Zanimljivo je da se na panelima, okruglim stolovima i općenito događanjima u vezi s AI-jem vrlo rijetko (gotovo nikada) ne objašnjava što je “umjetna inteligencija”. Najčešći argument za to jest taj da ne postoji univerzalna, odnosno globalna jedinstvena definicija AI-ja. Mislim da je važno (a što su i rezultati istraživanja potvrdili) da se uvodno razjasni što se podrazumijeva pod terminom “umjetna inteligencija”, dopuštajući, naravno, i neslaganja s tom definicijom.

Tako je pri predstavljanju rezultata istraživanja 15. rujna prezentirana aktualna definicija AI-ja iz prijedloga EU AI Akta. Sustav umjetne inteligencije “(…) znači softver koji je razvijen pomoću barem jedne tehnike ili pristupa iz Priloga I. i koji može, za zadani skup ciljeva koje odredi čovjek, generirati izlazne rezultate, kao što su sadržaj, predviđanja, preporuke ili odluke, koji utječu na okruženja s kojima su u interakciji (…)” te su tehnike i pristupi “(…) pristupi strojnog učenja, što obuhvaća nadzirano, nenadzirano i podržano učenje, s pomoću raznih metoda, uključujući duboko učenje; pristupi temeljeni na logici i pristupi temeljeni na znanju, uključujući reprezentacije znanja, induktivno (logičko) programiranje, baze znanja, module za inferenciju i dedukciju, (simboličko) zaključivanje i stručne sustave; statistički pristupi, bayesovska procjena, metode pretraživanja i optimizacije (…)”.

Ideja jest uspostaviti tehnološki neutralnu, jedinstvenu AI definiciju koja se može primijeniti na buduće AI sustave. A kakvi bi trebali biti AI sustavi? Sukladno prioritetima Europskog parlamenta, AI sustavi trebaju biti: sigurni, transparentni, sljedivi, nediskriminirajući te ekološki prihvatljivi.

OK, da se vratimo istraživanju percepcije o AI-ju u RH.

U istraživanju su proučena dva indeksa pismenosti: indeks digitalne i indeks AI pismenosti. Indeks digitalne pismenosti otprilike slijedi Gaussovu distribuciju. Visoku razinu digitalne pismenosti ima 24,5%, nisku 27,6% te srednju 47,9% ispitanika. Očekivano, s godinama, posebice nakon 45. godine, povećava se udio niske digitalne pismenosti te razina digitalne pismenosti značajno, pozitivno, korelira u skladu s obrazovanjem. Od osam različitih digitalnih aktivnosti manje od 10% koristi sve aktivnosti “intenzivno” (svaki dan/nekoliko dana tjedno).

No, ako definiciju korištenja proširimo i na one koji “koriste nekoliko dana mjesečno/povremeno”, tada gotovo polovina ispitanika koristi svih osam aktivnosti. Trenutačna razina AI pismenosti iskazana putem AI indeksa izgleda ovako: visoku razinu ima 19,3%, nisku 26,2% te srednju 54,5% ispitanika. Kod mladih (do 29 godina) je najveći udio visoke AI pismenosti (36%) i opada svaki sljedeći razred do samo 8% kod onih starijih od 65 godina. Zanimljivo je proučiti rezultat uvrštavanja nepostojećeg pojma “neuralne turbine” među “legitimne” AI pojmove. Naime, više sam puta u različitim kontekstima govorio o pristranostima AI-ja, od kojih su neke pristranost prekomjernog samopouzdanja i pristranost dostupnosti. Na pitanje “Koliko dobro poznajete sljedeće (AI) pojmove?” prevelik broj ispitanika odgovorio je da “dobro poznaje/površno poznaje/zna samo po nazivu” nepostojeći pojam “neuralne turbine”.

Zanimljivo je da značajno prevladava ‘korištenje AI alata u privatne svrhe’ – 53 posto, a AI alati najviše se koriste za pisanje i prevođenje teksta, a najmanje za pisanje računalnog koda /Boris Ščitar/PIXSELL

Zašto? Pa, postoji AI termin “neuralne mreže”, a termin “neuralne turbine” jest dovoljno sličan. Moglo bi se reći da je rezultat posljedica kombinacije pristranosti prekomjernog samopouzdanja i pristranosti dostupnosti te smo, naravno, pozitivne odgovore “penalizirali”.

