Kada je početkom 18. stoljeća bravarski poduzetnik Thomas Newcomen konstruirao prvi komercijalno uspješni niskotlačni parni stroj nije mu, vjerojatno, bilo niti na kraj pameti da će položiti kamen temeljac industrijske revolucije. On je, kao poduzetan i uspješan poduzetnik, samo naumio riješiti problem svojih klijenata – što lakše, brže i jeftinije izvući vodu iz rudnika. Kao i prije 300 godina tako i danas čovjek juri unaprijediti svijet u kojem živi.
Razvoj je otišao tako daleko da više nema potrebe da ljudi izlažu svoje živote u rudnicima. Za to imaju, primjerice, DOK-ING-ov električni rudarski sustav na daljinsko upravljanje, odnosno robota koji može raditi iskop u podzemnim prostorima visine od samo 90 do maksimalno 170 centimetara.
S druge strane tim znanstvenica s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu već 13 godina radi na razvoju prirodnih NADES otapala (Natural deep eutectic solvents) koja su zamjena za štetna organska otapala koja se naširoko koriste u svim industrijama, pa tako i u dobivanju biljnih pripravaka.
Obje ove važne domaće inovacije itekako su važne za podizanje kvalitete života, kao što je bila i ona Newcomena, no njihov tržišni uspjeh tek treba biti potvrđen. Upravo je to najveći izazov razvoja inovacija jer njihova pozitivna društvena svrha ne mora rezultirati uspjehom. Put do njega, posebno danas u globaliziranom i brzo mijenjajućem svijetu, vrlo je neizvjestan, a pritom i skup. Poduzetnicima i znanstvenicima koji razvijaju inovacije stoga je važna svaka pomoć koju na tom putu mogu dobiti.
Upravo tome će služiti EIT Community Hub, zajednica koja u Hrvatskoj od rujna prošle godine predstavlja Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT), a koja je nedavno na velikom događanja u Zagrebu i službeno predstavljena. EIT je dio (treći stup) Obzora, poznatog europskog programa namijenjenog financiranju istraživanja i inovacija čiji budžet od 2021. do 2027. iznosi čak 95,5 milijardi eura. No poduzetnici i znanstvenici do tog novca moraju znati doći. U tome će im pomagati EIT Community Hub.
Ova velika i, na prvi pogled, zamršena organizacija, sastoji se od devet Zajednica znanja i inovacija, iliti EIT KICs-a. U Hrvatskoj djeluje njih pet (Urban Mobility, RawMaterials, Manufacturing, Food i Health). Riječ je o javno-privatnim partnerstvima, koja se sastoje od istraživačkih institucija, tvrtki, investitora te predstavnika javnih vlasti, i koja zajednički rade na rješavanju specifičnog društvenog izazova.
Svi oni kroz EIT KICs dobivaju pomoć u vidu edukacija, razvoja poslovanja i inovacija. Ovakvom širokom suradnjom i potporom svi navedeni imaju bolju šansu u realizaciji svojih ideja ili rezultata istraživanja.
“Uloga EIT Communityja je povezati sve ove dionike te im dati sve relevantne informacije kako se uključiti u EIT-ove programe. Također, naša je važna uloga u povezivanju lokalnog financiranja s europskim te pomoći poduzetnicima u skaliranju projekata”, kaže Miro Hegedić, EIT Community Officer u Hrvatskoj. Sam EIT na raspolaganju u istom periodu kao i Obzor Europa ima 2,92 milijarde eura namijenjenih razvoju zajednice, ali i financiranju projekata.
Kako EIT zajednica i KICs-i funkcioniraju u praksi najbolje dokazuju dva primjera s početka teksta – tvrtka DOK-ING i startup Nades Design. DOK-ING je već godinama dio EIT RawMaterialsa, dok je Nades Design prošao predakceleracijski program EIT Jumpstarter. Obje kompanije ističu benefite koje su dobile sudjelovanjem u EIT-ovim programima.
“EIT RawMaterials nije samo administrativna i financijska podrška već nas povezuje s velikim i malim partnerima iz cijele Europe koji su vezani uz industriju. Preko njih smo se povezali i s obrazovnim sustavom. Rudarska industrija, naime, nije toliko popularna pa nam je veliki izazov privući talente. Ovako dobivamo vrijedne kontakte. Također, dobivamo i njihov “label”, odnosno brendiranje, koje nam daje važnu vidljivost na svjetskim sajmovina”, objašnjava Luka Petro, izvršni direktor DOK-ING Mininga.
Zanemariva nije niti financijska injekcija koju su dobili putem EIT RawMaterialsa. Za projekt komercijalizacije portfelja rudarskih proizvoda, konkretno podzemnih robota, vrijednog 6 milijuna eura, DOK-ING je dobio 60 postotno sufinanciranje od EIT-a. “On nam pomaže da završnu fazu razvoja proizvoda dovedemo do kraja”, ističe Petro.
Znanstvenice iz Nades Designa sudjelovanjem u EIT Jumpstarteru dobile su, s druge strane, neprocjenjiva poduzetnička znanja. “Kroz “pitcheve” i poslovne treninge dobile smo brojne nove vještine. Naučile smo napisati poslovni plan, ali i dobro predstavljati projekt na kojem radimo. Usto, sudjelujući u predakceleracijskom programu saznale smo i za program EWA (Empowering Women in Agriculture) na koji smo se također prijavile te osvojile prvo mjesto i prvih 10 tisuća eura potpore. Ta nam je potpora pomogla u dobivanju prvog financiranja u iznosu od 200 tisuća eura u sklopu natječaja iz NPOO namijenjenog startup i spinoff poduzećima mladih istraživača”, ističe Manuela Panić iz Nades Designa.
Ovaj startup nastao na temelju znanstvenih istraživanja pod palicom profesorice Ivane Radojčić Redovniković s PBF-a trenutačno radi na komercijalizaciji zelenih NADES otapala koja omogućuju pripremu biljnih pripravaka na ekonomski i ekološki održiv način, čineći ih ujedno sigurnim za ljudsku uporabu. Panić ističe da u komercijalizaciji ciljaju na tri industrije: prehrambenu, kozmetičku i farmaceutsku.
Obje ove kompanije završile su u EIT-ovim programima zahvaljujući poznanstvima. DOK-ING od suradnika s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, a Nades Design zahvaljujući sudjelovanju u domaćem akceleracijskom programu SPOCK, danas Nuqleusu. Sada, zahvaljujući osnivanju EIT Community Huba, informacije o mogućnostima koje nudi veliki sustav ovog europskog Instituta imat će na jednom mjestu.
“Naša je uloga biti moderator i približiti EIT svim akterima, od poduzetnika do istraživača. Usto, želimo biti spona između njih i tijela javne vlasti koja kreiraju inovacijske politike s ciljem stvaranja boljeg ekosustava”, ističe voditelj EIT Community Huba u Hrvatskoj.
Navodi da je do danas EIT u Hrvatsku uložio 12 milijuna eura te podržao 110 kompanija. Usto, više od 2500 tisuće ljudi prošlo je njihove edukacijske programe. Kao primjere uključenosti domaće znanosti i tvrtki ističe još, osim dvoje navedenih, i Građevinski fakultet u Zagrebu koji je s Betonom Lučko dio EIT Manufacturinga, kao i zadarski HSTech.
Da na komercijalizaciji inovacija Europa mora poraditi posebno je apostrofirano u izvješću Maria Draghija o europskoj konkurentnosti. Izvješće posebno naglašava inovacijski jaz Europe u odnosu na SAD i Kinu, koji moramo premostiti. Primjerice, u posljednjih 50 godina u Europi nije nastala niti jedna nova kompanija s tržišnom kapitalizacijom većom od 100 milijardi eura, dok je u istom periodu u SAD-u razvijeno šest kompanija čija procjena vrijednosti prelazi trilijun eura.
U vrijeme nikada turbulentnijih odnosa Europe i SAD-a o premošćivanju ovog jaza ovisit će svjetska dominacija, a s njom i sustav vrijednosti koji ćemo živjeti. Hrvatska po inovativnosti, pak, ne stoji dobro niti u europskim, a kamoli svjetskim razmjerima. No, stvari se polako mijenjaju, a inovacijski ekosustav gradi.
Trenutačno za projekte istraživanja i inovacija poduzetnici i znanstvenici, kroz razne natječaje iz europskih fondova, na raspolaganju imaju čak 700 milijuna eura kapitala. Tu je i već spomenuti europski program Obzor, a visokotehnološke ideje nastale na sveučilištima ili znanstvenim organizacijama, ili one koje s njima surađuju, mogu računati na hrvatsko-slovenski VC fond Vesna koji raspolaže s oko 50 milijuna eura kapitala. Ogroman je to novac za kojeg treba imati dobre ideje, poslovni plan i dobro razvijen inovacijski ekosustav.
“On je sve konkretniji i rezultati se vide. No ovaj trenutak dostupnosti novca moramo iskoristiti za razvoj još robusnijeg ekosustava koji će dati još bolje ishode”, ističe Hegedić.
I Petro iz DOK-ING Mininga pozitivno ga ocjenjuje. “Postoje mehanizmi financiranja i dobra provedbena praksa koja novac usmjerava na, rekao bih, prava mjesta. Međutim, treba poraditi na boljoj komunikaciji i edukaciji o obavezama i pravima onih koji posežu za financiranjem inovativnih projekata iz europskih fondova. Moj je dojam da tvrtke od njega zaziru ili se u potpunosti na njega oslanjaju. Dakle, imamo dvije krajnosti i njih treba balansirati”, poručuje Petro.
Kao njegovu manu navodi nedostatak novca za financiranje viših faza razvoja inovacija. “Nakon dolaska do faze dokaza koncepta još je dug put do uspješnog biznisa te za tu fazu još uvijek nema toliko otvorenih poziva i izvora financiranja”, upozorava Petro dodajući da je dio puta koji se odnosi na izlazak na tržište jednako važan kao i onaj razvoja ideje i dolaska do dokaza koncepta. Pritom navodi da nisu sve industrije u istoj poziciji. IT-u je u ovoj fazi, kaže, nešto lakše jer je pristup korisnicima jednostavniji. No u rudarskoj, u kojoj posluje DOK-ING Mining, on je mnogo duži jer je riječ o vrlo velikoj i konzervativnoj industriji u kojoj se, između ostalog, tvrtke suočavaju s geografsko-logističkim izazovima, objašnjava.
Žarko Janić iz zajedničkog društva Siemens Energy i Končar tome dodaje da kronično nedostaje poziva namijenjenih velikim kompanijama. “Gotovo svi pozivi vezani uz financiranje inovacija te projekata istraživanja i razvoja namijenjeni su malim i srednjim poduzećima što nas čini neprihvatljivim prijaviteljima”, upozorava. Miro Hegedić kao mane navodi, često spominjani, jaz u suradnji između gospodarstva i znanosti. “Još uvijek nam nedostaje motivacije u komercijalizaciji znanstvenih istraživanja”, kaže Hegedić.
Na ovaj problem upozorava i Janić. “Naša iskustva suradnje s nekim fakultetima nisu bila sjajna. Razmimoilazili smo se u shvaćanjima roka, intelektualnog vlasništva i slično. Trebalo bi više raditi na razumijevanju poduzetničkih potreba na fakultetima, iako vidim da ta suradnja na nekima, poput Fakulteta strojarstva i brodogradnje, medicine i FER-a, dobro funkcionira”, ističe Janić.
Jaz između znanosti i gospodarstva potvrđuju brojna izvješća o domaćem inovacijskom ekosustavu koji se polako podiže, ali je još uvijek na europskom dnu. Tako nas Europska ljestvica uspjeha u inoviranju ocjenjuje kao najlošije inovatore, odnosno one u razvoju, što znači da smo ispod 70 posto europskog prosjeka, jednako kao i Bugarska, Rumunjska, Poljska, Slovačka i Latvija.
