Ono što Rimac automobili rade, i tek će raditi, u naprednoj tehnologiji električnih vozila, to bi po pitanju bespilotnih letjelica mogla postati splitska tvrtka Alpha Sagittarius.

Niz godina profesor Branko Klarin okuplja na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), studente zaljubljenike u aeronautiku kojima je na raspolaganje za istraživanje i “igru” stavio i svoj laboratorij. No, kako je koja generacija odlazila s fakulteta, gubilo se i stečeno znanje o aeronautici te su novi studenti kretali iz početka.

Zbog toga je prije koju godinu osnovana Udruga na FESB-u, Aerotehnička udruga Split (AUS), koja je uspjela povezati znanje i iskustvo više generacija studenata, što je pak rezultiralo projektom bespilotne letjelice Vector VX-3. Splitski studenti su sa svojim projektom drona pobrali niz nagrada u Hrvatskoj i Europi, a nedavno su se vratili i iz SAD-a gdje su na uglednom aeronautičkom studentskom natjecanju AUVSI SUAS, koje se tradicionalno održava u mornaričkoj bazi u Marylandu, iza sebe ostavili konkurenciju poput Harvarda, Penn Statea ili Berkeleya, a bili su najuspješnije sveučilište iz Europe te se plasirali ispred rimskog i minhenskog sveučilište koja prednjače u ovim tehnologijama.

Kako pojašnjava Đani Vrsalović, jedan od bivših studenata FESB-a i jedan od inicijatora osnivanja AUS-a, interes potencijalnih partnera i investitora je nakon nastupa u SAD-u bio toliki da je njihov rad prerastao mogućnosti udruge te su se morali registrirati kao komercijalna tvrtka.

Kako je već sam Vrsalović imao registriranu tvrtku Alpha Sagittarius, koja se primarno bavila brodarstvom i turizmom, početkom 2019. odlučeno je da ona postane temelj razvoja projekta razvoja komercijalnog drona u kojem je Vrsalović većinski vlasnik, a ostali sudionici partneri. Očekuju da bi bespilotna letjelica, težine oko 5,5 kg, trebala biti na tržištu početkom 2021., a iako je prerano govoriti o cijeni, procjene su da bi se ona trebala kretati od 60 tisuća eura naviše.

Iako se kod spominjanja drona najčešće misli na multirotor koji se diže i upravlja sa svoje četiri elise, poput helikoptera, ovdje se radi o dizanju koji podrazumijeva fiksni trup te krila. To je jedan inovativni modularni dizajn, a što su nam priznali i u SAD-u, koji omogućuje da se dron prilagođava potrebama korisnika.

U konačnici će mu se moći instalirati i elise na fiksni trup pa da ima karakteristike i multirotor”, ističe Vrsalović. Radi se, dodaje, o vrlo ozbiljnom alatu koji će tijekom godine dobiti još kvalitetnije karakteristike i softver koji će imati elemente umjetne inteligencije.

“Očekujemo da bi njegova primarna funkcija trebala biti u akcijama potrage i spašavanja na moru i u planinama. Bit će optimiziran za energetski nadzor dalekovoda, cjevovoda ili pak vjetroelektrana i sl. Sa softverom, kojeg sami razvijamo, imat će mogućnost da i bez upravljanja operatera sam izvršava operacije te uočava probleme prema unaprijed zadanim postavkama. Autonomija od maksimalnih tri sata će biti dovoljna da i izvrši hitnu dostavnu, npr. krvne plazme ili lijekova, iz Splita na Vis i vrati se – imat će mogućnost nošenja tereta do cca 1,5 kg”, pojašnjava Vrsalović.

Zasad je u tvrtki zaposleno četvero ljudi, uz još njih tri koji rade povremeno, a imaju i niz partnerskih tvrtki. “Ovo je gotovo u potpunosti hrvatski projekt – naravno da moramo vani kupiti računalo i kamere jer to u Hrvatskoj ne možemo proizvesti. No, sve ostalo, od kompozitnih materijala, sustava komunikacije, softvera i ostaloga razvijamo ovdje. Dok smo projekt razvijali u sklopu udruge, kompozitne materijale nam je radio Rimac.

No, kada smo i mi i oni postali ozbiljniji igrači, više nema kapaciteta za to pa smo pronašli novog partnera u kaštelanskoj tvrtki Brzoglas, a komunikacijsku opremu nam razvija zagrebački Stratowave – Connect”, kaže. Zasad je u projekt uloženo 1,5 milijuna kuna gotovog novca, od čega nešto više od milijuna dolazi iz EU fondova. Iako još ne planiraju ići u vojne namjene svoje letjelice, Vrsalović stidljivo najavljuje da im je to drugi korak o kojem još ne želi detaljnije govoriti te će to ostaviti po strani dok ne usavrše dron u prvom koraku i njegovim komercijalnim namjenama.

“Vojska ima posebne NATO standarde koji podrazumijevaju puno zahtjevniju, i višestruko skuplju opremu. To uvelike podiže cijenu razvoja, a i konačnu cijenu takve letjelice. Razmišljamo o tome, ali zasad neka to ostane samo na tome”, kaže. Smatra da Alpha Sagittarius ima velike prilike za razvoj jer je tehnologija bespilotnih letjelica u Europi dosta zaostaje za SAD-om i nekim drugim zemljama te da oni sa svojim idejama i znanjem mogu puno napraviti u segmentnu komercijalnih, a nakon toga i vojnih bespilotnih letjelica.

Prijelomna točka da se iz udruge krene u osnivanje komercijalne tvrtke je bila situacija s natjecanja AUVSI SUAS-a u SAD-u, gdje su nastupali članovi udruge, i gdje je za njihov projekt Vector VX-3, možda i najviše interesa na čitavom sajmu, pokazao glavni probni “pilot” Američkog ratnog zrakoplovstva (U.S. Air Force) za besposadne letjelice te je čak bio navaljivao da mu splitska ekipa proda svoj projekt kojeg bi onda on s partnerima dalje razvijao i komercijalizirao.

Tada su shvatili da su postali “ozbiljni igrači” te da su to stvari koje se ne mogu više razvijati kroz udrugu nego na komercijalnoj bazi kroz tvrtku. Kako iz udruge nisu ništa mogli prebaciti u tvrtku, naravno osim know howa ljudi, s projektom izrade prototipa se krenulo iz početka, a Vrsalović ističe da se ovdje radilo o puno ozbiljnijem poslu i pristupu jer se više nije radilo o amaterima i hobiju nego o poslu s vrhunskom tehnologijom.