Ustanovljeno je da digitalna pismenost i AI pismenost koreliraju (korelacija je značajna i iznosi 0.476).

Pogledate li rezultate u vezi s razinom korištenja AI-ja, samo 14% ispitanika koristi AI – moglo bi se postaviti pitanje: što ispitanici podrazumijevaju pod pojmom AI? Naime, poznato je da se AI nalazi svuda oko nas, primjerice u smartfonima i to u mnoštvu aplikacija (npr. filtri). Tim više je važno objašnjavati što je sve AI te gdje se i na koje načine već sada koristi svakodnevno. Treba napomenuti da razina korištenja raste na 28% (ako se uzmu u obzir i ispitanici koji su iskušali, ali ne koriste AI).

Zanimljivo je da je u vezi s korištenjem AI alata (Chat GPT, Midjourney i dr.) 42% ispitanika izjavilo da ih “koristi ili su koristili”. S obzirom na to da prema Strategiji digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine 9% hrvatskih tvrtki upotrebljava disruptivne tehnologije temeljene na AI-ju, po čemu je Hrvatska iznad EU prosjeka, vrlo je zanimljivo da značajno prevladava “korištenje AI alata u privatne svrhe” – 53 posto. AI alati najviše se koriste za pisanje i prevođenje teksta, a najmanje za pisanje računalnog koda.

Vrlo su zanimljivi i razlozi nekorištenja AI alata: u sličnim postocima to su odgovori “ne znam koristiti”, “ne zanima me” i “nemam potrebe”. Bilo bi važno dodatno istražiti razloge takvih odgovora, primjerice mogli bismo postaviti dodatna pitanja u vezi s motivacijom (ekstrinzičnom i intrinzičnom), edukacijom, općenito znanjem o AI-ju i dr.

Polovina ispitanika smatra da će zbog utjecaja umjetne inteligencije nestati mnogo poslova, dok ih 10 posto smatra da će donijeti nove/Shutterstock

U vezi s asocijacijama povezanim s AI-jem, činjenica jest da su ispitanici više naveli “negativnu” (neizvjesnost i zabrinutost) nego “pozitivnu” (korisnost i ushićenje) asocijaciju (omjer je 60% naspram 30%). Zašto? Jedna od hipoteza jest nedovoljno poznavanje AI-ja jer ste tada u “tamnoj sobi gdje je mračno i ne vidite” pa ste više rezervirani i defenzivni. Tu hipotezu dodatno potvrđuju stavovi ispitanika o AI-ju. Općeniti stav prema AI-ju nešto je više negativan (30%) nego pozitivan (23%), ali zapravo je velika većina za sada neopredijeljena (48%). Pozitivniji stav u odnosu na druge imaju mlađi (18 do 29 godina) te oni s visokom razinom digitalne i AI pismenosti.

Očekivani dugoročni učinak AI-ja na društvo također je malo više negativan (18%) nego pozitivan (13%), ali isto uz vrlo velik broj odgovora “podjednako” (51%).

S obzirom na to da se “neopredijeljenost” provlači u mnogim pitanjima, moglo bi se reći da većina građana RH o AI-ju tek “zauzima stav”. Svi prethodni rezultati upućuju na potrebu neke vrste AI kampanje s ciljem osvješćivanja, objašnjavanja, debatiranja te općenito “stavljanja na stol” teme vezane uz AI. No, u to treba osim tehnoloških stručnjaka uključiti i sociologe, antropologe, psihologe i dr., širok spektar “horizontalnih” eksperata. Rezultati također upućuju na izazove edukacije o AI-ju.

Stoga se postavlja pitanje informiranosti građana o AI-ju. Izloženost informacijama o AI-ju (u posljednjih šest mjeseci) vrlo je značajna s obzirom na to da je velika većina izložena informacijama o AI-ju bez obzira na intenzitet te izloženosti (samo 13% ispitanika nije bilo izloženo informacijama o AI-ju). Prosjek korištenja pojedinih izvora informiranja o AI-ju jest 3,7 (od navedenih 13 izvora informiranja). Opadajućim redoslijedom, na vrhu su portali/online članci/TV izvješća/društvene mreže, a pri dnu obrazovanje/edukacija/znanstvenici/tehnološki stručnjaci/poslovno okruženje/popularne knjige/AI udruge ili specijalizirane grupe.

