Hrvatska je danas duboko integrirana EU članica, unutar zone Schengena i eura te NATO saveza. Samim time sve EU politike, na koje su građani u prošlosti gledali s odmakom, više se ne smiju zanemarivati te je zaista važno da poduzetnici i građani prihvate činjenicu da je određene fenomene, poput recesije u drugim dijelovima EU, iracionalnih lidera pojedinih zemalja članica, pregovora o zajedničkoj nabavi energenata, nemoguće ignorirati.
Europa, kao nekadašnja predvodnica u osvajanju neotkrivenih teritorija, domovina ponajvećih istraživača i inovatora, mora u nadolazećoj godini pronaći snage kako se ne pretvoriti u sporu i otužnu staricu koja već sada u mnogim područjima zaostaje za Azijom i SAD-om. Kako će se to odraziti na Hrvatsku?
U Hrvatskoj nas očekuju parlamentarni i predsjednički izbori, europski izbori te američki predsjednički izbori, koji će odrediti sudbinu velikog dijela demokratskog svijeta kroz odnose SAD i EU te odnos EU i NATO saveznika prema državama s autokratskim vodstvom.
Potencijalna nova svjetska žarišta svojom aktivacijom mogla bi u blažoj verziji pokrenuti značajne promjene EU proračuna i prioriteta za financiranje iz strukturnih sredstava, a u slučaju eskalacije sukoba između Kine i Tajvana, EU bi mogla pasti u poveću recesiju.
Daljnji smjer EU uvelike će biti određen odnosom novoizabranih donositelja odluka prema dosadašnjim politikama. Pitanje sigurnosti sve se više nameće, no iako zabrinjava, ono je i prilika za gospodarski rast u kontekstu dualne primjene razvoja novih tehnologija. Inovacije koje potiču izvanredne situacije uvijek su pronalazile primjenu u poboljšanju svakodnevnog života.
Sve je jasnije da ne možemo ignorirati odnos NATO-a prema ovom dijelu svijeta te će njegov značaj jačati u narednim godinama, kao i intencija svjetskih igrača da pritisnu zemlje iz našeg neposrednog okruženja na provođenje ozbiljnih strukturnih reformi i određivanje stava prema Zapadu. U tom kontekstu, pohvalio bih Vladin potez strateških ulaganja u obranu, koja mora biti prioritet svake zemlje, i to upravo u mirnodopskim vremenima.
Kombinacija smanjenja potražnje za uslugama na najvažnijim EU tržištima te turizma, uslijed usporavanja inflacije, trebala bi u prvi plan staviti motivaciju privatnih ulaganja i jačanja gospodarske otpornosti. Sve će nas više pritiskati i demografska struktura koja ne dozvoljava oslanjanje na vlastite kadrove pri zapošljavanju bez ozbiljnog rasterećenja rada.
Evidentno je da recesija ne pogađa jednako sve razine zaposlenika jer, unatoč usporavanju gospodarstva, npr. Njemačke ili Austrije, poslodavci i dalje traže visokoobrazovane i visokokvalificirane radnike. To znači da će se i u Hrvatskoj nastaviti taj trend. Iz tog razloga, proširenje djelovanja reforme i na te iznimno konkurentne ljude bit će imperativ za zadržavanje talenata i poticaj razvoju inovativnih proizvoda i usluga.
U optimističnom scenariju očekujem da će u drugoj polovici 2024. hrvatsko gospodarstvo biti ipak malo usporeno, no reformama u smjeru snižavanja troškova rada i borbe protiv nelojalne konkurencije, bitno bismo poboljšali okvir poticanja privatnih investicija i ulaganja u R&D kako bismo ostvarili standard kakav priželjkujemo. U pesimističnom scenariju, koji uključuje loše odluke američkog društva ili pak kineskog centralnog komiteta, Hrvatsku očekuje težak period.
