Metalurgija je oduvijek na našim prostorima bila značajna sastavnica industrijske proizvodnje, a Sisak je bio jedan od njezinih nacionalnih središta.

Kakva je danas situacija s metalurgijom i industrijom općenito, posebice na području Banovine, razgovaramo s izv.prof.dr.sc. Zdenka Zovko Brodarac, dekanicom Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji djeluje u Sisku.

Sisak je nekada bio jedan od značajnijih metalurških i općenito industrijskih centara šire regije. Kakva je danas situacija?

Gospodarski razvoj sredinom 20. stoljeća nametnuo je potrebu bržeg osposobljavanja visokostručnih i specijaliziranih kadrova u tehničkom području, uključujući i metalurgiju, tako da je svakako osnovna značajka Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao jedine znanstveno-nastavne ustanove u zemlji koja već 60 godina na preddiplomskoj, diplomskoj, poslijediplomskoj, a i na stručnoj razini pruža visokoškolsko obrazovanje iz područja metalurgije činjenica da je iznikao direktno iz proizvodnje. Metalurgija osim izvorne definicije podrazumijeva izučavanje daleko šireg spektra fenomena, procesa i svojstava. Danas je moderna metalurgija specifično polje koje se bavi dizajnom, razvojem i karakterizacijom materijala od onih svakodnevnih koji nas okružuju u našim domovima, radnim mjestima, ali i materijala s posebnim zahtjevima za specifične namjene poput onih za automobilsku ili svemirsku industriju. Pritom treba poznavati i proizvodne procese. Kroz ove prethodne spoznaje provlači se oporaba i zbrinjavanje metalnih materijala i otpada iz proizvodnje kojim se bavi industrijska ekologija.

Metalurška proizvodnja je u svijetu profitabilna dok je u Hrvatskoj ipak identificiran niz problema, među kojima su nerazvijeno poslovno okruženje, nedostatak investicija te loša komunikacija između malih i srednjih poduzetnika iz područja metalne industrije, znanstvenih institucija, visokih učilišta te lokalnih i regionalnih vlasti. Ako želi biti konkurentna, današnja proizvodnja mora se temeljiti na suvremenoj tehnologiji, učinkovitim proizvodnim postupcima, ali isto tako i na visokokvalificiranoj radnoj snazi. Za razvoj svakog pa tako i ovog polja, imperativ čini suradnja visokoškolske zajednice i gospodarstva, ulaganje u znanost i istraživanje te zajednički napori u obrazovanju i razvoju visokokvalitetnih stručnjaka – metalurga.

Kako je došlo do osnivanja ovoga fakulteta u Sisku?

Ove akademske godine Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu slavi 60. obljetnicu visokoškolskog obrazovanja iz polja metalurgije, 101. obljetnicu od početka održavanja prvog predmeta Metalurgija koji je postao neizostavan na mnogim odjelima tadašnje Tehničke visoke škole, ali i 351. obljetnicu Sveučilišta u Zagrebu. Vrlo rano se uočavaju potrebe za obrazovanjem u polju metalurgije i koncentriranjem znanja u gradu Sisku i bivšem Institutu Željezare Sisak. Sve su se aktivnosti odvijale pod patronatom tadašnjega direktora Željezare Sisak Norberta Vebera, čije je ime svojedobno nosila i sisačka srednja škola.

Osnivanje Metalurškog odjela i Tehnološko pogonskog odjela za naftu u Sisku, na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, 1960. predstavlja prekretnicu za razvoj metalske industrije ne samo u gradu Sisku nego i Hrvatskoj. Metalurški fakultet je za vrijeme svog razvitka prošao nekoliko preustroja pri čemu je djelovao kao OOUR Metalurško inženjerstvo, u okviru Instituta za metalurgiju, odnosno u okviru Istraživačko-razvojnog instituta Željezare Sisak. U prvoj akademskoj godini rada (1960./1961.) Odjela u Sisku Tehnološkog fakulteta upisano je 89 studenata. U akademskoj 1990./91. Metalurški fakultet se odvaja iz Metalurškog kombinata Željezare Sisak i 1. lipnja 1991. postaje punopravna samostalna znanstveno-nastavna organizacija Sveučilišta u Zagrebu kada je na Metalurškom fakultetu bilo ukupno upisanih 119 studenata, a u prvu je godinu bio upisan 61 student.

Kako u Hrvatskoj vidite metalurški sektor i perspektivu mladih ljudi za studiranje ovih smjerova?

