Digitalna transformacija u fokusu je mnogih hrvatskih proizvođača, posebice zbog dinamičnog stanja na tržištu. Vlasnik prosječne hrvatske male ili srednje tvrtke, primjerice za proizvodnju metalnih sklopova za industriju, kojeg ćemo nazvati Luka, ulaže u opremu i automatizaciju, podiže kvalitetu proizvoda, pa tvrtka raste. Luka dobro poznaje svoj proizvodni proces, i svjestan je kako, možda baš i zbog ove korone, treba ulagati u “pametnu tvornicu”, ali mu je, kao i njegovom timu, komplicirano odlučiti u kojoj mjeri i kako početi ulaganje u digitalnu transformaciju. Doslovna šuma informacija, posebice na Internetu, gdje se može pronaći gomila skraćenica poput IoT, Cloud, Smart Factories, Industry 4.0, OEE, OOE, Additive technologies, AI, AR, VR, pa još kombiniranih s automatizacijom i robotikom, stvara priličnu zbrku. Svaka skraćenica odnosi se na neku tehnologiju koja bi se, možda, trebala koristiti u specifičnom radnom okruženju neke tvrtke. No, koje su to tehnologije od svih ponuđenih i koja razina primjene je isplativa?
U manjim tvrtkama, poput Lukine, često nema odjela s ekspertima koji definiraju okvire digitalnog projekta i dugoročne ciljeve. Zato takve tvrtke ponekad odabiru jednu od tehnologija kao rješenje svih problema, ali često rezultati budu loši i nesrazmjerni uloženim sredstvima.
Čini se, stoga, kao bolje rješenje odabrati nekoliko tehnologija. Međutim, za svaku su tehnologiju specijalizirane druge tvrtke, pa bi Luka u tom slučaju morao odabrati nekoliko izvođača, da bi obuhvatio sve procese koje želi unaprijediti. Prvi korak u digitalnoj transformaciji je povezivanje, uspostava komunikacije i integracija svih ključnih elemenata sustava, stoga je logično pitanje tko brine o usklađivanju takvih parcijalnih projekata, o njihovom redoslijedu, primjerenosti upotrebe neke tehnologije u specifičnom radnom okruženju, odnosu cijene i dobivenih efekata, te o onom najvažnijem, povezivanju svih projekata i tehnologija u jednu cjelinu?
Ulaganje u nove tehnologije
“Naše je iskustvo da u slučaju većeg broja izvođača, diskusija s nekim od njih o nekom problemu tijekom izvedbe, gotovo uvijek usmjerava na uzrok i rješenje u okviru rada nekog drugog sudionika, a ne onog s kojim se diskutira. U većini slučajeva takvi izvođači ne mogu nadići okvire svog djelovanja, jer ne posjeduju znanja i iskustvo u sagledavanju konteksta naručiteljeve organizacije i specifičnih zahtjeva za integracijom. Drugi problem je izostanak ili loše definiranje konačnog cilja koji se želi postići ulaganjem u nove tehnologije, što umanjuje efekt investicije i povećava troškove. Potrebno je projektirati i predvidjeti kako će ugradnja nove tehnologije utjecati na naručiteljevu tvrtku, kako će joj omogućiti veću kompetitivnost, bržu i bolju prilagodbu na promjene na tržištu, te razvoj i proizvodnju većeg broja proizvoda u manjim serijama”, ističe Marijan Sever, vlasnik tvrtke Codel koja se gotovo 30 godina bavi izradom i projektiranjem sustava za proizvodnju i industriju.
Velike tvrtke suočavaju se sa sličnim problemima poput malih i srednjih poduzeća.
Cjelovita rješenja
“Problem se pojavljuje kad se pojedinačno uspješni odjeli trebaju dogovoriti oko nekih zajedničkih ciljeva i projekata. Često se u takvim raspravama pristrano razmatra rješenje na način da se sagledavaju samo efekti koji se odnose na specifičan odjel, a neki odjeli ni neće moći jasno iskazati interes i potrebu za primjenom digitalizacijskih tehnologija, ili čak neće biti uključeni u diskusiju. To je porazna situacija, jer dobro izvedena digitalizacija proizvodi izravne i neizravne rezultate za sve odjele”, pojašnjava CEO Codela Marijan Sever. Zahvaljujući bogatom poslovnom iskustvu u informatici, projektiranju, komunikacijama, integracijama i automatizaciji, stručnjaci iz Codela stvaraju cjelovita rješenja prilagođena svakom korisniku, prema njihovim specifičnim zahtjevima i potrebama. Tako je nastala AIDA, programska suita kojom klijent dobiva idealan okvir za digitalizaciju svoje proizvodnje, bilo da je cilj povećati efikasnost proizvodnje i smanjiti troškove, povećati kvalitetu proizvoda, ili podići razinu sposobnosti da se fleksibilno i brzo odgovori na konstantne nove zahtjeve tržišta. To uključuje razmjenu podataka sa strojevima, informatičkim sustavima, stalno automatsko praćenje svih proizvodnih procesa kao i kretanja materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda – AIDA omogućuje sveobuhvatno upravljanje proizvodnjom.
Iznimno je važno da tim koji je krenuo putem digitalne transformacije ima sposobnost sagledavanja konteksta projekta, te da obuhvat bude u skladu s dugoročnim ciljevima tvrtke.
Druga važna stvar je pronaći iskusnog vođu tima, stručnog u više tehnologija, koji može sagledati sve aspekte rješenja. Integralnih vođa timova, nažalost, u ovom je trenutku malo, jer formalni edukacijski mehanizmi ne uključuju interdisciplinarne specijalizacije, te se one, u pravilu, stječu višegodišnjim iskustvom rada na projektima.
Na kraju treba jasno reći, da bez obzira kako kvalitetna i obuhvatna bila neka tehnologija, projekt će rasti na znanju i inovativnosti članova, tima koji tu tehnologiju ugrađuju u živo tijelo tvrtke.
Sadržaj omogućio Codel
