Vlada je donijela Prijedlog programa politike Put u digitalno desetljeće 2030. Riječ je o politikama i mjerama kojima će država nastojati postići vrlo ambiciozne ciljeve Digitalnog desetljeća Europske unije usmjerenima na četiri područja – vještine, gospodarstvo, javnu infrastrukturu i digitalne javne usluge.

Za njihovo ispunjavanje država je samo u okviru NPOO-a osigurala oko dvije milijarde eura, odnosno 20 posto od 10,5 milijardi eura. Planira ih ostvariti kroz 12 ciljeva, odnosno točaka.

Gdje smo?
Za postizanje digitalne transformacije i europskih ambicija, Hrvatska ima mnogo posla. Iako se volimo hvaliti stupnjem digitalizacije, posebno javne uprave te dostupnošću mreža velikih brzina, istraživanje Digitalno desetljeće, koje provodi Europska komisija, pokazuje da u gotovo svemu zaostajemo za europskim prosjekom.

Jedino čime se možemo pohvaliti su digitalne vještine građana, čije osnove posjeduje njih 63 posto. Europski je prosjek, 54 posto. Ipak, do 2030. trebali bismo, prema ciljevima EU-a, biti na 80 posto građana koji imaju osnovne digitalne vještine.

Što se tiče udjela ICT stručnjaka u ukupnoj zaposlenosti, Hrvatska stoji jako loše – udio je 3,7 posto, EU prosjek je 4,6 posto, a cilj EU do 2030. je sedam posto. Mali i srednji poduzetnici u Hrvatskoj imaju ispodprosječnu razinu digitalnog intenziteta (58 posto u odnosu na 69 posto europskog prosjeka).

Prema ciljevima Digitalnog desetljeća do 2030. naša poduzeća trebala bi biti na 90 posto tog pokazatelja. Po zrelosti e-uprave na 23. smo mjestu u Europi (od 35 zemalja). Zaostajemo i po rasprostranjenosti infrastrukture. Po pokrivenosti mrežama vrlo velikog kapaciteta (VHCN) smo na 61 posto u odnosu na europski prosjek od 73 posto. Pokrivenost optike je na 53 posto, a EU prosjek je 56 posto.

Ti su postoci mnogo niži u ruralnim područjima. Primjerice, optikom je u Hrvatskoj pokriveno tek 13 posto ruralnog područja. Država pokrivenost gigabitnom mrežom na fiksnim lokacijama te bežičnom mrežom velike brzine u naseljenim područjima planira proširiti smanjenjem “administrativnih i troškovnih prepreka”.

Sama će uskočiti, ili je već uskočila, tamo gdje nema komercijalnog interesa izgradnjom nacionalne agregacijske širokopojasne infrastrukture kojom bi brzi internet trebalo dobiti svako selo. Vrijednost tog projekta je 224,3 milijuna eura, od čega je 101 milijun sufinanciran iz EU fondova.

Industrija poluvodiča
Zanimljivo je, primjerice, kako država planira riješiti problem premalog broja zaposlenih IKT stručnjaka. Bit će to ostvareno, piše u Programu, povećanjem broja osoba s diplomom u IKT-u.

Njihov broj bit će povećan kroz programe stručnog usavršavanja na visokim učilištima, povećanjem upisnih kvota na postojećim IKT studijskim programima te uspostavom novih programa.

U povećanje broja IT stručnjaka, pa onda i njihovo povećanje u broju ukupno zaposlenih, država će uložiti 176 milijuna eura. U cilj ‘broj jedan’ – da 80 posto građana stekne osnovne digitalne vještine – planirano je 265 milijuna eura ulaganja.

Plan je i da se uključimo u vrlo važnu industriju poluvodiča, odnosno čipova. Tako bi, prema Programu, tijekom godine trebao biti formiran Centar kompetencija za poluvodiče i mikroelektroniku koji će okupljati poduzetnike i znanost s ciljem razvoja te važne industrije i u Hrvatskoj.

Za njegov rad osigurano je do milijun eura iz Programa Digitalna Europa, no još se čeka određivanje nacionalnog sufinanciranja. Također, 16,6 milijuna eura bit će uloženo u veću razinu integracije naprednih tehnologija u poslovanje poduzeća.