Metaloprerađivačku industriju u Hrvatskoj karakteriziraju usitnjenost proizvodnje te nepostojanje jasne razvojne strategije. Današnja poduzeća nastala su uglavnom prilikom restrukturiranja nekadašnjih velikih industrijskih poduzeća od kuda potječe i glavnina stručnog kadra i znanja u metaloprerađivačkoj industriji.

Najveća metaloprerađivačka poduzeća plasiraju svoje proizvode na inozemna tržišta te su uglavnom u vlasništvu stranih korporacija. Također, zakonska regulativa bazira se na ekološki prihvatljivoj proizvodnji što industriji postavlja nove izazove te nameće nužnost stalne edukacije i prilagodbe proizvodnje zadanim uvjetima te podizanje kvalitete. Europsko tržište također zahtjeva poštivanje ekoloških i korporativnih normi.

Glavna snaga proizvodnje metala i metalnih proizvoda u EU zemljama zasniva se na proizvodima visoke kvalitete, inovativnim proizvodima i tehnološkom razvoju te učinkovitosti i iskustvu. Budući da je hrvatsko tržište premalo za značajniji rast proizvodnje, poduzeća iz promatrane djelatnosti prvenstveno moraju usmjeriti svoje proizvodne kapacitete na izvoz, što ujedno znači i povećanje razine produktivnosti imovine i radne snage, kako bi se moglo parirati stranoj konkurenciji. Prema tome, ako želi biti konkurentna, današnja proizvodnja mora se temeljiti na suvremenoj tehnologiji, učinkovitim proizvodnim postupcima, ali isto tako i na visokokvalificiranoj radnoj snazi. U Hrvatskoj aktivno djeluje pedesetak ljevaonica s oko 3000 zaposlenih.

Od ovih poddjelatnosti očekuje se da ostvaruju veće stope rasta i zapošljavanja od kretanja BDP-a, odnosno više od 5%, koji se temelji prvenstveno na povećanju izvoza.

Koliko danas uopće ima interesa za studij metalurgije u Sisku i perspektive za diplomante?

Visokoškolsko obrazovanje i moćna metalska proizvodnja privlačili su mlade ljude s nadom i vjerom u budućnost. Ta budućnost osigurala je i razvoj grada Siska, koji je u to zlatno doba imao minus nezaposlenost. Metalska industrija bila je pokretač razvoja grada u gradu.

U neposrednoj blizini tog moćnog metaloprerađivačkoga giganta niknuo je kvart Caprag sa svim socijalnim aspektima cjelovitog društva koji pokrivaju obrazovne, kulturne, zdravstvene i rekreativne resurse. Takav munjeviti razvoj predstavlja dokaz da se znanje množi dijeljenjem. Takav pristup njegujemo već 60 godina i on predstavlja viziju našeg budućeg razvoja. U ovoj akademskoj godini bilježimo ukupno 141 upisanih studenata, od čega njih 65 prvi put upisanih u 1. godinu. Struktura studenata ukazuje nam na istoznačnost zainteresiranosti spolova te naglašava atraktivnost struke bez spolnog predznaka s potencijalnom rasta u svekolikom shvaćanju struke.

Kontinuirano se prate trendovi na tržištu rada preko HZZ-a iz kojih je vidljivo da se metalurzi zapošljavaju u roku od 0 do 3 mjeseca od završetka studija što znači neki počinju raditi u struci već tijekom studiranja. Lako nađu posao i to u metaloprerađivačkoj industriji u okviru koje su najbrojnije ljevaonice, sektoru brodogradnje, obrazovanja, energetike, uklanjanju otpadnih voda, gospodarenju otpadom, institutima i fakultetima, dok inženjer Sigurnosti, zdravlja na radu i radnog okoliša radi u svim djelatnostima koji imaju obavezu zapošljavanja stručnjaka sigurnosti kao voditelja poslova zaštite ili suradnika u službama zaštite.

Najveći problem predstavlja studentski standard: nezadovoljstvo kvalitetom i dislociranost studentske prehrane i nepostojanje studentskog doma. Ovaj se problem nakon dugogodišnjeg bezuspješnog pregovaranja na višim instancama (resorno Ministarstvo) sada nastoji riješiti u suradnji sa Sisačko-moslavačkom županijom. U planu je i izgradnja Studentskog doma u Petrinji što će predstavljati iskorak u dodatnom motiviranju budućih studenata za studiranje na našem fakultetu.

Odakle uglavnom dolaze vaši studenti i koje su im ambicije nakon diplome?

