Dok se gospodarstva najrazvijenijih država svijeta užurbano prilagođavaju radu od doma, mali, hrvatski startup Nephos dobio je veliku globalnu priliku. Zagrebački startup postao je traženo ime u brzorastućem svijetu virtualnih konferencija.

Unazad mjesec dana Nephos je surađivao s najvećom softverskom kompanijom na svijetu Microsoftom i globalno vodećim IT edukatorom, britanskim Fast Laneom, na transformaciji konferencije OpenHack iz fizičke manifestacije u virtualnu. To je bilo toliko uspješno da se otad održava po jedan takav virtualni događaj tjedno.

U idućih će pak deset dana u Hrvatskoj, Nephos surađivati s Microsoftom i partnerima na organizaciji prve velike virtualne konferencije unas, WinDays Virtuala. Bojan Hadžisejdić, suosnivač i direktor tvrtke Nephos kaže da su WinDaysi najveća poslovno-tehnološka konferencija u Hrvatskoj. Obično okupe i više od 1500 sudionika. Prvi virtualni dan u sklopu te manifestacije, kaže, ne bi ga iznenadilo da ima i više posjetitelja nego klasični WinDaysi.

“Ipak na virtualnu konferenciju nije potrebno putovati, niti organizirati smještaj već je dovoljno priključiti se preko interneta, a mislim da neće biti tehničkih ograničenja po pitanju broja posjetitelja, jer se radi o iznimno skalabilnoj cloud infrastrukturi”, kaže Hadžisejdić.

Dodaje da su virtualni sastanci većih i manjih formata uobičajena stvar u IT industriji i drugim izvoznicima već godinama, ali da su od početka pandemije postali normala čak i u državnim službama. “Radna skupina za umjetnu inteligenciju pri Ministarstvu gospodarstva, čiji sam član kao predstavnik HUP-a, vodi vrlo produktivne sastanke preko videokonferencija što samo potvrđuje zašto se koronavirus već zove najuspješnijim transformacijskim menadžerom ikad”, kaže Hadžisejdić.

Organizacija konferencija ili event management velik je biznis. Prema istraživanju “ Global Economic Significance of Business Events”, koje je proveo Events Industry Council, riječ je o industriji koja je u 2017. globalno generirala 1500 milijardi dolara prometa. U zapadnoj Europi to je industrija teška 435 milijardi dolara, a u srednjoj i istočnoj Europi od 32 milijarde dolara. No, gotovo je cijeli taj sektor blokirala karantena zbog suzbijanja pandemije.

Iznimka ima. Prva virtualna konferencija ConventionView organizirana je u New Yorku 1993. godine, ali nije zaživjela. Porast interesa za virtualnim konferencijama zabilježen je 2000. i 2001. godine, kad je došlo do pada burze zbog dot-com balona. Virtualne konferencije kao takve nisu ni tada zaživjele, ali jesu hibridne.

Postalo je uobičajeno da se s događanja rade live prijenosi, da se predavanja streamaju na Youtube i Facebook, da se rade webinari, online chatovi, a sve se više pričalo i o virtualnim svjetovima i VR-u. Danas je u Hrvatskoj normalno da se virtualno ide u školu i na fakultet, da postoji virtualna poslovnica banke, da gradovi imaju virtualne ture, čak i da se stomatologu može doći na virtualni pregled zuba.

Prije deset godina pokrenut je i prvi Virtualni dan karijera i znanja, u organizaciji portala MojPosao, a koji je odmah po otvaranju privukao više od 7000 posjetitelja. Iako su slična fizička događanja pobudila veći interes, ovaj se virtualni sajam održao do danas.

Bojan Hadžisejdić iz Nephosa, hrvatskog startupa koji je u posljednje tri godine s 350.000 kuna došao do lanjskih 2,9 milijuna kuna prihoda, navodi da kompanije diljem svijeta pa i u Hrvatskoj, ponovo jako traže digitalne kanale da bi došle do korisnika i partnera.

“Kada je odgođen Salon automobila u Ženevi, VW je svoj štand virtualizirao i tako predstavio svoje inovacije i nove modele. Postoji mnogo ideja o tome što napraviti da bi se konferencije i događaji općenito iz fizičkog prebacile u virtualni svijet. Mnogo je formata koji se istražuju i tek će se vidjeti koji će zaživjeti”, kaže Hadžisejdić.

Ističe da glavno pitanje kod virtualnih konferencija nije tehnologija već kako posjetiteljima i sudionicima ponuditi iskustvo prave konferencije. Tehnologija je tu, pojašnjava, sporedna, jer postoji niz tehnoloških rješenja koja to omogućuju.

“Glavno je pitanje kako online događanje učiniti zanimljivim nekome tko ga prati preko ekrana. Ne govori se tu o webinaru, koji obično traje 45 do 90 minuta, već o konferenciji koju će netko pratiti i do osam sati”, kaže Hadžisejdić. Dodaje da je i pitanje je kako organizirati predavače, koordinirati njihovo uključivanje uz interakciju, omogućiti publici da sudjeluje u događanju i postavlja pitanja.

“Kolegica Nina Šindija iz FastLanea i naš Tomislav Tipurić su prvu probu imali još u studenom prošle godine kada nije bilo niti naznake o pandemiji, no željelo se isprobati koncept virtualnih OpenHackova, a sudjelovali su timovi od Engleske pa sve do Indije. Onda se dogodila pandemija koja nas je natjerala da sve prebacujemo u virtualni svijet pa tako i s OpenHack”, zaključuje Hadžisejdić.