Nakon filma Cocaine Bear, na male ekrane dolazi dokumentarni serijal Cocaine Sharks. Iako zvuči kao zaplet za novi film katastrofe s morskom tematikom, znanstvenici misle da bi se ludi i gladni morski psi zaista mogli “gostiti” balama halucinantnih droga bačenih uz obalu Floride, piše Guardian.

Ipak, dok Cocaine Sharks, emisija u sklopu Discoveryjevog nadolazećeg Tjedna morskih pasa na tom televizijskom kanalu, doista ispituje jesu li oceanski grabežljivci plutajuće proizvode koje su trgovci drogama u prolazu izbacili u more, znanstvenici koji su napravili TV program kažu da je svrha ovog serijala daleko šira od besplatne zabave.

“To je privlačan naslov za rasvjetljavanje stvarnog problema, da sve što koristimo, sve što proizvodimo, sve što stavljamo u svoja tijela, završava u našim tokovima otpadnih voda i prirodnim vodenim tijelima, a životinje u moru su onda tome izložene”, rekla je dr. Tracy Fanara, inženjerka zaštite okoliša sa Floride i glavna članica istraživačkog tima.

“Vidjeli smo studije s lijekovima, kokainom, metamfetaminima, ketaminom, svim tim, u kojima su te tvari itekako utjecale na ribe.  Ako su ove bale kokaina izvor onečišćenja, vrlo je vjerojatno da i morski psi mogu biti pogođeni ovom kemikalijom. Kokain je toliko topiv da se bilo koje od tih pakiranja samo malo otvori, strukturni integritet je uništen i droga je u vodi.”

Očekuje se da će emisija Cocaine sharks biti među najvećim atrakcijama Tjedna morskih pasa, popularnog godišnjeg izdanja mreže Discovery o vrstama od velikih bijelih, čekićara i tigrastih morskih pasa do najmanjih vrsta. U svom istraživanju, provedenom tijekom šest dana na moru u Florida Keysu, ekološki osjetljivom lancu otoka na južnom vrhu države, Fanara i britanski morski biolog Tom Hird promatrali su morske pse koji pokazuju neobično ponašanje.

Jadran obiluje vrstama

Meduze, klobuci, rebraši… Biologinja otkrila što nas čeka ovog ljeta na Jadranu

Čekićar, vrsta koja bi obično plivala daleko od ljudi, došao je izravno prema roniocima, krećući se nepravilno. Također su promatrali pješčanog morskog psa kako pliva u krugovima dok se fokusirao na zamišljeni objekt.

Također su provodili eksperimente, uključujući bacanje lažnih bala u vodu, iz koje su mnogi morski psi zagrizli kuglica mamaca s visoko koncentriranim ribljim prahom kojima su znanstvenici željeli simulirati kokain.

Učinak je, kažu istraživači, bio sličan učinku mačje metvice na mačke. “To im je zapalilo mozak. Bilo je ludo”, kaže Hird u emisiji.

Fanara je rekla da su odabrali Florida Keys kao najbolju lokaciju za svoje istraživanje jer je konvergencija oceanskih struja učinila regiju “vodećom” za plutajuće bale kokaina.

Florida služi kao polazna točka za velike količine droge koje se probijaju u SAD iz Južne Amerike, a u plastiku zamotani svežnjevi kokaina često se gube u moru ili ih bace u more krijumčari koje progoni policija.

Prošli je mjesec američka obalna straža objavila da je pronašla više od 186 milijuna dolara ilegalnih narkotika u vodama Kariba i južne Floride. Ali takve zapljene imaju mali utjecaj na industriju koja posluje na rekordnim razinama.

“Dok smo bili na snimanju filma Keys, bale kokaina su naplavljene na obalu, otprilike dva puta u jednom tjednu, tako da je to stvarno gorući problem”, rekla je Fanara.

Koliko su kokaina morski psi zapravo unosili, rekla je, nemoguće je odrediti na temelju njihovog pokusa.

“Na kraju svake istraživačke publikacije pročitate ‘mora se napraviti više istraživanja’, i to je definitivno zaključak iz ovoga”, rekla je, ističući prethodne dubinske studije zagađenih unutarnjih vodenih putova koje sugeriraju da su ribe postale ovisne o metamfetaminu.

U nadolazećim mjesecima Fanara planira surađivati s drugim pomorskim znanstvenicima s Floride kako bi uzeli uzorke krvi nekih morskih pasa kako bi procijenili razinu kokaina. Rekla je da se nada da će oni koji će gledati Cocaine Sharks shvatiti prijetnju morskom životu i Zemljinom krhkom oceanskom ekosustavu od zagađivača u vodi.

“To je kao igra Jenge u kojoj smo na vrhu. Mi smo u šestom masovnom izumiranju i što više kemikalija uvodimo, što radikalnije promjene uvodimo, to postaje nesigurnije. Ove životinje odlaze jedna po jedna i time se taj toranj počinje ljuljati, čak i ako to možda trenutno ne osjećamo. U jednom trenutku toranj će se srušiti”, proučuje Fanara.