Koliko je društvo u nekoj zemlji razvijeno danas, između ostalog, pokazuje i položaj žena koje su u borbu za svoja prava krenule prije više od 110 godina, čega se simbolično prisjećaju danas 8. ožujka, kada se u svijetu obilježava Međunarodni dan žena.

Premda je situacija, dakako, bolja nego prije 100 godina, izazovi postoje i danas, a pogotovo se očituju u poslovnom svijetu poput razlike u plaćama, napretku na različitim pozicijama, broju žena na rukovodećim pozicijama, neprepoznavanju znanja i kvaliteta, uz situacije u kojima žena zbog braka i želje za stvaranjem obitelji ostaju pod upitnikom hoće li zadržati svoj posao.

Pored toga, Europska komisija u petak je objavila kako izvješće o rodnoj ravnopravnosti EU-a za 2021. godinu pokazuje negativan učinak pandemije na žene jer je pogoršala postojeće nejednakosti između žena i muškaraca u gotovo svim područjima, u Europi i šire, i to nakon teško ostvarenih pomaka zadnjih godina.

S druge strane, što se napretka tiče, ponajviše u pogledu rodne ravnopravnosti na radnom mjestu, vidimo to na primjerima Mamforce (ali i Dadforce) certifikata koji sve više kompanija u Hrvatskoj ponosno nosi, čime potvrđuju brigu o ravnoteži privatnog i poslovnog života te nesmetanom razvoju karijera zaposlenih majki i žena općenito.

Upravo po tim pitanjima Hrvatska znatno napreduje, što pokazuju rezultati istraživanja britanske digitalne marketinške agencije Reboot Online.

Naime, na popisu zemalja s najboljim poslovnim okruženjem za žene na drugom mjestu smjestila se Hrvatska, odmah nakon Bugarske, s ukupno 229,8 bodova od mogućih 300.

Premda i dalje stojimo lošije po broju žena na rukovodećim pozicijama s tek 36,6 bodova od ukupnih 100, imamo čak 96,6 bodova u segmentu gospodarskih prilika za žene te isti broj bodova za porodiljni dopust dopusta, u čemu smo pretekli razvijenije zemlje.

Istraživanje je prokomentirala Naomi Aharony, CEO i suosnivačica tvrtke Reboot Online, istaknuvši kako se žene, unatoč napretku, i dalje suočavaju s brojnim izazovima koji su sada pojačani zbog pandemije koronavirusa, pogotovo za majke.

“Balkanske zemlje poput Bugarske i Hrvatske visoko su se rangirale, što ukazuje na to da se postižu određena poboljšanja. No tu su razočaravajući stavovi bogatih zapadnoeuropskih zemalja, poput Njemačke i Danske, koji potvrđuju da je napredak prema rodnom paritetu u Europi i dalje spor”, upozorila je Aharony.

Danas žene stereotipe ruše najviše u IT industriji koja se od ranije nametnula kao muška i u kojoj žene, globalno gledajući, čine manje od 30% ukupno zaposlenih u industriji. Prema rezultatima, Women in Digital za 2019. godine, žene stručnjakinje iz ICT sektora čine samo 17%, dok je omjer za STEM diplomirane studente 34%.

Stoga smo su razgovoru a ženama u IT industriji otkrili kakva je stvarna situacija i tijek napretka, te zašto je IT industrija u kojoj su nekad prevladavali muškarci danas predvodnik i primjer poticajnog okruženja na kojem nema mjesta rodnim stereotipima.

Svjetlana Fučić već šest godina radi kao product manager u Neuralabu, zagrebačkoj digitalnoj agenciji koja je lani proglašena najboljom agencijom na svijetu za razvoj WordPressovih rješenja eCommerce te zlatnim AAA poslodavcem, a usto su jedina VIP partnerska agencija WordPressa u regiji.

Svjetlanin posao product managerice sličan je onom project managera, no uz naglasak na upravljanje sadržajem i poslovanjem, pa tako obuhvaća više područja koji se zasnivaju na organizaciji, uvjetima i brojevima.

