Ove godine poslovni dio Windaysa, najveće tehnološke konferencije u Hrvatskoj, na kojoj se očekuje više od tristo predsjednika i članova Uprava, usmjeren je na upravljanje talentima, milenijalse, traženje rješenja za nezaposlenost mladih, nove poslovne modele i EU fondove. O atipičnom izboru tema razgovarali smo direktorom financija Microsofta Hrvatska i direktorom WinDays15 Business konferencije Markom Matićem.

Netipično za WinDayse, posebno poslovni dio konferencije ove godine organizirate okrugli stol o nezaposlenosti mladih. Zašto?

Upravo suprotno, već šestu godinu zaredom u sklopu WinDaysa progovaramo o aktualnim poslovnim temama unutar programa poslovnog dijela konferencije. O temi nezaposlenosti mladih smo direktor sadržaja WinDays konferencije Tomislav Tipurić i ja, kao direktor WinDays15 Business konferencije, razgovarali mnogo puta unazad godinu dana. Obojica imamo prijatelje koji su se odlučili otići iz Hrvatske ili pak one koji su završili građevinu, a danas uče kodirati. Gotovo da nema sastanka na kojem mi iz Microsofta, kad razgovaramo s upravama tvrtki u Hrvatskoj, ne dobijemo upite o pronalaženju talenata i prepoznavanju ljudskih potencijala. Tvrtkama trebaju talenti. No, jako je malo konstruktivnog razgovora na tu temu. Ne samo kroz taj okrugli stol, već i kroz nekoliko predavanja želimo razgovarati o mogućim rješenjima i predstaviti one koji su pronašli modele koji uspijevaju u Hrvatskoj.

Znači imate uspješnih primjera u Hrvatskoj?

Uspješnih primjera je puno, u Hrvatskoj ima sve veći broj slobodnih poduzetnika koji su svojim inovativnim idejama obogatili naše gospodarstvo. Jedan od takvih je i naš bivši kolega Luka Abrus, koji je sada direktor poznatog hrvatskog proizvođača mobilnog softvera Pet minuta i koji aktivno zapošljava talente u Hrvatskoj. Uza sve to i multinacionalne tvrtke se trude pomoći lokalnim gospodarstvima kako bi Europski problem nezaposlenosti mladih adekvatno riješili. Gprimjerice, gobalno Nestle želi zaposliti u idućih nekoliko godina 150 tisuća mladih, među njima i u Hrvatskoj. No, priča je šira od toga.

Kako se u tu priču uklapaju Milenijalsi?

Priča milenijalsa je jedno od pitanja pri zapošljavanju mladih koje se ne spominje često, a po mom mišljenju jeste jedna od stvari koje zahtijevaju poseban fokus. Njihovi prioriteti drugačiji su od onoga na što su menadžeri naviknuti, a korporacijski sustavi regrutiranja možda nisu najbolje prilagođeni ovoj problematici. Takvi mladi ljudi imaju svoje uvjete, oni primjerice žele biti slobodni iza 17 sati i vikendom, argument autoriteta njima nije nikakav argument, ne zanimaju ih nužno visoke plaće i bonusi. Oni jednostavno žele biti ravnopravni dio nečeg velikog i to ih ponajviše motivira. Mi želimo ponuditi ideje direktorima koji imaju izazove uklopiti ih u već ionako heterogenu sredinu gdje rade po četiri različite generacije ljudi od kojih se danas traži veća efikasnost i veća sinergija. Uz cijelu ovu priču, zanimljiva je i činjenica da su svi uspješni ljudi koje dovodimo radili paralelno uz studij, dok Bolonja to ne omogućuje. Dakle, mnogo je komadića mozaika koji nam mogu dati ideje zašto je primjerice u Hrvatskoj svaka druga mlada osoba ispod 25 godina nezaposlena, a u Austriji je ta stopa oko osam posto. Uvijek treba imati u vidu da je generacija milenijalsa upravo generacija koja je odrasla s tehnologijom, a tehnologija je globalno dovela do velikih promjena i one se sve više reflektiraju i u Hrvatskoj.

Najveći sistemski integrator u Hrvatskoj prošli tjedan objavio je da je digitalizacija gospodarstva u Hrvatskoj nešto što nas tek čeka. Mislite li na to ili?

Mnogo šire. Tehnologija nije utjecala samo na naš posao, već i na naš privatni život. U načinu na koji organiziramo naš život i određujemo prioritete zapravo se vraćamo u predindustrijsko doba. Upravo stoga pozvali smo konzultanta Ade McCormacka. On će govoriti o prekidu postojećeg modela organizacije radnog vremena od 8 do 16 sati. Vraćamo se u razdoblje kad su ljudi kojima je posao bio na polju napustili sve ako bi im gorjela kuća i gašenje odredili kao prioritet. To je bio način balansiranja između privatnog i poslovnog života, ali i liderima koji trebaju znati upravljati u tom novom okruženju.

