama u gotovo deset godina s 32 porastao na više od 80 u 2021., a čini se da ulagači slijede taj trend. U posljednjih pet godina, 139 startupa koji se temelje na tehnologiji micelija/gljivama ukupno je prikupilo 2,5 milijardi dolara.

Neki od njih su i američki Mycocycle koji koristi gljive za recikliranje starih guma i građevinskog otpada te švedski MycoMine koji gljivama razgrađuje zagađivače i pretvara ih u biomasu, organski materijal koji se može koristiti kao obnovljivi izvor energije. Tvrtku čiji će glavni proizvod biti supstrat od gljiva planira osnovati i Van Brenk.

“Voda je naš primarni izvor života i ako uništavamo naše rijeke, tada vjerojatno uništavamo i naš izvor pitke vode. Mislim da je upravo to društveni problem s kojim se svi suočavamo”, zaključila je.