Također, upozorava Hegedić, kronično nam nedostaje uključenost velikih kompanija u domaći startup ekosustav. “Prilikom nedavnog posjeta Japanu saznali smo da su tamo ključni investitori u startupe korporacijski venture capital fondovi. Dakle, velike kompanije imaju svoje fondove koji ulažu u mlada inovativna poduzeća. U Hrvatskoj toga još uvijek nema”, ističe Hegedić navodeći da bi strukturiran pristup financiranja startupa mogle razviti brojne velike tvrtke poput Atlantica, Končara, Podravke, ali i državnih kao što je HEP.
Dok se čeka mobilizacija korporativnog kapitala tvrtke i znanost iskorištavaju europski, nacionalan i novac fondova rizičnog kapitala. Da potencijala ima dokaz je i Vesna Capital, VC fond koji su zajednički osnovali Europski investicijski fond te razvojne banke iz Hrvatske i Slovenije (HBOR i SID Banka). U nešto više od pola godine djelovanja Vesna Capital je podržala sedam projekata u dvije države čime se je obvezala na milijun eura investicija. Iz Vesne ističu da prilika za ulaganja uistinu ima.
To potvrđuju i nacionalni rezultati u okviru programa Obzor. Kako je rečeno na konferenciji EIT Community HUB Kick-off u ovom trenutku imamo ugovoreno 136 milijuna eura za oko 350 projekata. Na pola puta najvećeg europskog istraživačko-inovacijskog programa Hrvatska je uspjela ugovoriti više novca no što je u čitavom prethodnom razdoblju od 2014. do 2020. Tada smo sveukupno “povukli” 134 milijuna.
Jedan od poznatijih, a ujedno i najveći domaći projekt, koji je u okviru ovog programa dobio novac je onaj MARBLE – Centar izvrsnosti u pomorskoj robotici i tehnologijama za održivo plavo gospodarstvo, vrijedan 30 milijuna eura. Nositelj ovog projekta, na kojem je više partnera, je zagrebački FER-om čiji tim vodi profesor Nikola Mišković.
Ovim novcem na bivšem Brodarskom institutu u Zagrebu bit će izgrađen Centar u kojem će 50 stručnjaka raditi na istraživanjima autonomnih podvodnih vozila, podvodnih uređaja koji komuniciraju putem akustike, iskorištavanja energije mora i oceana za unaprjeđenje izdržljivosti autonomnih podvodnih vozila te područja rekonstruiranja pomorske infrastrukture i autonomnih vozila u obliku simulacijskih modela.
“Ovim projektom stavljamo Hrvatsku na kartu izvrsnosti u istraživanju i inovacijama”, rekao je profesor Mišković prilikom njegova predstavljanja. S 34,6 milijuna eura “osvojenih” na natječajima Obzor najbolji domaći sudionik je Institut Ruđer Bošković. Slijedi ga FER-a s 30,7 milijuna eura. Najveće domaće kompanije koje su, na ovim izrazito kompetitivnim natječajima, uspjele dobiti sufinanciranje su Genos (12,4 milijuna), Bio-Mi (5,7 milijuna) te Genera (5,4 milijuna). Zanimljivo među najvećim domaćim korisnicima Obzora je i državna Jadrolinija (4,1 milijun). Ipak, u top deset korisnika tek su dvije privatne tvrtke: Genos, biotehnološka kompanija, na čijem je čelu poznati znanstvenik Gordan Lauc, te Bio-Mi, koji razvija nove materijale.
Sugovornici kažu da do nedavno nije bilo mnogo znanja u privatnom sektoru za korištenje ovog programa. Usto, za prijavu su često nužne međunarodne suradnje, kojih je malo u privatnom sektoru. Zato i ne čudi da u dobivanju novca iz Obzora prevladavaju fakulteti.
Ipak, pomaci se vide. Sama činjenica da su inovacije sve češća i važnija tema korak je u dobrom smjeru. Njihovo jačanje važan je dio programa Vlade. One će uostalom biti ključne u podizanju konkurentnosti zemlje. Kako kaže Janić, svi žele veće plaće, no za to moramo podizati efikasnost gospodarstva. Ono bez tvrtki i znanosti koji razvijaju usluge i proizvode koje mogu globalno konkurirati i koje nude dodanu vrijednost ne može rasti.
