Prema novoj studiji, promjena se događa zbog toksičnih metala koji se oslobađaju odmrzavanjem permafrosta, prenosi BBC.

Otkriće je iznenadilo istraživače iz Službe nacionalnih parkova Kalifornijskog sveučilišta u Davisu i Geološkog instituta SAD-a, koji su proveli testove na 75 lokacija planinskog lanca Brooks. Prema studiji objavljenoj u časopisu Communications: Earth & Environment, činilo se da su rijeke i potoci u posljednjih pet do deset godina “pohrđali” i promijenili boju.

Promjenu boje i zamućenje uzrokuju metali kao što su željezo, cink, bakar, nikal i olovo, od kojih su neki otrovni za riječne i potočne ekosustave. Sve ovo događa se, otkrili su istraživači, dok se permafrost otapa i izlaže vodene putove mineralima koji su tisućama godina bili zarobljeni pod zemljom.

Brett Poulin, koautor studije i profesor toksikologije za okoliš na UC Davis kaže kako je ovaj proces uobičajen u područjima koja imaju povijest rudarenja, poput dijelova Kalifornije. “Ovo je klasičan proces koji se događa u rijekama u kontinentalnom dijelu SAD-a koje su više od 100 godina bile izložene procesu rudarenja”, objašnjava.

“Ali vrlo je zapanjujuće vidjeti to kada ste u nekoj od najudaljenijih divljina i daleko ste od rudnika.”

Arktičko tlo prirodno sadrži organski ugljik, hranjive tvari i metale, poput žive, unutar permafrosta, kaže studija. Visoke temperature uzrokovale su susret ovih minerala i izvora vode oko njih dok se permafrost topi. Studije su pokazale da se Arktik zagrijava četiri puta brže od ostatka svijeta, prenosi N1.

Poulin kaže da se radi o doista neočekivanoj posljedici klimatskih promjena.

Istraživači su koristili satelitske snimke kako bi odredili kada je došlo do promjene boje na različitim rijekama i potocima. “Na nekoliko lokacija, najdrastičniji porast bio je između 2017. i 2018. i poklopio se s najtoplijim godinama zabilježenim u tom trenutku”, rekao je Poulin.

Ova promjena boje povezana je s “dramatičnim padom” života u vodi, što izaziva zabrinutost zbog toga kako će kontinuirano topljenje permafrosta utjecati na zajednice koje se oslanjaju na te vodene putove za piće i ribolov.

Samo u arktičkim rijekama na Aljasci obitava niz riba koje su “od ključne važnosti za preživljavanje, sportski i komercijalni ribolov”, napisali su istraživači. Poulin je rekao da su lokalne zajednice izrazile svoju zabrinutost i zapažanja istraživačima još prije sedam godina.

Aljaska nije jedina država koja se suočava s ovim fenomenom. Druga studija, objavljena samo mjesec dana prije nego što su istraživači na Aljasci objavili svoja otkrića, govori o tome kako Stjenovite planine u Coloradu doživljavaju slične učinke, između ostalog, zbog zagrijavanja klime.

Studija, koju je objavio Water Resources Research, bilježi povećanje koncentracije metala – sulfata, cinka i bakra – u 22 planinska potoka u Coloradu u posljednjih 30 godina. Istraživači su otkrili da je smanjeni tok potoka odgovoran za polovicu povećanja, dok je druga polovica, kako kažu, posljedica odmrzavanja smrznutog tla koje omogućuje ispiranje minerala iz podloge.

Slična istraživanja povećanja koncentracija metala i rijetkih zemljanih elemenata u planinskim rijekama i potocima provedena su u čileanskim Andama, europskim Alpama i Pirinejima u sjevernoj Španjolskoj.

Iako su neka od tih područja bila izložena rudarskim nalazištima i stoga su tijekom godina zabilježene koncentracije metala u rijekama i potocima, zapažena povećanja postavljaju pitanja o tome kako će klimatske promjene nastaviti utjecati na planinske izvore vode.

Istraživači na Aljasci nastavit će svoje istraživanje u nadolazećim godinama kako bi odredili lokaciju izvora metala i minerala te kako će to utjecati na vodeni i ljudski život.