Većina ispitanika zamjećuje podjednak broj pozitivnih i negativnih objava (66%), dok njih 18% zamjećuje više pozitivnih, a 16% njih više negativnih objava. Koje su neke od značajki ispitanika koji pretežno zamjećuju pozitivne objave? Mlađi i oni srednje dobi (18 – 44), oni s višom i srednjom razinom digitalne pismenosti te oni sa srednjom razinom AI pismenosti zamjećuju više pozitivnih objava. Zanimljivo je da ispitanici s visokom razinom AI pismenosti zamjećuju najviše pozitivnih objava.

Kad je riječ o utjecaju AI-ja na pojedina područja, najveća je zabrinutost za poslove: 49% ispitanika smatra da će nestati mnogo poslova, dok ih 10% smatra da će nastati novi poslovi. Naravno da će i nestajati i nastajati poslovi, no između te dvije alternative značajno prevladava pesimističnija. Više sam puta javno upozoravao na fenomen samoispunjavajućeg proročanstva, posebno u kontekstu tržišta rada. Trebamo biti ne samo odgovorni (responsibility) nego i svjesni mogućnih posljedica (accountability) javno iznesenih predviđanja i predikcija jer ono što izgovorite javno (“duh iz boce koji se više ne može vratiti u bocu”) često postaje vjerovanje ili očekivanje koje pojedinac ima o nekom budućem događaju (npr. poslovi koji će nestati), a koje onda utječe na njegovo ponašanje i doprinosi ispunjenju tog vjerovanja ili očekivanja.

U fokusu su i međuljudski odnosi, za koje čak 72% ispitanika smatra da će AI na njih negativno djelovati. To je zasigurno važna i široka tema o kojoj moramo razgovarati, pogotovo uz postojeći mikrotrend “socijalizacije s ChatGPT-jem”. Ispitanike najviše zabrinjava utjecaj AI-ja na privatnost; negativan stav ima 77% ispitanika.

Ali, nije sve negativno.

Više građana smatra da prilike i prednosti (33%) proizvoda i usluga koji koriste AI nadmašuju prijetnje i rizike (23%). Vrlo je zanimljivo da “prilike i prednosti” češće odabiru oni srednje AI i digitalne pismenosti, a još češće oni visoke AI i digitalne pismenosti, ali “prijetnje i rizike” odabiru češće oni s visokim obrazovanjem. I ovdje se ne radi o isključivosti, nago o potrebi za uključivanjem. Stoga je nužno permanentno postavljati pitanje: što trebamo učiniti da maksimiziramo benefite i minimiziramo rizike umjetne inteligencije? Dodatni je poticaj odgovor na pitanje o povjerenju u AI sustave: 20% je više onih koji ne vjeruju AI sustavima (39% nasuprot 19%).

Općenito se usporedba povjerenja u AI u različitim područjima može rangirati (od najvećeg prema najmanjem) na sljedeći način: promet i transport, obrazovanje, zdravstvena skrb, sigurnost, upravljanje ljudskim potencijalima.

Najveći percipirani benefit AI-ja jest zamjena ljudi u rizičnim aktivnostima, a najveći percipirani rizik umjetne inteligencije je manipulacija i zlonamjerno korištenje. Zanimljivo je da je benefit “unapređenje ljudskih aktivnosti” pri dnu, kao i to da su kod rizika na dnu “kibernetička sigurnost” i “mogućnost pristranosti”. O izazovima pristranosti AI-ja globalno se vodi velika i važna rasprava, a kad je pak riječ o kibernetičkoj sigurnosti, upravo je objavljen EK dokument Cybersecurity of Artificial Intelligence in the AI Act koji navodi smjernice za uvjete koje visokorizični AI sustavi moraju ispuniti u pogledu kibernetičke sigurnosti.