Naše su upisne kvote relativno prilagođene zahtjevima tržišta. Međutim, mala zainteresiranost za struku i posljedično niska upisnost te nedostatak adekvatnog studentskog standarda rezultira time da je potražnja za metalurzima daleko veća od ponude. Naši su studenti uglavnom iz uže regije Siska i okolice. Daleko od toga da nema studenata i iz Zagreba, Požege, Križevaca, Čakovca, međutim to je vrlo mali broj. Tomu doprinosi nepostojanje studentskog standarda. Svaki odgovoran roditelj će se zapitati gdje njegovo dijete spava i jede. Nije ugodno niti kada nam dođu Erasmus studenti iz Europe ili regije te morate zajedno s njima tragati za odgovarajućim stanovima. Imamo potporu županijskih vlasti u smislu privlačenja investicija za prenamjenu odgovarajućih prostora u zajednički đački i studentski dom te izgradnju kampusa. Međutim sve te aktivnosti još su u fazi provedbe, nisu realizirane.

Koliko vam relativna blizina Zagreba kao velikog centra, između ostalog i studentskog, radi problema, ili možda i prednosti, za vašu instituciju?

Sisak je tako blizu, a tako daleko. Mala je zainteresiranost za struku. Tomu doprinosi nepostojanje studentskog standarda što nije problem za npr. studente iz Zagreba, ali je značajan problem za studente koji ne mogu putovati na dnevnoj bazi.

Pokušavamo se nametnuti suvremenim informacijsko komunikacijskim tehnologijama (IKT).

Isto tako tvrtke iz metaloprerađivačkog sektora stipendiraju studente, a i Sisačko-moslavačka županija već nekoliko godina stipendira svakog studenta upisanog na preddiplomski sveučilišni studij Metalurgija. Ipak čini mi se da nismo dovoljno poznati i priznati. U svom mandatu pokušala sam stupiti u kontakt s tvrtkama za promociju i brendiranje, konkretno Bruketa&Žinić, međutim nisam dobila niti odgovor na e-poštu.

Metalurgija je tradicionalno bil ‘muški sektor’, no i vaše statistike upisanih studenata pokazuju da se to danas mijenja. Kako ste se vi osobno našli u metalurgiji i u konačnici postali i dekanica fakulteta ovog usmjerenja?

S obzirom na to da sam oduvijek pokazivala sklonost tehničkim zanimanjima, odrastajući uz roditelje iz tehničkih zanimanja – baka i djed su radili u Željezari Sisak; otac je bio obrtnik: autolimar-lakirer, majka je mirovinu zaslužila u Herbosu (prije Radonja) na odjelu za projektiranje i konstrukcije. Kao rođenoj Siščanki relativna blizina Metalurškog fakulteta u ratnim godinama bio je logičan izbor za odabir nastavka obrazovanja. Metalurgija je vrlo široko polje i doista se vrlo lako zainteresirati i zavoljeti ju, a tome su naravno doprinijeli i tadašnji nastavnici fakulteta. S razinom interesa proporcionalno raste i uspjeh u postizanju ishoda učenja te su me pri kraju studija animirali za ostanak u znanosti.

Budući da tada nije bilo poslijediplomskog studija u Republici Hrvatskoj isti sam upisala na Naravoslovnotehniškoj fakulteti Univerze v Ljubljani, Slovenija i uspješno ga završila uz nekoliko stipendija, što mi je osiguralo ostanak u sustavu i napredovanje u znanstveno-nastavnim zvanjima. Kaže se da sreća prati hrabre pa je pretpostavljam isticanje kroz proaktivno predlaganje projekata (Centar za ljevarstvo-SIMET i sudjelovanje uime Metalurškog fakulteta u projektu VIRTULAB– Integrirani laboratorij za primarne i sekundarne sirovine) iznjedrilo i inicijativu u isticanju kandidature za dekanicu Metalurškog fakulteta.

Kako ste se snašli u korona krizi i s potresima po pitanju organiziranja nastave, ispitnih rokova i generalno funkcioniranja fakulteta?

Korona kriza je na svim obrazovnim razinama narušila postizanje ishoda učenja. Objektivno donosim ocjenu temeljem izvještaja nastavnika, ali i ankete studenata da se Metalurški fakultet jako dobro snašao u izvođenju svih oblika nastave i ispitivanju ishoda poučavanja.

S obzirom na to da kao brojčano mala sastavnica nemamo brojnu IT službu, samo je jedan djelatnik, bila je nužna samoinicijativa prema sklonostima, edukacija kroz webinare i značajan angažman nastavnika za provedbu svih aktivnosti. Potres je poremetio sve segmente života u Sisačko-moslavačkoj županiji. Metalurški fakultet dobio je pregledom statičara zelenu naljepnicu kategorije U2 (s preporukom) jer neki pregradni zidovi predstavljaju opasnost zbog potencijalnog urušavanja, a neke je potrebno kompletno srušiti.