Slovenski VC fond Silicon Gardens pred pokretanjem je trećeg fonda vrijednog 30 milijuna eura. Na dobar dio tog novca mogu računati i hrvatski startupovi u ranoj fazi razvoja jer se investitori Silicon Gardensa jače okreću ulaganjima u regiji, posebno Hrvatskoj.

Tom Vodopivec, principal u Silicon Gardensu, u intervju za Poslovni dnevnik otkriva da osim startupova Silicon Gardens vodi i aktivnu kampanju privlačenja investitora, a u redove fonda koji se predstavlja sloganom “founders for founders” ušao je poznati startup poduzetnik Luka Abrus. Vodopivec pojašnjava da su stvorili zajednicu koja startupovima daje mnogo više od samog financiranja.

Što je bio motiv osnivanja Silicon Gardensa? Slovenski tech poduzetnici okupili su se prije 15 godina s idejom dijeljenja znanja i iskustva. To je 2014. rezultiralo osnivanjem fonda SGF I, vrijednog 300 tisuća eura, a 2019. i drugog vrijednog 6 milijuna eura, a sada ste pred osnivanjem trećeg?
Kada ostvarite određen uspjeh kao poduzetnik, a on može biti u znanju ili u kapitalu, možete vratiti društvu znanje koje ste stekli dijeleći ga s novim, mladim poduzetnicima. Taj se učinak može pojačati investirajući u njih. Uspjeh tako možete podijeli sa zajednicom u kojoj djelujete te doprinijeti razvoju ekosustava.

To je bio jedan od motiva zašto su poduzetnici okupljeni u Silicon Gardensu odlučili biti poslovni anđeli. Motiv, naravno, može biti i čisto financijski. Zajednica je potom prerasla u fond koji omogućuje profesionalnije i sustavno ulaganje. Doprinos zajednici dajemo kroz vrijeme koje ulažemo u mentorstvo i savjetovanje, a to multipliciramo privatnom investicijom.

Je li kapital koji investirate u cijelosti novac privatnih investitora, odnosno poduzetnika?
Sav novac dolazi od privatnih investitora, odnosno od bivših ili trenutnih poduzetnika.

Sada osnivate treći fond?
Da. Drugi fond još je operativan te je u četvrtoj godini rada. Pokrenut je 2019., a sada smo u procesu pokretanja trećeg fonda. Startat će za u lipnju ili srpnju, a njegova će vrijednost biti 30 milijuna eura.

Hoće li pokretanjem trećeg fonda biti više investicija u hrvatske i regionalne startupove?
Hoće. S drugim fondom investiramo oko 100.000 tisuća eura po startupu te nam je cilj investirati u 30 kompanija. S trećim fondom planiramo uložiti u dvostruko više – 60 kompanija, a iznos investicija biti mnogo viši.

Ulagat ćemo od 100 tisuća do dva milijuna eura, prosječno oko 500.000 eura. I dalje ćemo ulagati u predsjemensku i sjemensku fazu, a po pitanju industrije smo otvoreni. Bitno nam je samo da se radi o kompaniji čija je primarna vrijednost softver.

Tražite li već startupove u koje ćete investirati?
Da. Već oko godinu dana pažljivo i aktivno ‘snimamo’ situaciju na hrvatskoj startup sceni. Povezali smo se sa zajednicom i inkubatorima te provodimo intervjue sa startupovima na tjednoj razini. Otvoreni smo prema svima koji nam se obrate. Važno je napomenuti da nećemo ulagati samo iz trećeg fonda koji osnivamo, već i iz drugog, koji je još operativan. Doduše, ti su iznosi investicija nešto niži, ali otvorena su i ta sredstva.

Što će biti ključno u odluci da investirate?
U ranoj je fazi ključan tim. Kada prolazimo kroz materijale, poslovni plan, plan financiranja, sve su to samo točke pomoću kojih pokušavamo shvatiti kako tim funkcionira, misli, koliko su ozbiljni, iskusni, ali ponajviše koliko su ambiciozni. Posao je VC fondova pronaći one kompanije koje imaju ambiciju vrijediti nekoliko stotina milijuna dolara te u njih uložiti. Važna je i ideja no, ona neće biti ključna te se može promijeniti.

Također, mora postojati tržišna validacija. Mi ulazimo u kompanije u vrlo ranoj fazi razvoja, i nije nam važno ima li tvrtka zaposlenike, no mora imati dokaz da za to što planiraju raditi postoji potražnja na tržištu. Često, naime, uočavamo da naši mladi poduzetnici ulažu u razvoj, koji je jako skup, a da prije toga nisu napravili istraživanje tržišta.

Često ste u Hrvatskoj. Tražite investitore koji bi vam se pridružili?
Općenito se povezujemo s hrvatskim ekosustavom. Imamo ovdje kontakte i poznanstva, posebno u tehnološkoj zajednici i kompanijama, ali sada odnose s ekosustavom gradimo sustavno te ih jačamo. Jačamo odnose s osnivačima koji su tek pokrenuli startupove; s onima koji upravljanju startupovima koji su u zreloj fazi i fazi rasta te s osnivačima koji su napravili exit, odnosno prodali svoje kompanije te bi mogli biti investitori. Dakle ne tražimo samo investitore već i know-how te startupove u koje bismo mogli uložiti.

Luka Abrus, suosnivač agencije Five koju je preuzeo Endave pridružio se Silicon Gardensu. Jeste li uspjeli privući još kojeg hrvatskog investitora?
Da, ima ih više. Neki su nam se već pridružili, s nekima još razgovaramo, ali još ne možemo otkriti imena. Drugi je fond imao 30 investitora, a sada računamo na oko 60 do 70 investitora. Planiramo u njega uključiti uglavnom nove investitore iz Hrvatske te one s područja bivše Jugoslavije.

Tom Vodopivec sudjelovao je nedavno u Zagrebu na meetupu udruge CroAI/D. Puklavec/PIXSELL

U Hrvatske ste startupove već investirali. Iz drugog ste fonda uložili u dva hrvatska startupa?
Da, nismo bili isključivo fokusirani na Sloveniju. Prilike smo najviše tražili u Sloveniji gdje ipak imamo najbolji uvid u stanje stvari. Međutim, ako bi se ukazala dobra prilika iz bilo koje druge zemlje pomno bi je razmotrili.

Tako se, primjerice, četvrtina našeg portfolia odnosi na ulaganja u startupove koji nisu iz Slovenije. Dva su iz Hrvatske, jedan iz Austrije, jedan iz UK-a, jedan iz Tel Aviva… Osnivači su većinom iz regije, ali sjedišta tvrtki su u drugim državama. Kako se radi o isključivo privatnom novcu ničim nismo ograničeni. Naš je fokus bio na Sloveniji, a sada se on širi.

Je li se osnivanje fonda isplatilo, odnosno kakvi su rezultati?
Prvi je fond sada star osam godina te je njegov multiplikator viši od 2 od uloženih 300 tisuća eura. Od svih tehnoloških kompanija u koje smo uložili napravljena su tri uspješna exita koja su generirala spomenuti multiplikator, a od njih još tri očekujemo dobar rezultat tako da će multiplikator prvog fonda biti tri do četiri. Investicije su se, dakle, itekako isplatile. Startup Flaviar je primjer najuspješnije investicije iz prvog fonda, a osnovao ga je Jugoslav Petković koji je danas jedan od investitora i mentora Silicon Gardensa.

Za drugi je fond, koji je u četvrtoj godini djelovanja, još prerano govoriti o rezultatima, to ćemo vidjeti tek u njegovoj šestoj ili sedmoj godini. Tada će se, naime, pokazati koliko je kompanija u koje smo uložili uspjelo podići investiciju serije A.

Trenutno svoj uspjeh mjerimo time jesmo li uspjeli uočiti i privući najbolje startupove nastale u Sloveniji i okolici. U portfoliju imamo najbolje priče sa slovenske startup scene, a prednjači Bird Buddy koji prodaje pametnu hranilicu za ptice.

Ovaj je startup imao jednu od svjetski najuspješnijih Kickstarter kampanja. Prije nego što su počeli ozbiljan razvoj već su imali prodaju od nekoliko milijuna dolara. Trenutno zapošljavaju više od 50 ljudi i idu prema investiciji serije A te ih se smatra jednim od najperspektivnijih slovenskih startupova.

Hoće li i kakav trag ostaviti turbulencije koje se događaju na svjetskoj, posebno američkoj tehnološkoj sceni, na financiranje startupova u regiji?
Ova situacija neće imati velikog utjecaj na startupove u ranoj fazi razvoja jer njihovo financiranje u najvećoj mjeri ovisi o osobnim poznanstvima te lokalnim poslovnim anđelima i fondovima. No, utjecat će na kompanije koje traže investicije za rast poslovanja, odnosno one iz serije A kada prikupljaju 10 milijuna i više.

No, u tom je slučaju posve nevažno je li kompanija iz Hrvatske, V. Britanije ili SAD-a jer govorimo o startupovima koji ciljaju na svjetsko tržište, o osnivačima koji razmišljaju globalno te ciljaju velike svjetske VC fondove. Morat će biti profitabilniji i voditi računa o poslovnim rezultatima i brojevima. ‘Hype’ je sada manje važan.

Općenito smatramo da dolazi do ispravljanja hiperinflacije procjene vrijednosti kompanija što je zdravo. Ako spekulacije prevladavaju na tržištu onda se postavlja pitanje što je prava vrijednost. Kao nusprodukt manje će startupova uspjeti prikupiti kapital, no najbolji će preživjeti, a oni koji nisu najbolji, iako to možda nije lijepo čuti, bolje je da ne prežive. Bolje je takav projekt ubiti i usmjeriti se prema nečem što će biti uspješnije.

No postoje i minusi ove situacije. Kada je mnogo novca na tržištu onda se mogu financirati i najluđe ideje, odnosno one koje nikada ne bi dobile novac. Kada je malo kapitala na tržištu, onda takve, najluđe ideje ne dobivaju priliku.

Osim da budu ambiciozni, što biste još preporučili osnivačima startupova?
Obrazac koji vidimo u cijeloj regiji, a koji je valjda svojstven našoj inženjerskoj prirodi, je da najprije ulažemo u razvoj proizvoda, bez da smo napravili istraživanje tržišta i provjerili postoji li tržište za to što razvijamo. To je tipična greška koju poduzetnici s ovih prostora često rade. Validacija tržišta je nužna jer mi nećemo uložiti u ‘blistave’ proizvode već u dokaz da ih netko treba.

Važno je i ostvariti svjetski uspjeh te u konačnici uspješno prodati kompaniju, ili napraviti exit. No, zašto su exiti toliko važni?
Exiti generiraju dvije stvari. Prvo, dokaz su da je ekosustav dobar i da je u stanju proizvesti kompaniju svjetske klase. Za ekosustav su važni jer služe kao primjer i inspiracija mladim poduzetnicima. Drugo, takve prodaje generiraju bogatstvo i nekoliko vrlo bogatih ljudi. Na njima je, naravno, kako će to bogatstvo distribuirati, ali veća je vjerojatnost da će ono biti redistribuirano u Hrvatskoj. Dakle, exitima se stvara jedno pozitivno i motivirajuće ozračje, dodatna vrijednost za ekonomski rast te bogatstvo