U Umag dovodite bivšeg trenera belgijske Davis cup reprezentacije da priča o ključnim razvojnim indikatorima. Što oni predstavljaju?

Mislim da će Koenu Gonnissenu ovo biti treći posjet Umagu i prvi u vrijeme kad se tamo ne održava Umag ATP. Imao sam ga priliku osobno slušati na jednoj od naših internih edukacija gdje me jednostavno oduševio. On proučava biokemiju i sport te to povezuje s menadžmentom. Spojio je te svjetove i ima nekoliko rješenja za upravljanje talentima. U središte svog prvog izlaganja kojeg je nazvao Personal peak performance stavlja energiju svakog pojedinca kao ključnu komponentu razvoja i diferencijacije te na zanimljiv način povlači paralele i nudi usporedbe između vrhunskog sporta i poslovnog okruženja koje nas svaki dan okružuje.

A gdje je u svemu tome tehnologija?

Tehnologija je sve više prisutna, a sve manje vidljiva. Kada poduzetnik razmišlja o novom projektu, mogao bi doći na ideju razviti novu društvenu mreža ili nešto slično, no ima li to smisla za tržište veličine Hrvatske? Sumnjam. Moramo razmišljati o poslovnim modelima i poduzetničkim poduhvatima koji su primjenjivi na tržište koje imamo – što vrijedi za zemlje veličine SAD-a ili Kine, ne vrijedi i za nas. Čovjek koji se ovim problemom poprilično bavio zove se Nenad Pacek, a njegova ćemo zapažanja imati prilike uživo čuti na WinDaysima. Uz to, Dražen Nikolić iz EY-a će pričati o tome kako promišljati o poslovnim modelima budućnosti uz tehnologije koje su danas malo ili nimalo poznate. Odabir prave tehnologije često je nešto što na koncu može značiti uspjeh ili neuspjeh. U tom smislu imat ćemo i neke konkretne hrvatske uspješne primjere o kojima sad ne bih govorio.

Vi ste u Microsoftu Hrvatska šef financija, a radili ste kontroling i financije za Microsoft od Baltika do Cipra i od Hrvatske do Kazahstana. Kakve su razlike između razvijenosti tih tržišta?

Većina spomenutih tržišta su do prije 20 godina pripadala bivšem komunističkom bloku i gospodarstvo je još uvijek u tranziciji iz državno-planske ekonomije u tržišnu. Tržišta u Armeniji, Bjelorusiji i Moldaviji znatno kaskaju za Hrvatskom. Ipak, njihova je značajna prednost što oni sad implementiraju najnoviju tehnologiju i u informacijskom i komunikacijskom smislu. Hrvatska tu ima ogromno naslijeđe, što nas podosta koči kad su u pitanju tehnologije, primjerice širokopojasni Internet na optičkim kablovima, IPTV i slično. Čak će i mali poduzetnici na tim tržištima, tehnološki gledano, imati priliku već danas koristiti sve ono što je do jučer bilo ekskluzivno pravo velikih korporacija, a sve uz iznimno pristupačnu cijenu. S druge pak strane, Malta, Cipar i baltičke zemlje nešto su razvijenija tržišta od Hrvatskog. Malta je poznata po industriji računalnih igara i što je i bio jedan od poticaja za ranu implementaciju modernih infrastrukturnih tehnologija na kojima grade svoju konkurentsku prednost. Slično je bilo s Ciprom prije krize. Baltičke su se zemlje jako razvile efikasno koristeći sredstva EU. Mnogo je zanimljivih primjera napredne primjene tehnologije. Kao jedan od njih, naveo bih činjenicu da u Estoniji građani jednu karticu koriste za sve, od izbora nadalje.

Za Hrvatsku Gartner, IDC i slični, koji su svi objavili svoja istraživanja o planovima IT menadžera, navode da su im prioriteti povećanje prihoda, sigurnost, poslovna analitika, cloud… Hoće li i o tome biti riječi na WinDaysima?

O samoj tehnologiji više će biti riječi na tehnološkom dijelu WinDaysa. Prva dva dana su više usmjerena na upravljanje talentima, nove poslovne modele i EU fondove. Napravili smo novost s tematskim konzultacijama za EU fondove. Organizirali smo to kao konkretne praktične radionice te pitanja i odgovore. No, kad govorimo o povećanju prihoda, onda prije svega govorimo o povećanju učinkovitosti kroz uvođenje clouda, koji ujedno ne samo da reže troškove, već otvara i prostor za povećanje prihoda.