Većina ispitanika (38%) smatra da je odgovornost za reguliranje AI-ja na državi, a čak 25% navelo je EU. Samo 10% navelo je odgovor UN te je 7% (najmanje) izjavilo da AI nije potrebno regulirati. Već dulje vrijeme zagovaram globalno “rješenje”, bilo u smjeru UN-ove rezolucije o AI-ju, bilo u smjeru posebnog UN-ova tijela (npr. regulatora po uzoru na Međunarodnu agenciju za atomsku energiju) ili u nekom trećem smjeru.

Umjetna inteligencija u EU će se regulirati Aktom o umjetnoj inteligenciji, prvim sveobuhvatnim zakonom o umjetnoj inteligenciji na svijetu. Negativni stavovi temelje se najčešće na (1) mišljenjima kako je Akt EU neadekvatan te (2) će bilo kakva regulativa “sputavati” male, srednje kompanije i startupove u razvoju AI-ja. Mišljenja sam da je taj akt pronašao ravnotežu između regulacije i poticanja inovacija s obzirom na to da, među ostalim, postavlja različita pravila za različite razine AI rizika. U javnom prostoru iščitava se teza da će zbog Akta EU “konkurencija iz različitih dijelova svijeta početi odmicati u razvoju i primjeni umjetne inteligencije”.

Objavio sam primjer razrade te teze s aspekta teorije igara, konkretno kao zatvorenikovu dilemu. Da bismo izbjegli ravnotežu koju nameće zatvorenikova dilema, a to je “ne usvojiti/ne usvojiti”, trebamo akt koji nameće regulativu svim igračima. Drugim riječima, nijedan igrač ne smije moći ostvariti prednost “odmicanja u razvoju i primjeni umjetne inteligencije” neusvajanjem regulative o AI-ju. I to je jedan od ključnih razloga zašto trebamo globalnu inicijativu o AI-ju.

Zanimljivo je da i SAD i Kina rade na legislativi. S druge strane, Vijeće sigurnosti UN-a održalo je nedavno prvu sjednicu o AI-ju. Pogledajte stavove Rusije i Kine. U svijetu se događa (na svim poljima i u svim dimenzijama) nevjerojatna količina gotovo svih igara iz repertoara teorije igara, od kojih su najinteresantnije (i najkompleksnije) one koje se strukturom čine vrlo jednostavnima: zatvorenikova dvojba, kukavica, borba spolova, lov na jelena i dr. I zato ću citirati Thomasa C. Schellinga: “Sposobnost ograničavanja protivnika ovisi o našoj sposobnosti da se obvežemo.”

Većina ispitanika (55%) smatra da je Hrvatska po pitanju znanja i korištenja AI-ja lošija u odnosu na EU prosjek. Tu bi bilo interesantno proučiti i istražiti mogućnost postojanja određenih pristranosti, npr. ksenocentrizma. Sagledavajući sve navedene podatke, rekao bih da je čaša polupuna (a ne poluprazna), no mislim da je pred svima nama, po pitanju AI-ja, puno posla. Zašto? I ovaj ću put parafrazirati nobelovca Kahnemana “(…) Jasno je da će AI pobijediti, no kako će se ljudi prilagoditi, fascinantan je problem. Kada se linearni ljudi suoče s eksponencijalnom promjenom, neće se moći lako prilagoditi.”

A mi smo svi suočeni s više nego eksponencijalnom i duboko disruptivnom promjenom.

Kako ovo istraživanje može pridonijeti?

U razdoblju koje slijedi u periodičnim objavama elaborirat ćemo “dublje” uvide. Spremni smo ustupiti rezultate istraživanja relevantnim državnim institucijama, znanstvenim i obrazovnim ustanovama, tvrtkama i dr., uz mogućnost organiziranja in-house prezentacija rezultata istraživanja (na razini sirovih podataka).

U suradnji s relevantnim ustanovama moguće je i povezati/integrirati podatke s eksternim podacima s ciljem proširenja uvida u same rezultate istraživanja.

Što dalje?

S obzirom na to da je ovo transverzalno istraživanje, u godinama koje slijede objavljivat ćemo godišnje ispitivanje javnog mnijenja percepcije AI-ja, uz praćenje trendova.

Sva putovanja počinju prvim korakom.