Digitalna transformacija ide uz bok uz samo tri tehnološke revolucije – parni stroj, generator i tiskarski stroj – ako mjerimo po utjecaju koje tzv. ‘tehnologija opće svrhe’ (eng. general-purpose technology) ima na društvo i odnose koji vladaju u njemu. Spomenute tehnološke revolucije mijenjale su dugogodišnje obrasce ponašanja i rada te su imale značajne implikacije i na područja života koja nužno nisu prva koja padnu na pamet kada se spomene digitalizacije.

I dok su prethodnim tehnologijama opće namjene trebala desetljeća da postanu općeprihvaćeni standard, brzina digitalne transformacije nadmašuje sve dosadašnje tehnološke revolucije. Uz svaku tehnološku revoluciju promjene koje su dolazile nosile su sa sobom niz pozitivnih i negativnih posljedica.

Još je John Steinbeck u knjizi ‘Plodovi gnjeva’ opisivao promjene koje su zadesile američke farmere dolaskom nove tehnologije, novih strojeva – traktora. Brži, produkivniji i jednostavni za uporabu, promijenili su način kako se ljudi bave poljoprivredom podižući do tada neslućenih razmjera površinu zemlje koju mogu obraditi u satu ili danu.

Za posljedicu to je imalo dislokaciju mnogih obitelji čije farme, organizirane oko obitelji i manualnog rada, niti približno nisu mogle pratiti eksploziju produktivnosti koju su donijeli novi strojevi. Selidbe u gradove i uključivanje na tržište rada tijekom industrijalizacije promijenilo je strukturu obitelji i način života i činjenica je da su kratkoročni efekti takvih disruptivnih promjena imali negativan utjecaj na individualne živote mnogih ljudi.

No, pozitivne posljedice takvih promjena, uključujući i one koje nisu bile predvidive, daleko nadmašuju one negativne. Na tom tragu, digitalna transformacija donosi do prije nekoliko desetljeća nezamislive promjene u načine kako radimo, komuniciramo učimo. Također, suvremena država sa svojim socijalnim i gospodarskim politikama više nego ikada može balansirati i minimizirati utjecaj koji ovakve, paradigmatske promjene imaju na ljudske živote.

Prije četiri godine istraživanje Europske centralne banke na većim kompanijama jasno je identificiralo optimizam u smislu porasta produktivnosti i povećane prodaje. Više od polovine ispitanih očekuje bolje prodajne rezultate kao utjecaj digitalizacije, dok jedna trećina očekuje značajno povećanje prodaje uslijed prihvaćanja i utilizacije novih tehnoloških rješenja.

Nedvojbeno je da se tijekom tehnoloških revolucija stubokom mijenja tržište rada – jer neka radna mjesta nestaju, no bivaju zamijenjena novim, boljim radnim mjestima koja zahtijeva tehnološka revolucija. No, ta nova radna mjesta zahtijevaju nova znanja i vještine i utoliko je velika uloga države da mitigira takve promjene ulaganjem u obrazovanje koje danas više nije ograničeno na ranu životnu dob, nego traje cijeli život. Održavanje farmi servera, proizvodnja novih aplikacija i kodova zahtijeva znanja koja do prije nekoliko godina nisu niti postojala.

Utoliko ne čudi što jedna od najvećih prepreka u procesu digitalizacije je upravo nedostatak kvalificirane, obrazovane radne snage. To se poglavito odnosi na stručnjake iz IKT područja i taj problem nije limitiran samo na neke države, nego na globalnoj razini postoji manjak.

Upravo zbog takvih pokazatelja, neophodne su politike koje vertikalno promišljaju i sagledavaju digitalnu transformaciju – obrazovni sustavi moraju se prilagoditi novim potrebama, novim obrascima i novim odnosima u društvu. Isto tako, postoji nužnost država da surađuju i usklađuju okvire jer digitalna transformacija nije ‘državna’, nego uopće ne vidi granice između država.

Politike koje treba implementirati i dogovoriti moraju balansirati na način da amortiziraju negativne utjecaje i posljedice poput gubitke radnih mjesta na jednoj strani i inovacija i podizanja standard ana drugoj strani. No, istovremeno, digitalna transformacija je, kao što spominje državni tajnik Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, Bernard Gršić, “mogućnost da u jednom danu, kolokvijalno rečeno, preskočimo nekoliko razvojnih stepenica, ali važno je pri tome uključiti sve građane. Uključivost je ključna za razvoj digitalnog društva i to je prilika koju će Hrvatska iskoristiti.”

* Sadržaj omogućio Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva