Investicije su jedna od top poduzetničkih tema, pogotovo s europskim milijardama na horizontu u idućih nekoliko godina, no manje se govori u što tvrtke ulažu i što od toga imaju. Nije isto gomilaju li se resursi prema betonu ili pak znanju i inovacijama koje donose dramatičnu razliku u konkurentnosti.

Priča je to o 4.0 industrijskoj revoluciji, poznatijoj po kratici I4.0, u čijoj je srži umjetna inteligencija i strojno učenje koje utječe na razvoj poduzeća, financijski sektor i gospodarstvo.

Pitanjem koliko su uopće hrvatske tvrtke spremne na uvođenje tehnologija 4. industrijske revolucije bavili su se istraživači HNB-a Rajka Hrbić i Tomislav Grebenar. Odgovor do kojeg su došli je porazan: od nešto više od 7000 kompanija iz različitih sektora s potencijalom za I4.0 je identificirano njih 141 tek – dva posto.

Ulaganja u inovacije

Ulaganje u razvoj I4.0 tvrtkama otvara nova tržišta, podiže razinu znanja, a u dugom roku donosi bolju profitabilnost, učinkovitost i stabilnost poslovanja od tradicionalnih poduzeća. Ona imaju veći omjer kapitala i rada, konkurentnija su u borbi na stranim tržištima, više plaćaju zaposlenike i ostvaruju značajno veći udio prihoda od izvoza od tradicionalnih industrija.

“Jačanje konkurentnosti, poslovnog okružja i pozitivne investicijske klime vrlo je važno za malo i otvoreno europsko gospodarstvo koje ima priliku i kapacitete za razvoj”, napominju autori podcrtavajući ulogu države u poticanju takvih ulaganja.

Hrbić i Grebenar prepoznali su tek 58 tvrtki na domaćem tržištu koje aktivno upotrebljavaju ili nude tehnologiju i usluge prema kriterijima I4.0., a to su veliki podataci i analize, autonomni roboti, simulacije, horizontalne i vertikalne integracije sustava, industrijski internet stvari, ‘cyber’ sigurnost, tehnologija oblaka, 3D ispis i proširena stvarnost.

U Ericssonu NT kažu da istraživanje potvrđuje situaciju na koju ukazuju dugo niz godina. “Bilo je jasno da su promjene u ICT industriji brze i nezaustavljive i da će njihov utjecaj na industrije i život ljudi biti sve veći i značajniji bili mi na to spremni ili ne.

Činjenica da sada govorimo o 4.0 industriji je prirodni slijed tako ubrzanog razvoja i primjene upravo ICT tehnologija u svim sferama ljudskog djelovanja”, kaže predsjednica Uprave Gordana Kovačević. U kompaniji su na vrijeme prepoznali trendove, ugradili ih u strategiju te stavili u fokus aktivnosti kroz razvojno istraživačke, razvojne i ekspertne centre za rješenja i usluge.

“Tehnolološki napredak, digitalnu transformaciju, održivo poslovanje te razvoj kompetencija naših zaposlenika ne promatramo kao trošak nego, dapače, kao ulaganje u budućnost. Zato su nam takve investicije uvijek bile prioritetne, a zahvaljujući njima naša je kompanija danas sastavni i konkurentni dio globalne industrije 4.0.”, kaže Kovačević.

I u Atlanticu aktivno rade na uvođenju tehnologija industrije 4.0. u kojima vide jedan od temelja konkurentnosti. “Pri tom se ne ograničavamo samo na proizvodnju, nego analiziramo i kroz kombinaciju procesnih optimizacija i tehnoloških ulaganja unaprjeđujemo cijeli lanac opskrbe.

Mišljenja smo kako će robotika, prediktivna i preskriptivna analitika, umjetna inteligencija i napredni senzori već danas, te privatne 5G mreže i blockchain kroz nekoliko godina značajno utjecati na efikasnost te omogućiti inovacije”, kaže Mladen Pejković, stariji izvršni direktor Transformacije i informacijske tehnologije dodajući da to zahtijeva jake timove i značajna kapitalna ulaganja.

“Nakon duge recesije gospodarstvo očigledno nije imalo rezerve koje bi usmjerilo u strateški razvoj već se fokusiralo na operativne izazove. Postavlja se pitanje dosadašnje strategije raspodjele EU fondova koji su bili usmjereni primarno u javni sektor, male tvrtke te na projekte istraživanja i razvoja.

Vjerujemo kako u sljedećem razdoblju trebaju biti usmjereni i na investicijske projekte digitalne transformacije u realnom sektoru, bez obzira na veličinu tvrtke“, kaže.

Ono što razlikuje za I4.0 spremne poduzetnike u odnosu na tradicionalne je strukturne prirode, od udjela nematerijalne imovine, postrojenja i strojeva u dugotrajnoj imovini, ulaganja u R&D…

Područje gdje su u prednosti jesu pokazatelji investiranja, efikasnost troškova, tehnička opremljenost i – konkurentost. I sad dolazimo do jedne od ključnih distinkcija: premda imaju veći omjer rada i kapitala trošak koji plaćaju za zaposlenike gotovo je dva puta veći nego u tradicionalnoj industriji.

Manje važno nije Foto: ni da su konkurentniji i na inozemnom tržištu pa im je posljedično udio izvoznih prihoda značajno viši. Koliko su prihodi od izvoza bitni najbolje znaju svi koji su se ‘opekli’ utjerujući naplatu računa na domaćem tržištu, s obzirom na razmjere nelikvidnosti i nekulturu plaćanja, takvih je mnogo.

Tu se svakako može iščitati poruka, jedno od rješenja dileme kako u Hrvatskoj povećati plaće i unijeti element stabilnosti u poslovanje u uvjetima slabe produktivnosti rada (što će brojni poslodavci naglasiti kao argument kontra povećanja troška zaposlenika).

Budući da je niska razina plaća (uz besperspektivnost, percepciju korupcije i nepotizam) jedan od glavnih razloga iseljavanja u zemlje Europske unije, usporavanje tog trenda na dugoročno održiv način moguć je jedino okretanjem prema novim tehnologijama iako to neće riješiti ostale zamjerke.

Bez imena tvrtki

HNB-ov istraživački dvojac podcrtava da se navedene prednosti i benefiti koje donosi razvoj, ulaganja i visoke tehnologije nužno održavaju na povećanje vrijednosti kompanija na tržištu kapitala u odnosu na nominalu dionica što je uočeno promatranjem onih koji kotiraju na službenim burzama.

“Učinkovitost, konkurentnost i razvojnu strategiju prepoznaju investitori na tržištu vrijednosnica, a to pozitivno utječe na njihovu cijenu”, ističu.

Premda se u istraživanju razumljivo ne spominju konkretna imena, djelatnost ima važnu ulogu pa najviše tvrtki s potencijalom za I4.0 dolazi u skupini vezanoj za računala, računalne djelatnosti i obradu podataka zbog lakše dostupnosti takvih tehnologija u IT segmentu, odnosno činjenice da se one već bave nekim segmentom I4.0.

“Rezultati pokazuju da se s povećanim ulaganjima u istraživanje i razvoj, nabavu novih i modernizaciju postojećih postrojenja i opreme te ulaganjima u softverska rješenja za autonomno upravljanje strojevima ili umjetnu inteligenciju može očekivati rast efikasnosti rada (veći prihodi po zaposleniku). Jačanje konkurentnosti, izvoza i pozitivne investicijske klime vrlo je važno za malo i otvoreno europsko gospodarstvo koje ima priliku i kapacitete za razvoj”, ističu autori.

Zato je “poželjno da država potiče ulaganja u istraživanja i razvoj, odnosno tehnologije I4.0, pri čemu se može primijeniti pristup kojim se koriste razvijene zemlje, poput osnivanja posebnih fondova za financiranje investicija i razvojnih projekata kao u Italiji, Njemačkoj i Finskoj, prilagodbe regulativnih okvira (reguliranje uporabe tehnologije I4.0, primjerice, autonomnih vozila, dronova i robota), promjene i prilagodbe edukativnog sustava novim potrebnim radnim vještinama te poticanja primjene novih tehnologija”.

Poduzeća četvrte industrijske revolucije su kvalitetne tvrtke koje, uključivanjem u taj globalni trend razvoja, imaju potencijala za poboljšanje rasta i razvoja cijeloga gospodarstva, a to je moguće ako se poveća i potakne ulaganje u njihov razvoj, zaključuje se.

Obol stratupa

Svoj I4.0 obol mogu dati i startupi koji su vrelo inovacija. Među njima je i Ascalia koja razvija rješenja za komunikaciju i povezivanje starijih strojeva pa takve nadgradnje proizvođačima omogućuju digitalizaciju i analizu efikasnosti bez kupnje nove opreme.

“Radimo s 15-ak domaćih klijenata, od mljekarske, drvne do teške industrije. Primjerice, Iverpan digitalizira sve procese što je vrlo zahtjevno jer nemaju potpuno automatiziranu proizvodnju”, kaže direktor Marin Bek.

“U Njemačkoj radimo s tvrtkom koja ima efikasnost 96 posto i želi ju podići na 98 posto. Kad ovdje tako nešto pitate, mnogi niti nemaju odgovor. Treba raditi na edukaciji jer mnoge firme ne znaju ni što je digitalizacija, a kamoli industrija 4.0.”, zaključuje.

Gordana Kovačević napominje da Ericsson NT nastoji biti primjer drugima u razumijevanju važnosti ICT-a kao zamašnjaka za društveni i ekonomski razvoj. “Posebno bih naglasila da nam na nacionalnoj razini treba ponajprije meritorna analiza rizika vezanih uz nedovoljnu pripremljenost za nužne promjene, a potom i zajedništvo u kreiranju novih modela rasta i razvoja društva”, kaže Kovačević.

To zahtijeva strateški pristup izazovima industrije 4.0. – od potrebe za primjerenom edukacijom i većom zastupljenosti STEM profila u obrazovnom sustavu, poticanja dodatnih ulaganja u R&D do primjene ICT-a u ostalim gospodarskim granama. “Prilika za to je pred nama: 5G nije samo nova tehnologija na čijem razvoju od početka intenzivno radimo te platforma za inovacije.

Ona predstavlja promjenu paradigme jer obuhvaća sve dimenzije naše svakodnevnice, stvarajući nove prilike za poslovanje, razvoj industrija, kvalitetu života ljudi i dobrobit društva u cjelini uključujući i punu implementaciju Industrije 4.0.”, poručuje Kovačević.

“Hrvatska, nažalost, ne spada u zemlje koje su dobro predisponirane za uspjeh industrije 4.0. Razlozi leže u činjenici da industrijska osnova Hrvatske sama po sebi nije niti dovoljno jaka niti je nažalost stabilna, a uz prisutne fiskalne probleme nije a niti može biti usmjerena na budućnost”, kaže Boris Drilo, član Uprave HT-a i predsjednik HUP-ICT udruge. To je jedan od fundamentalnih razloga zašto bi financijski mehanizmi dostupni kroz Plan oporavka i otpornosti i Višegodišnjeg financijskog okvira trebali velikim dijelom ići na digitalizaciju i razvoj Industrije 4.0 u privatnom sektoru, smatra.

“Međutim financijski mehanizmi nisu jedina važna stvar, tu su važne i druge komponente poput odabira odgovarajućih tehnologija (5G, IoT, cloud, robotizacija i umjetna inteligencija) kao i profil radne snage koja je potrebna za buduća „postrojenja“ industrije 4.0.  Dosadašnje implementacije su zbog toga više izuzetak nego redovita poslovna praksa, a bez jasno definirane ambicije te planova aktivnosti i financiranja postoji ozbiljna opasnost povećanja raskoraka u ostvarenoj produktivnosti između nas i prosjeka EU”, zaključuje Drilo.