Hrvatski inovacijski sustav je kao raštimani orkestar. Iako na njegovom uštimavanju radimo već niz godina s podlogom u vidu Strategije pametne specijalizacije (S3), na temelju koje ulažemo u projekte istraživanja, razvoja i inovacija, inovacijski sustav tek trebamo izgraditi.

Ovo je ključno jer će o njegovom dobrom funkcioniranju ovisiti kvaliteta projekata koja će biti financirana na temelju spomenute strategije. Za to financiranje Hrvatska na raspolaganju iz višegodišnjeg financijskog okvira ima značajan novac – oko 1,3 milijarde eura, a o kvaliteti ulaganja ovisit će hoćemo li uspjeti stvoriti inovativno i konkurentno gospodarstvo.

Važan doprinos u stvaranju tog sustava pokušava dati Ekonomski institut, Zagreb, koji je s Hrvatskom mrežom za inovacijsku politiku, u Zagrebu organizirao treći skup kojem je cilj, okupljanjem svih relevantnih dionika, analizirati realizaciju S3 Strategije te ponuditi rješenja kako je bolje provoditi.

“U Hrvatskom javnom prostoru nedostaje razgovor o bitnim temama. Živimo u autokratskoj državi gdje se odluke donose od gore prema dolje te se teško mogu čuti mišljenja raznih dionika o bitnim stvarima kao što su industrijska ili inovacijska strategija”, navodi razloge organiziranja skupa Zoran Aralica, znanstvenik s EIZ-a.

Tek moramo naučiti
Posljedicama takvog pristupa svjedočimo upravo u industriji i inovacijama, koje su u fokusu Araličinih istraživanja. Hrvatska već desetljećima prolazi kroz proces deindustrijalizacije, a po inovativnosti smo na samom dnu Europe. Na to nas svake godine podsjeća Europska ljestvica uspjeha u inoviranju na kojoj nikako da se pomaknemo iz najlošije skupine.

Rezultate još uvijek ne pokazuju niti prethodna ulaganja u istraživačko-razvojne projekte za koje smo iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (2014.-2020.) na raspolaganju imali oko milijardu eura.

Primjerice, broj odobrenih patenata pao je u 2022., godini što znači da imamo problem u komercijalizaciji istraživanja. Privatne tvrtke još uvijek nedovoljno ulažu u istraživanja i razvoj, navela je Tonka Podnar, voditeljica Odjela za programiranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Pozitivno je to što jačaju veze između tvrtki i istraživačkih organizacija. Međutim, efekt tih veza još se ne vidi.

“Inovacijska politika u Hrvatskoj se još traži. Nažalost, nismo mnogo naučili”, ističe Aralica. Situaciju sigurno nije olakšao niti institucionalni okvir kakav smo uspostavili za provedbu prve S3 strategije. “Okvir je relativno složen zbog velikog broja dionika koji u njezinom provođenju imaju aktivnu ulogu.

Složen je bio i proces tzv. poduzetničkog otkivanja u okviru kojega je trebalo pronaći formulu kako će poduzetnici prepoznavati prioritete ulaganja i financiranja inovacija”, ocjenjuje Jakša Puljiz s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). Međutim, određeno smo iskustvu u međuvremenu prikupili i njega sada moramo nadograditi, ističe Puljiz dodajući da se najproblematičnijim pokazalo funkcioniranje najviše razine.

Seoski orkestar
Primjerice, Nacionalno inovacijsko vijeće (NIV), središnje tijelo za upravljanje S3 Strategijom, nije se sastalo već tri godine. Dapače, još uvijek, iako je nova strategija donesena krajem prošle godine, Vlada nije donijela odluku o njegovom osnivanju. Maja Pačak Trkulja iz Ministarstva gospodarstva najavljuje da bi odluka trebala biti na Vladi do kraja godine.

Usto, tek treba oformiti Međuresornu radnu skupinu (MRS) koja će pratiti napredak provođenja Strategije te tehničku jedinicu, nešto poput tajništva, koja će koordinirati cijelim sustavom, a koju će voditi HAMAG-BICRO. Želimir Kramarić, član Uprave HAMAG-BICRO-a, kaže da bi i to uskoro trebalo biti uspostavljeno.

Operativno, dakle, sustav za provedbu S3 strategije tek treba izgraditi. Kako je naveo Kramarić Hrvatska, primjerice u području transfera tehnologija, ima sve institucije kao i Švedska, “ali mi zvučimo kao seoski trubački orkestar, a oni kao filharmonija”. Problem je u provedbi i nedostatku inovacijske kulture. Dok je tako o standardu kakav imaju Šveđani možemo samo sanjati.