U svojoj je karijeri uglavnom radila u IT industriji u manjim i modernim kompanijama, a kaže kako su takve kompanije meritokratski posložene – gleda se stručnost i profesionalnost, a ne spol. “Možemo to nazvati poticajnom okolinom za žene, ako pretpostavimo da u nekim drugim industrijama to nije slučaj”, kaže Fučić koja je loša iskustva imala ranije prilikom traženja posla, kada bi poslodavci pretpostavili da nema smisla zaposliti tek udanu ženu bez djece.

No, to nije bio slučaj u Neuralabu, a postaje rijetkost i danas prilikom zapošljavanja kada tvrtke sve više potiču ravnotežu između privatnog i poslovnog života.

Premda su u Neuralabu u češćim slučajevima muški kolege programeri, a žene dizajnerice, Fučić i ovdje vidi promjene, što je vidljivo i u drugim industrijama jer danas poslovi uglavnom sve rjeđe dolaze s pridjevima “muški” i “ženski”. “Otkad radim ovdje i u modernom krilu IT industrije općenito, iskustvo i pristup poslu je jedino što je bitno. Muško-žensko društvo možda općenito bolje funkcionira nego ‘čišće’ varijante, iako ima više komunikacijskih barijera na početku rada”, kaže Fučić.

Pritom dodaje i kako je u IT industriji prijeko potrebna volja za neprestanim učenjem jer se stvari brzo mijenjaju, a tehnološka znanja od prije pet godina danas su zastarjela.

“Karijera u IT industriji ne ovisi o visini, fizičkoj snazi, mrkim pogledima, niti čvrstom stilu rukovanja. Svjesnost o trendovima, efikasnost u poslu, prilagodljivost i upornost su vrline podjednako teške i kolegama i kolegicama te se jedne i druge mogu učiniti jednako nezamjenjivima u organizaciji”, poručila je Svjetlana Fučić.

Svoja iskustva s nama je podijelila i Ivanka Vranješ iz Serengetija, tvrtke koja se bavim razvojem softvera i koja se nedavno, uz još pet hrvatskih tvrtki, našla na prestižnoj ljestvici 1000 najbrže rastućih tvrtki koju je objavio Financial Times, i to na 557. mjestu s rastom od 286,4%.

Vranješ je dio Serengetijeva tima više od dvije godine, počela je kao Business Analyst, a nakon šest mjeseci došla je na poziciju Program Managera gdje je zadužena za planiranje, rješavanje izazova i komunikacije s kolegama i klijentima, praćenje trendova te za koordinaciju razvojnih timova koji rade na projektima iz domene uprave, hotelijerstva, zdravstva te integracije aplikacija/softvera.

U Serengetiju većinu zaposlenih čine muškarci, no Vranješ na to gleda kao presliku omjera u kojem se žene odlučuju za obrazovanje u STEM području, stoga smatra da se nesrazmjer formira i prije selekcija za zapošljavanje. “Iako je u posljednjih desetak godina sve više djevojaka koje se odlučuju za STEM fakultete, i dalje je ipak više muškaraca koji se odlučuju za obrazovanje i rad u IT sektoru.

Muškarci se češće prekvalificiraju za IT zanimanja nego što je to slučaj sa ženama. Smatram kako je današnje društvo uspjelo prebroditi taj stereotip da su IT poslovi samo za muškarce. Općenito je IT sektor postao vođa promjena, kako u tehnološkom, tako i u socijalnom smislu.

Najbolji primjeri su vidljivi u dijelu koji se odnosi na radne uvjete tako da su danas neki postali standard u svim industrijama”, ističe Vranješ koja je diplomirala na PMF-u 1994. godine.

Tada je, kaže, djevojaka zainteresiranih za STEM područje bilo manje nego za društvena i umjetnička područja, no smatra kako se taj broj danas povećava zbog atraktivnosti IT sektora i širokih mogućnosti raznolikih specijalizacija kojima se mogu baviti; od tehničkih do onih koji su usmjerene više na poslovni dio.

“IT sektor ne obuhvaća samo programiranje, već se, naročito u zadnje vrijeme i ovdje uvode specijalizacije. Tako da ovdje ima prostora, osim za one koje imaju sklonost apstraktnom razmišljanju i sistematičnosti, i za kolegice kojima je važno kako sustavi izgledaju i kakvo iskustvo nude korisnicima.

Prve će se baviti programiranjem samih aplikativnih rješenja te osmišljavanjem algoritama i arhitekturom, a druge će osmišljavati i definirati IT rješenja i dokumentirati ih te osmišljavati samo sučelje i izgled aplikacija, kao i brinuti o korisničkom iskustvu.

Osim toga, možemo spomenuti i pojavu novih agilnih metodologija razvoja; s njima počinje jače širenje svijesti o važnosti sinkronizacije razvojne i poslovne domene što je kreiralo nove pozicije koji ranije nisu postojale.

Tehnološki napredak je isto pozitivno utjecao na otvaranje novih radnih mjesta i općenito porast kapaciteta zapošljavanja u IT sektoru. Zapravo u svojoj srži su sva ta područja vrlo kreativna što svakako privlači oba spola”, ističe Vranješ.

Slaže se s Fučić kako su u IT-u najvažnije kompetencije i stručnost, stoga su negativna iskustva po pitanju rodnih stereotipa uistinu rijetkost. “S obzirom na svoje dugogodišnje prethodno iskustvo u IT-u, zaista mogu reći da se u Serengetiju ni u najmanjoj mjeri ne može osjetiti nikakva razlika s obzirom na spol.

Dodatno, kako sam na rukovodećoj poziciji, mogu iz prve ruke posvjedočiti da se najveća važnost stavlja na znanje, kompetencije, kvalitetu rada i odnos prema poslu; da se zaposlenici uklapaju u kulturu i duh naše tvrtke. Činjenica je da je manje žena u IT industriji, osobito u privatnom sektoru. Drago mi je vidjeti da se taj trend polako mijenja i da postajemo sve zastupljenije.

Moram reći da zaista nikada nisam osjetila razliku u odnosu na kolege s obzirom na spol. U prijašnjim tvrtkama u kojima sam radila bilo je više žena. Ovdje nas je nešto manje, ali zapravo ne mogu reći da je spol činio razliku. Imate odličnih kolega i stručnjaka i žena i muškaraca, a isto tako se mogu naći primjeri i u grupi manje uspješnih kolega.

Eventualno bi se moglo reći da su muškarci u pravilu samouvjereniji i prodorniji, no ipak se na kraju radnog dana mjere rezultati. Važno je usavršavanje u struci, edukacija, razmjena znanja, potvrda naučenog u vidu certifikata i to otvara mnoga vrata i omogućuje napredak kako ženama tako i muškarcima.

Mogu potvrditi da je IT itekako poticajno mjesto za napredak, treba samo biti dovoljno hrabar promijeniti segment kojim se bavite kada dođe do zasićenja ili čak i tvrtku ako vidite da u nekom okruženju nema mjesta za napredak. Tako sam i ja prošla put od programera, poslovnog analitičara do Program Managera”, navodi naša sugovornica.

Smatra kako je danas važno za osobu da bude profesionalna i vidljiva, a ne samozatajna, te da je svaka dvojba i sumnja u sebe sasvim prirodna i treba je iskoristiti kao motivaciju za napredak.

“Savjetovala bih djevojkama da kada se odluče koje područje ih najviše zanima, da se fokusiraju na to te što bolje upijaju savjete mentora, prate kako drugi rade, procjene što je od toga dobro, a što ne i kada imaju cjelokupnu sliku onda da odaberu svoj put. Ohrabrila bih ih da se ne boje ući u nepoznata područja, da budu otvorene za nove izazove.

IT zaista nudi široka područja i mogućnost napretka, ne samo u sada već tradicionalnom razvoju aplikativnih rješenja, već i u vrlo zahtjevnim područjima kao što su strojno učenje i umjetna inteligencija”, zaključuje Ivanka Vranješ.